U ovom ratu bili smo sami i izdani od svakog!”
“Danas je Žepa vojnički pala. Narod se nalazi u zbjegovima po planini. Mladić je postavio ultimativan zahtjev za predaju naoružanja svih vojno sposobnih ljudi koji bi bili razmijenjeni onda kad naša vlada bude spremna da oslobodi sve zarobljene agresorske vojnike. Nudi se i evakuacija ostalog dijela stanovništva iz Žepe.
Mi znamo kako su prošli Srebreničani, ali šanse da se prođe organizovano do slobodne teritorije su nikakve. Obraćamo se vama da vas upitamo sljedeće: da li je moguće u ovoj situaciji uraditi bilo šta za spas naroda Žepe? Ratno predsjedništvo smatra da se rješavanju problema Žepe prišlo prekasno i bez dovoljno čvrste volje da se uistinu to i uradi.
Žepa i Srebrenica
Pitamo vas takođe da li je tačno da naša vlada nije ispunila zahtjev agresora da se izvrši zamjena svih zarobljenih agresorskih vojnika za cjelokupno stanovništvo Žepe.
S obzirom da je ovo posljednje javljanje, šta imate poručiti narodu Žepe? Mi smo se časno borili koliko smo mogli, ali se uistinu više nije moglo uraditi. U svemu ovom ostaje osjećaj gorčine da smo u ovom ratu bili sami i na kraju izdati od svakog!!!...Herojska Žepa”.
Ovom depešom Ratno predsjedništvo i Komanda 285. brigade su u noći između 24. i 25. jula 1995. godine obavijestili Aliju Izetbegovića i Generalštab Armije RBiH o padu centra i ove istočne enklave.
Sličnu apokaliptičnu poruku, u noći između 11. i 12. jula 1995. godine, dakle samo 14 dana ranije, poslao je komandant odbrane Srebrenice Ramiz Bećirović Komandi Drugog korpusa o padu Srebrenice.
Postavlja se pitanje kako su Žepljaci uspjeli da izbjegnu tragediju koja je zadesila Srebreničane kada su se padom Žepe 25. jula 1995. godine našli u istoj situaciji kao Srebreničani 11. jula.
Za razliku od Srebreničana koji su iste noći krenuli u proboj prema Tuzli, branioci Žepe su se povukli u okolne planine i nastavili da pružaju otpor.
Postoje oprečne teze da bi i Srebreničani srećnije prošli da su borbu nastavili u brdima oko Srebrenice, ali i da bi još više stradali da su to učinili.
Ni generalu Mladiću se nije žurilo da uzme Žepu, kao što mu se žurilo da uzme Srebrenicu. Jer, ako je i postojala mogućnost da međunarodna zajednica vojno interveniše s ciljem odbrane Srebrenice, za odbranu Žepe svijet nije pokazao nikakav interes.
Prema strogo povjerljivim dokumentima, Mladić je želio da zaposjedne Žepu sa što manje vlastitih žrtava, a znao je da su Žepljaci hrabri borci. Pored toga, Mladić se, kako piše u više povjerljivih izvještaja UNPROFOR-a, plašio komandanta žepskih boraca Avde Palića.
Izetbegovićev zahtjev
Nakon 25. jula niko više nije govorio o zaštiti Žepe, nego o spasu i evakuaciji civila i boraca ove enklave. Tako je i Izetbegović, čim je primio onu ponoćnu depešu o padu Žepe, 25. jula, u zoru uputio pismo Vijeću sigurnosti UN u Njujorku u kome je, između ostalog, pisao:
“Zaštićena zona Žepe je i dalje predmet brutalnog napada. Zbog neprekidnog granatiranja stanovništvo je napustilo grad i nalazi se u zbjegu u susjednim šumama. Zahtijevam da Vijeće sigurnosti naredi sigurnu evakuaciju žena, djece, bolesnih i ranjenih osoba iz Žepe. Tražim da se evakuacija izvrši pod punom zaštitom trupa UN. Nakon onog što se dogodilo sa zaštićenom zonom Srebrenica i nakon što ste odbili da branite Žepu koju ste svojom rezolucijom proglasili zaštićenom zonom UN, spasavanje žena i djece minimum je koji ste dužni osigurati”.
