Safet Hadžić je bio predsjednik Kriznog štaba sarajevske regije kada je 18. aprila 1992. godine poginuo nadomak vogošćanskog "Pretisa". Iako je, dakle, bio prvi čovjek odbrane našeg glavnog grada i njegove šire regije, poginuo je kao - običan borac. Veličina Safeta Hadžića, međutim, nije samo u toj njegovoj herojskoj pogibiji na početku rata, nego, mnogo više, u onom što je on uradio na pripremi odbrane Sarajeva i naše zemlje. A uradio je mnogo i zato mu pripada jedno od ključnih mjesta u istoriji naše oslobodilačke borbe.
Njegova životna priča slična je priči Safeta Zajke. Rođen je na području opštine Rudo, u selu Strgačina - 1952. godine. Završio je metalostrugarski zanat i radio u preduzeću Vodovod. Rano mu je umro otac Nezir i Safet je preuzeo brigu o porodici sa dvadesetak godina. Možda je to bilo presudno da rano sazrije i da rano stekne jasnu viziju svijeta. Jedan je od osnivača SDA Sarajeva i prvi predsjednik SDA Novog Grada, a i jedan od osnivača SDA Rudog.
Safet Hadžić je u posljednje dvije godine života neumorno djelovao na dva kolosijeka. Najednom se, kao aktivista SDA, borio za demokratiju i afirmaciju bošnjačkog naroda, a na drugom kolosijeku, kao jedan od prvih ljudi Patriotske lige, koju je osnovala Stranka demokratske akcije, pripremao je bošnjački narod za odbranu Bosne nad kojom su se nadvili crni oblaci.
Safet Hadžić je okupljao oficire koji su 1991. godine bježali iz bivše JNA i uključivao ih u PL. U okviru Kriznog štaba sarajevske regije, sa njim na čelu, djelovala je jaka grupa PL koja je izradila plan odbrane Sarajeva i sarajevske regije. Njihov rad je koordinirao Safet Hadžić koji je 2. decembra 1991. godine u Hrasnici, u kući Hasije i Kasima Ibrahimovića, organizovao tajni sastanak predsjednika Izetbegovića sa ovom grupom. Tada je predsjednik Izetbegović prihvatio plan odbrane Sarajeva i naše zemlje koji mu je izložio Sefer Halilović. U daljnjem radu PL, sve do četničke agresije na našu zemlju, Safet Hadžić je imao jednu od najvažnijih uloga.
U njegovoj kući bio je postavljen centar veza putem kojeg je Hadžić primao i izdavao naređenja uoči i prvih dana rata. Uporedo je primao nove članove PL, raspoređivao ih, dijelio zadatke, brinuo se o njima, naoružavao narod i vodio političku borbu sa bivšom JNA i SDS i to tako dobro da je nadmudrivao i "jugogenerale", a i čelnike SDS, pa je jednog Momčila Krajišnika "ostavljao bez teksta".
Nekoliko dana prije četničke agresije Safet Hadžić je, vozeći ratnu opremu, bio uhapšen na Ilidži. Isljednike je tako "tuširao" odgovorima, da su ga nakon devet sati ispitivanja, oslobodili. Više su vjerovali njegovim riječima nego svojim očima.
Šira javnost ne zna da je Safet Hadžić bio ključni čovjek za postavljanje kontrabarikada koje su bile odgovor na one prve Četničke barikade u našem glavnom gradu 2. marta 1992. Inače, imao je i veliki krug prijatelja patriota, i onih s kojim je radio javno, i onih s kojima je radio ilegalno. Imao je i svoj mali, neformalni, operativni štab od nekoliko ljudi koji su mu bili više od saradnika. To su Suljo Kapidžija, koji je bio uz njega i kada je poginuo, pa Safet i Rahim Baltić, Suad Berbić, Ismet Cengić, a i još neki.
Posljednji put Safet Hadžić, posredstvom svog centra veze, izdavao je naređenja 18. aprila 1992. godine. Mustafi Zebi i Vahidu Ahmetspahiću je naredio da sa četom krenu prema "Pretisu" i zaštite ga od četnika. Onda, i posljednje naređenje Nusretu Prljači da sa elitnom grupom PL krene prema "Pretisu". S tom grupom krenuo je i on. Tada je posljednji put vidio svoju majku Semizu, suprugu Džemilu i djecu Almiru, Nezira i Amelu. Još ranije ih je bio pripremio da mu se može dogoditi ono što mu se na kapiji "Pretisa" i dogodilo. Sa svojim saborcima upao je u zasjedu. Četnički rafal gaje pokosio.
