Trnovo je bilo višenacionalna opština s većinskim bošnjačkim stanovništvom. Iz zapisnika sa sjednica SDS Trnovo vidi se da je krajem 1991. SDS tražio informacije o rezervno j policiji i pravio planove za formiranje i obuku dobrovoljačkih vojnih jedinica. U decembru je riješeno da se osnuje Skupština srpskog naroda u Trnovu. Lokalni SDS je takođe izričito primenjivao dokument o varijantama A i B kada je 25. decembra 1991. riješio da će se "u skladu s uputstvima osnovati krizni štab". Srpska TO je formirana marta 1992. Povezivanje s vojnim postajama JNA u Kalinoviku i Lukavici izvršeno je u saradnji s Kriznim štabom SDS. Svakodnevno je ostvarivan napredak u naoružavanju jedinica TO pešadijskim oružjem.
Aprila 1992, predsednik Radivoje Drašković izjavio je da je s JNA postignut dogovor da će učestvovati u čišćenju opštine. Krizni štab je trebalo da pripremi teren za oklopne transportere i tenkove, kao i da radi na psihološko-propagandnim djelatnostima. Dana 16. maja, Krizni štab je naredio da se svim vojno sposobnim muškarcima zabrani odlazak s teritorije opštine zbog vrlo teške političke i bezbijedonosne situacije. Dana 22. maja, u skladu s uputstvom Predsjedništva izdatim dan ranije, Krizni štab je pozvao muškarce na mobilizaciju.
Dana 29. maja 1992, komandant TO je sproveo evakuaciju stanovništva "kako bi se ostvarilo nesmetano izvršenje zadataka... oslobođenja Trnova". Tog istog dana pukovnik Bundalo je komandantima rekao da će biti izvršen napad na Trnovo i da će Bošnjaci biti protjerani. Napad je počeo 31. maja 1992. Srpske snage, predvođene pukovnikom Bundalom po Mladićevim naređenjima, sastojale su se od TO, jedinica iz Kalinovika i srpske policije iz Trnova. Dana 1. juna, iz Miljevine su oklopnim vozilom stigli ljudi s oznakama Belih orlova i demolirali i zapalili bošnjačke kuće. Nakon napada 31. maja 1992, muslimansko stanovništvo je protjerano iz Trnova. Nešto njih je ostalo u slobodnom dijelu Trnova, neki su otišli za Hrvatsku, dok su se neki smjestili u Hrasnicu. Grupa ljudi koja je ranije raseljena iz Foče i privremeno smještena u Trnovo, ponovo je iseljena. Dana 2. juna 1992. pod sporadičnom pješadijskom i težom artiljerijskom vatrom, veliki broj Bošnjaka počeo je da se povlači.Bošnjaci su iz Trnova bili potpuno evakuisani zaključno s 4-5. junom 1992.
PEČENJE LOGORAŠA NA RAŽNJU
Broj dosjea: 563
Logor:Kula
Općina: Sarajevo (Trnovo)
Zatim su me odveli u Han Pijesak gdje su me držali u ćeliji oko 2,5 mjeseca. Nismo imali ama baš nikakvih uvjeta za život. Tu me je najviše tukao, gurao pištolj u usta, nožem iza vrata zasjekao i stavljao soli na ranu, Milan Perović, Nikodim Jovičić i Miran (komandir policije). Sa mnim u ćeliji su bili: Mehmed Agić, Džemo Arnautović, Hasib Subašić, Avdija Nihanović...Onda su nas prebacili u Lukavicu kod Sarajeva u neki magacin gdje su nas držali oko dva mjeseca. Tu smo kopali na groblju Vranješ jednu grobnicu, a druga je bila ispod groblja gdje su magacini i neki bazeni puni vode. Tu smo zatrpavali i bacali zemlju na njih u tim bazenima.
Na kraju su nas prebacili u zatvor Kula gdje smo ostali do 8.2.1993. Na Kuli smo išli da kopamo rovove i tranše-i da vadimo mrtve za razmjenu.
Tako da sam došao u Kijevo selo gdje smo tamo našli ljude spaljene u garaži,autu-i na livadi gdje je bila muška osoba na ražnju.
Tu se je vidili (koje i žica kojima su vezane ruke i noge) i vatra gdje je ložena i da je čovjek bio na ražnju i izgorio.
Tu smo radili Aruković Halid i Suljo Dupovac (zarobljenici)
Drugi dan smo išli vaditi ljude na Zlatištu gdje smo izvadili 2 leša za razmjenu- a ostalo ih je još. U Kijevu su zločin počinili Nebojša Lalović i Milorad Š taka sa mještanima svojim...
