Za vrijeme prošlogodišnjih velikih bitki na Žuči, nekoliko puta sam u izvještajima spomenuo člana Komande Druge motorizovane brigade Brku. Nekoliko puta ga je istaknuo komandant Brigade Safet Zajko. Ali, opet, samo kao Brku. A Brko je bio Huso Imamović, bivši oficir bivše JNA, koji je pobjegao iz kasarne u Rajlovcu i pridružio se sarajevskim patriotima, koji su kasnije napadali i tu "njegovu" kasarnu. Brko nije želio da mu se objavi ime, jer je njegova četvoročlana porodica bila, igrom sudbine, rasuta na tri strane. Iako je na razne načine pokušavao da se sastanu, porodica se nikada nije sastala i nikada više i neće. Jer, Huso Imamović je poginuo 7. septembra '93. godine, u saobraćajnoj nesreći, na opasnom putu od Bijelog Polja do Mostara.
U Drugoj motorizovanoj, kasnije viteškoj brigadi u Sarajevu, Imamović je, kao školovan oficir, i neobične radne energije, bio jedan od glavnih oslonaca Safetu Zajki, i imao je na njega veliki uticaj. U februaru 1993. godine bio je postavljen za načelnika Štaba Brigade. Na toj dužnosti ostao je kratko. Postavljen je za komandanta 49. brdske brigade, koja je trebala da pomogne i Husinom rodnom kraju Bjelimićima, te Glavatićevu, a više - Mostaru.
Dok su vršene pripreme za formiranje 49. brdske brigade i dok je Imamović bio samo jedan od kandidata za njenog komandanta, on nije pokazivao interes da napušta Sarajevo i Drugu motorizovanu. Jednostavno, bio je srastao sa ovom brigadom, borcima sa ratišta na Žuči, Sokolju, Briješću, Nedžarićima. Ali, kada je stigla naredba da ide u Hercegovinu, on se kao Školovan oficir koji zna Šta je naredba i ratni zadatak, svim žarom dao na posao.
Sa nekoliko članova te nove brigade napustio je, nažalost, zauvijek svoje saborce iz Druge viteške 5. marta ove godine. Padao je snijeg i bilo je hladno kada je te noći krenuo na opasni put preko aerodromske piste, gdje je od četničkog metka poginuo jedan od njegovih saputnika.
Nakon izlaska iz Sarajeva, Imamović je bio jedan od organizatora spektakularne akcije o kojoj će, možda, nakon rata neko snimiti uzbudljiv film. Zasad ćemo reći samo to da je nekoliko hrabrih Nevesmjaca, na konjima, srećno dotjeralo oružje i municiju do Mostara. A desetine kilometara su putovali kroz teritoriju koju kontroliše neprijatelj - od Bjelimića do Mostara.
Imamović je, isto tako kao što je doprinosio odbrani Sarajeva, svim žarom ratovao i u Mostaru. Voljeli su ga njegovi borci, a izuzetno cijenio i komandant Četvrtog korpusa Arif Pašalić. Imamović je preživio mnoge bitke u Mostaru i Sarajevu, a eto, poginuo je u saobraćajnoj nesreći, zajedno sa, isto tako hrabrim komandantom, Miralemom Jugom.
Brko je spadao u red onih patriota i boraca koji nisu voljeli da se ističu, a takvih je mnogo u našoj Armiji.
Ipak, uspio je da ostvari jedan san: poslije dugo vremena vidio je svoju djecu. Ona još ne znaju da su ostala bez oca. Od pečetka rata ne znaju ni za majku.