Na Bokšanici kod Rogatice 26. jula su vođeni pregovori o sudbini oko 2.000 žepskih boraca. Na sastanak su došli general Smit, Hamdija Torlak i Ratko Mladić, ali ne i Hasan Muratović, kome nije garantovana bezbjednost.
Borci Žepe su računali da će na tom sastanku biti riješena njihova sudbina, odnosno da će bh. rukovodstvo prihvatiti Mladićev prijedlog o razmjenih “svih za sve”, odnosno svih Žepljaka za sve srpske vojnike koje je zarobila Armija RBiH.
Palićevo razočarenje
Razočaran neuspjehom pregovora na Bokšanici, Palić je pred ponoć, 26. jula, poslao istovjetno pismo Izetbegoviću i Rasimu Deliću.
“Predsjedniče”, pisao je dramatično Palić, “ja Vas u ime brigade koja je na ivici nervnog sloma, molim da naša strana prihvati ugovor i da konačno i nas riješite muka. Mi ne možemo da vjerujemo da ovaj problem izgleda nećete Vi da riješite.
Ovaj problem ako se ne riješi u toku sutrašnjeg dana, moraćemo se odlučiti sutra naveče na proboj prema Vama sa 2.000 ljudi i 10.000 metaka, pa ko prođe. A imate sliku Srebrenice...
U slučaju da odgovor bude negativan, vjerovatno se nećemo više čuti, a isto tako nećete čuti, niti imati od koga saznati kako su mi završili borci...”
Iste noći Izetbegović je odgovorio Paliću. “Neko stvara problem između nas”, pisao je Izetbegović komandantu Žepe. “Mi tražimo razmjenu svi za sve. Četnici to zasad odbijaju. Oni traže... da se vi prvo predate i pređete u njihov prihvatni centar...
Mi tražimo direktno ukrcavanje u helikoptere bez vaše prethodne predaje u četnički prihvatni centar. Ako Mladić na to pristane, možete i vi taj ugovor potpisati”.
Palić je u deset sati ujutro 27. jula krenuo u bazu UNPROFOR-a u Žepi na razgovore sa srpskom stranom.
Prema jednoj verziji, Palić je na pregovore otišao po vlastitom nahođenju, iako mu je sugerisano da ne ide, a prema drugoj, to je učino na poticaj koji je dobio iz Sarajeva ili Kaknja. U tajnoj prepisci između Izetbegovića i Generalštaba sa Žepom, koja nam je dostupna, nema tragova da je iko te noći odobrio Paliću da ide na pregovore sa srpskom stranom, a ni da mu je zabranjivao.
Moguće da je Palić iz Izetbegovićeve ponoćne depeše zaključio da ima indirektno ovlaštenje od predsjednika da ide na pregovore i potpiše ugovor o razmjeni, ako Mladić pristane da borci Žepe bez prethodne predaje budu transportovani na slobodnu teritoriju.
Jer, Izetbegović je, podsjetimo, u toj depeši napisao: “Ako Mladić na to pristane, možete i vi taj ugovor potpisati”.
Moguće je da su Srbi presreli ovu Izetbegovićevu tajnu depešu, pozvali Palića na “pregovore” i postavili mu klopku.
Palić je pošao na “pregovore” i kidnapovan je. Nije imao šanse da preživi. Jer, kako bi general Mladić amnestirao čovjeka koga se plašio?
Proboj boraca
General Delić je naredio načelniku Štaba Rami Čardakoviću, koji se nalazio s vojskom na Žepskoj planini, da preuzme komandu nad 285. brigadom.
U zoru 30. jula, Čardaković je okupio saborce i saopštio im odluku o proboju po grupama na slobodnu teritoriju ili prebacivanje u Srbiju.
