U bosanskoj Armiji mnogo pažnje je posvećivano traženju bosanskih obilježja i simbola. Već u naredbi o okrupnjavanju jedinica TO od 18. aprila '92, koju su uradili pukovnik Jovan Divjak i potpukovnik Rasim Delić, a potpisali Doko i Efendić, propisana su pozdravljanja. Moglo se oslovljavati kao i u bivšoj JNA - samo navodeći čin, moglo i ime i prezime i čin, a moglo samo navodeći ime i prezime starješine ili borca. I na kraju - omogućeno je da se uz svako oslovljavanje može upotrijebiti prefiks "gospodin". Dakle, težilo se bježanju od oslovljavanja u bivšoj JNA, ali se pobjeći sasvim nije moglo.
Još je veća muka bila u traženju autentičnog bosanskog pozdrava, zakletve i činova. I tu je, razumije se, težnja bila da se što dalje pobjegne od JNA-ovskih, odnosno jugoslovenskih simbola i obilježja. U ime Glavnog štaba, na tome je najviše radio Stjepan Šiber. U iznalaženju simbola i obilježja bosanske Armije - pozdrava, zakletve, "Zlatnog ljiljana", proglašavanje brigada "viteških" i "slavnih" i slično, angažovane su i vodeće naučne institucije u našoj zemlji.
Za pozdrav je prihvaćen čest motiv crteža na stećcima, na kojima "kameni spavači" drže polupodignutu desnu ruku sa raširenim prstima. Stjepan Šiber je na konferenciji za štampu 3. avgusta '92. godine promovisao "pozdrav pripadnika Armije RBiH, koji će biti sastavni dio strojevog pravila, na kome se radi".
Šiber je i praktično pokazao kako izgleda pozdrav bosanske vojske: podigao je do ramena desnu ruku raširenih prstiju i objasnio da uz ovaj pozdrav ide i tekst: "Iz dlana mi sija sunce. Imam ljubav za sve dobre i pametne ljude". Kasnije je ovaj tekst pozdrava promijenjen i on je glasio: "A se!" Jer, tako počinju gotovo svi natpisi na stećcima ("A se leži..."-"Ovdje leži...").
Šiber je istog dana promovisao i činove bosanske Armije. A oni se nešto razlikuju od današnjih. Prema prvoj uredbi o činovima bosanske Armije, koja je donesena nekoliko dana prije promocije 3. avgusta '92, vojnički činovi su: razvodnik i desetar, podoficirski: vodnik, čelnik, zastavnik i nadzastavnik, oficirski: poručnik, kapetan, brigadir i pukovnik, generalski: brigadni general, divizijski general i armijski general. Iako je sada sa činovima stanje nešto drukčije, pada u oči da je u prvoj varijanti brigadir za jednog "ljiljana" bio niži čin od pukovnika, koji je imao četiri "ljiljana".
S obzirom na to daje Sarajevo bilo odsječeno od ostalog dijela BiH, gdje su činovi ostali samo na papiru, neke starješine su na slobodnim dijelovima naše zemlje odmah i prisili sebi činove koji su im pripadali. Rasim Delić kaže da su to i oni u Visokom uradili, jer su smatrali da po Zakonu moraju da nose činove.
- Mi smo "projektovali" činove sa "ljiljanima" i svim onim što je pisalo u Zakonu - kaže Delić. - Ja sam imao čin pukovnika, koji mi je po Zakonu pripadao. Nismo znali da li se u Sarajevu nose činovi ili ne. Ali, kako činovanje nije prihvaćeno, odmah smo ih i mi poskidali. Nosili smo ih samo nekoliko dana.
