Novinari ratni huškači....

Boro Kontić o njima je napravio i film - "Godine koje su pojeli lavovi".

Neki su svoj ratni put završili u Zvorničkom jezeru a neki i dan danas slobodono šetaju Bosnom i Hercegovinom , čestitaju nam Bajrame, a u ratu smo za njih bili džihad ratnici i ustaška soldateska. Drugi predavaju na sveučilistima i svoje ratno iskustvo dijele sa omladinom ... treći stoje u upravnim odborima javnih emitera, ili nisu nigdje makli od svojih prijeratnih i ratnih pozicija...

Jedan od njih je Zoran Jovanović "Glavonja", iz Vlasenice.

Zoran je nekada učio fiziku, bio nastavnik, animator u narodnom Univerzitetu Vlasenica, pa član i glavni urednik "Vlaseničkih Novosti". Važno je napomenuti da nikada nije završio novinarstvo.
Neposredno prije rata postaje član medijske mašinerije SDS-a , na čelu s' Rajkom Dukićem (direktor Boksita iz Milića), i jedini novinar iz Vlaseničkih Novosti i šire okoline koji nije pisao o Dukićevom kriminalu i njegovim sumnjivim poslovima za razliku od svojih drugih kolega, koji će u ratu imati mnoge probleme upravo zbog tih tekstova. U to vrijeme moćni Rajko, onaj isti što je u Sarajevo podigao barikade nakon referenduma, bio je glavni finansijer SDS-a, ali o njemu ćemo detaljnije nekom drugom prilikom.

Početak rata, u Vlasenici četnici ubijaju i protjeruju Bošnjake, mnogi od njih će završiti u logor Sušica. U tom prljavom poslu učestvuje i Zoran. Prema izjavama svjedoka odgovoran je za ubistvo Esada, Senke, Nedima i Mense Šahinpasića.
Tada od jednog Bošnjaka krade jedno moćno oružje, videokameru, koju će u ratu iskoristiti za ovo:

(pregledajte snimke pažljivo, vidjećete mnoge ratne zločince, a većina njih je danas na slobodi..)