Grupa koja je krenula prema Goraždu naišla je na zasjedu i poginula su 24 borca. Stradalo je i 15 boraca iz grupa koji su prve krenule prema Kladnju. Od četvorice Žepljaka koji su pod okriljem UNPROFOR-a na Bokšanici pregovarali sa Mladićem, trojica su ubijena: Avdo Palić, Mehmed ef. Bajrić i Amir Imamović.
Većina boraca Žepe, razbijena u grupe, ostala je nekolika mjeseca na Žepskoj planini. Svi su se srećno prebacili na slobodnu teritoriju.
U posljednjim borbama za ovu enklavu i u proboju poginulo je 70 branitelja Žepe.
Veliki čovjek i komandant
Pod okriljem UNPROFOR-a, 25. jula počela je evakuacija civila i ranjenika iz Žepe na slobodnu teritoriju i ona je nastavljena narednog dana. Avdo Palić je jedan konvoj Žepljaka ispratio do slobodne kladanjske teritorije i vratio se u Žepu. Takav primjer hrabrosti jedinstven je u minulom ratu, pogotovo što je tada na slobodnu teritoriju prešla i Palićeva porodica.
Tajni pregovori Izetbegovića i Miloševića
Odluka o prebacivanju u Srbiju bila je dobra varijanta. Jer, Hasan Muratović je, u dogovoru sa Izetbegovićem, preko visokog predstavnika Karla Bilta vodio tajne pregovore sa Slobodanom Miloševićem da u Srbiji prime borce Žepe. Milošević je ponudu prihvatio. Iako nisu znali za ovaj tajni dogovor, oko 800 boraca Žepe prešlo je u Srbiju i svi su preživjeli osim jednog, koga je uhvatila panika i pokušao da pobjegne nazad.
Pismo Avde Palica, komandanta 285. lahke istocnobosanske brigade, upuceno predsjedniku Predsjednistva RBiH Aliji Izetbegovicu 26. jula 1995.
Gospodine predsjednice, oko 21 cas zavrseni su pregovori u rejonu Boksanice (Rogatica) kojem su prisustvovali general Smith, Torlak Hamdija, predsjednik IO Zepa, i ratni zlocinac Ratko Mladic. Na te pregovore, kako me je obavijestio danas general Suvalic, trebao je da se donese ugovor o razmjeni “svi za sve", prihvacen i od nase strane. Tim pregovorima je trebao da prisustvuje ministar Muratovic, ali nije zbog toga sto mu nije garantovana bezbjednost. To me je isto obavijestio general Suvalic. Na pregovorima je general Smith izjavio da nasa strana nije prihvatila ugovor o razmjeni “svi za sve” i da nasa strana trazi neke dodatne ustupke. Na mjestu pregovora Boksanica ostao je Hamdija Torlak, kome je receno da, ako smo spremni na razmjenu "svi za sve", da se u toku noci odnosno ujutro do 08:00 sati izvijesti general Smith kako bi se pravio plan helikopterske evakuacije. Predsjednice, ja Vas u ime moje brigade, koja je na ivici nervnog sloma, molim da poduzmete sve da nasa strana prihvati ugovor i da konacno i nas rijesite muka. Mi ne mozemo da vjerujemo da ovaj problem izgleda necete Vi da rijesite. Ovaj problem ako se ne rijesi u toku sutrasnjeg dana, moram se odluciti sutra navece na proboj prema Vama sa 2.000 ljudi i sa 10.000 metaka pa ko prodje, a imate sliku Srebrenice i prikupljene obavjestajne podatke da smo sa svih strana blokirani i da nam nema spasa bez obzira sto cemo krenuti u proboj. Sutra ce se zavrsiti evakuacija civila i odmah se povlaci UNPROFOR, tako da cemo vjerovatno sutra ostati prepusteni sami sebi.
