Znaš, život ima, smrt ima...

Na treskavičkom visu Čelina, 9 oktobra 1995 godine, odmah iznad prijevoja Rogoj, poginuo je legendarni Zaim Imamović, komandant 14 divizije i simbol herojske odbrane Goražda.

Samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH, veliki čovjek, patriot, istinski gazija i heroj oslobodilačkog rata, poginuo je od gelera. Za njim tuguje Podrinje. I Bosna i Hercegovina.

Početak raspada Jugoslavije zatekao ga je u kasarni u gradiću Vipava u Sloveniji, s činom kapetana. Prozreo je majere srbočetničke JNA, ali i gotovo karikutaturalni karakter rata u Sloveniji, gdje gine više turskih vozača kamiona negoli vojnika. PovlačenjemJNA iz Slovenije, dolazi u Bihać, ali se «zamjenjuje» sa svojim kolegom Adilom Bešićem, također poginulim herojom Petog korpusa i nakratko dolazi u Travnik, potom u Zenicu. Do početka agresije na BiH, pripremao je narod Podrinja za odbranu. Dio municije i oružja dopremio je u rodnu Ilovaču, nedaleko od Goražda. I, što je svojstveno ljudima Zaimova kova, pripreme i nije krio od četničkih kolega.

Sa prvim pucnjima u Foči, kreće prema Hrasnici, a onda, sa grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Nije ni slutio da će Igman, Bjelašnica, Treskavica i Rogoj postati njegova sudbina, na kojima će skončati svoj životni i ratni put. U Ustikolinu je stigao polovicom aprila, u trenucima kad su četnici zauzeli Foču, sa namjerom da spriječi napredovanje četnika dolinom Drine.

Odsudnu odbranu goražda organizirao je u rejonu Preljuće, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osmice do Stoca i Orahovica postaće najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju četnici nikada nisu pomjerili, a izginulo ih je više od 500.

Već 1992 godine, na tom dijelu ratišta, formirana je proslavljena Prva drinska brigada, sa pet bataljona, na čijem čelu je bio rahmetli Zaim Imamović. Bio je vojskovođa posebnog kova (Zaim i znači vođa) i nevjerovatnog smisla za motivaciju suboraca. Neustrašiv, nasmijan, uvijek ispred svojih vojnika. Fajter koji ne priznaje frontalni način ratovanja i ne čeka poteze dušmana, već organizira upade u dubinu privremeno zauzete teritorije i nanosi gubitke neprijatelju.

Redaju se bitke i njegove pobjede: na releju Zebina šuma, Stogu, Crnom vrhu, Jabučkom sedlu, Trovrhu, ... Ređaju se bitke, ali i Zaimova ranjavanja... Najteže je ono u centru Goražda.

Da bi operaciju «Krug» što bolje proveo u djelo, lično izlazi na Igman, da prikupi MTS koji mu je nedostajao. Njegova operacija za oslobađanje Ustikoline (na čemu je radio zajedno sa Feridom Buljubašićem, u decembru 1992 godine), sa dva uspješna forsiranja Drine, sigurno će se proučavati u školama za oficire. Što nije uspjela, nije kriv Zaim. Vrijeme će pokazati.

Branio je i odbranio rodnu grudu, svoje Goražde i Podrinje, koje je volio gotovo podjednako kao svoje sinove Denisa i Ernesta.

Početkom 1995 godine, zajedno sa komandantom Buljubašićem, izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritorij BiH, kako bi pomogao da se obruč probije izvana.

Preuzima komandu u 14 diviziji Prvog korpusa u Tarčinu i svakim danom bliži je svom cilju, svome Goraždu. Postaje gospodar treskavice i njenih visova, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku. Pred njegovim gazijama, četnici gube Malu ćabu, Pašinu planinu, Vratlo, Krajačiće, Klanac, Hum, Lupoč ... U trenucima kad je lomio i posljednju odbranu agresora, na rubu Treskavice prema Rogoju, usmrtio ga je geler zalutale četničke granate.
Baš kao što mi je znao reći:
-Znaš, život ima, smrt ima ...

Samo dan-dva ranije, bio je ranjen po šesti put. Nije čekao da se oporavi. Naprosto, ukrao se svojim pratiocima i doktoru Muratu Đuderiji i otišao na prvu liniju, među svoje borce, s kojima se uvijek i najbolje osjećao.

Nije dočekao da uživa u slobodi, za koju se dugo i požrtvovano borio. Smrt je bila brža od želje da stigne do Drine. Ostala je uspomena na velikog komandanta i heroja, komandanta brifade bosanske armije, rahmetli Zaima Imamovića. U znak sjećanja na njegovo herojsko djelo, kasarna u Pazariću, u kojoj je trenutno smještena prva akademija vojske federacije BiH, nsiće njegovo ime, ali i Osnovna škola u rodnoj Ilovači...

Legenda sa Drine ostaće vječno u srcima svih Bošnjaka Podrinja.

Ukoliko se nađete u Sarajevu, ne propustite da proučite El-Fatihu ovom istinskom heroju Podrinja i Bosne i Hercegovine koji leži u mezaristanu ispred Ali-pašine džamije (raskrsnica Skenderija, Marijin Dvor, Koševo - pored zgrade Predsjedništva BiH) zajedno sa odabranim herojima koji su zadužili našu zemlju i narod kao što su rahmetli potpredsjednik Vlade R BiH Hakija Turajlić, Mustafa Hajrulahović Talijan, ...