Gospodine predsjednice, ja Vas molim u ime boraca koji su se zadnjih petnaest dana lavovski borili, molim Vas u ime poginulih boraca, a u mojim redovima imam sinove ili roditelje tih poginulih, molim Vas u ime evakuisanih porodica i djece koja jedva cekaju da se sretnu sa svojim ocevima koji su ostavljeni na Zepskoj planini da budu poklani ili na drugi nacin unisteni, molim Vas opet u ime mojih boraca da nam omogucite da na nekim BH ratistima branimo Bosnu, da je oslobadjamo i da ginemo kao ljudi. Nemojte dozvoliti da umiremo od gladi, od najobicnije bolesti, jer nemamo nijednog doktora, a vec ima bolesnih koji ne mogu, ako krenemo u proboj, preci na slobodnu teritoriju, te Vas molim – nemojte dozvoliti da ubijam svoje borce, jer ih ja ne mogu ostaviti zive cetnicima a ne mogu ih ni ubiti jer sam s njima ratovao tri godine, oni su tri godine branili Zepu i Bosnu i Hercegovinu i zasluzili da umru casno ili casno poginu na nekim od ratista sirom BiH. Molim Vas jos jednom, poduzmite sve sto je u Vasoj moci da se izvrsi helikopterska evakuacija vojnika i u toku noci nas izvijestite, jer me sutra u 09:00 cekaju vojnici postrojeni da ih obavijestim sta ste uradili. Poslije vecerasnjeg Vaseg odgovora u slucaju da bude negativan, vjerovatno se vise necemo cuti a isto tako necete cuti niti imati od koga saznati kako su zavrsili moji borci. Ja u svojim redovima imam jos oko dvadeset ranjenika koji nisu smjeli sjesti da se evakuisu kopnom, ostali su nadajuci se helikopterskoj evakuaciji, medju njima je i moj nacelnik staba koji je 80% invalid iz helikopterskog udesa u Zepi. Mogao je juce otici sa ranjenicima, ali nije htio ostaviti svoje saborce, htio je znati do kraja kakva ce im biti sudbina i podijeliti sa njima istu. Cekacu Vas odgovor nadajuci se da cete ovaj problem uspjesno rijesiti.
Komandant
pukovnik Avdo Palic
Razgovor: Alija Izetbegovic – Ratno predsjednistvo Zepe, 20. jula 1995.
IZETBEGOVIC: Pocnite vi govoriti.
RP ZEPA: Kakve ste aktivnosti poduzeli?
IZETBEGOVIC: Masovic Amor ce se ukljuciti, a Muratovica nema u Sarajevu, a njega znaju dobro. Rekao sam mu da zove Smitha u London (ako jos nije otisao u London), a ako ne, generala Gobillarda. To je zasad, dao sam mu uputstva da vidi gdje jos ima cetnika, jer je on predsjednik Komisije za razmjenu zarobljenika. To je zasad uradjeno, a oni ljudi koji nose municiju idu prema vama, ako mognu unici u Zepu...
RP ZEPA: Imali smo kontakt sa Mladicem telefonom preko UNPROFOR-a. Prenijeli smo mu nasu odluku i on je rekao sljedece: vec je imao kontakte sa generalima Gobillardom i Nikolajem i imat ce ponovo razgovor sa njima izmedju 10 i 11 sati. Ponudio je da evakuacija ranjenih krene, napomenuo je da mogu ici svi ranjeni bez obzira na tezinu povrede, pa cak okrznuti, daje garancije i nudi posto navodno vjeruje Muratovicu da on licno dodje u Rogaticu ili na Boksanicu da nadgleda izlazak. Sta mislite o ovome?
IZETBEGOVIC: Da probamo, ne vidim sta nam preostaje drugo. Jedno je vazno: nemojte uci ni u kakvu predaju muskaraca i oruzja, niposto! Selam! Ne prekidajte!
RP ZEPA: Mi mislimo da ostajemo pri nasoj odluci da sve ide u paketu. Mi molimo da Vi pozurite, sve do tad mi ostajemo kao i do sada, znaci: ne dolazi u obzir predaja oruzja, nas moze samo pokupiti UNPROFOR. Mislim na vojno sposobne.
IZETBEGOVIC: Dobro, ali to je sve vasa odluka. Ja cu vam pomoci sta mogu. Selam!
RP ZEPA: Selam i Vama, javite novosti!
* * * * * * *
SARAJEVO: Mladic je rekao da nece dozvoliti izlazak civila bez predaje vojnika. Je li to rekao pregovaracima juce?
RP ZEPA: Rekao je, ide ovim redoslijedom, idu prvo: ranjenici, majke sa malom djecom, starci i ostalo stanovnistvo, a rekao je da je najbolje da sa Muratovicem zavrse oko razmjene. Potrebno je odmah da Muratovic stupi u kontakt sa Mladicem kako bi to dogovorio. Da ne bismo napravili gresku, cekamo informaciju o ishodu razgovora Muratovic – Mladic pa cemo onda nastaviti dalje. Pozurite, imamo vrlo malo vremena. Shvatite, vrijeme ne radi za nas.
SARAJEVO: Mi cemo to uraditi ovdje, a dobro bi bilo ako mozete poslati u susret ljudima koji su posli s municijom nekoliko momaka, bila bi dobra stvar, onim putevima kojima se nekad islo. Recite mi, mozete li to?
RP ZEPA: Vidjet cemo i izvijestit cemo vas, a bitno je da Muratovic odmah stupi u kontakt sa Mladicem kako bi dogovorio sigurnu razmjenu 400 agresorskih vojnika za sve nase vojnosposobne. Taj princip je obecao Mladic i to je nasa jedina sansa i mi odgovor mozemo cekati do 08:00 sati.
* * * * * *
Iz razgovora generala Rasida Zorlaka i nacelnika staba 285. iblb Rame Cardakovica
ZORLAK: I ja vas selamim. Sutra je 21. jul. Cetnici nisu ostvarili plan prema kojem su bili zacrtali da osvoje Zepu, jer navodno medjunarodna zajednica im je do tog vremena dala precutno odobrenje. Svi smo uz vas i zelim vam uspjesnu odbranu. Alahimanet.
CARDAKOVIC: Hocete li nam reci sta za nas znaci 21. jul i hoce li nam od sutra imalo biti lakse?
ZORLAK: Sutra je sastanak u Zenevi Kontakt-grupe i sastanak Islamskih zemalja. Ocjenjujemo da ce to biti jedan preloman dogadjaj u odnosu svijeta prema Bosni, a posebno prema zasticenim zonama. U jednoj informaciji iz OUN-a, preko cetnickih medija govori se navodno da Karadzic moze raditi do 21. jula, a kasnije ne.
* * * * * *
Pismo komandanta ARBiH Rasima Delica Drugom i Petom korpusu, komandi 81. divizije i 285. iblb
Sluzba drzavne bezbjednosti nas je izvijestila da raspolaze provjerenim saznanjima da su predstavnici cetnicke emigracije u SAD sugerisali cetnickom rukovodstvu u BiH da nastavi sa ofanzivnim dejstvima u cilju zauzimanja “svega” sto se moze zaposjesti do 21. jula 1995. godine, apostrofirajuci pri tome "zasticene enklave” Gorazde, Zepu i Bihac. Prema cetnickoj emigraciji, ove prijedloge je “vrlo vazno” i neophodno realizirati do naznacenog vremenskog roka, jer ce se tog dana odrzati sastanak ministara spoljnih poslova Evropske zajednice sa UN predstavnicima, na kojem ce se raspravljati o “problemima u Bosni” i kojom prilikom ce se “zaracene snage u BiH” pozvati na pregovore. Saznanja koristite u cilju procjena i preduzimanja mjera iz vase nadleznosti, a informaciju koristiti izvodno u cilju tumacenja razloga ofanzivnih dejstava agresora.
Komandant
armijski general Rasim Delić
Bokšanica (Rogatica) - 26.7.1995 - Pregovori Ratko Mladić - Hamdija Torlak , Evakuacija Žepe
