Bila je srijeda 8. april '92. godine. U velikoj sali državnog Predsjedništva okupilo se trinaest starješina Republičkog štaba Teritorijalne odbrane koji su dobili zadatak da predlože novog komandanta Štaba TO, jer je dotadašnji komandant general-potpukovnik Drago Vukosavljević pobjegao u Komandu Druge vojne oblasti JNA na Bistriku, a s'njim i dobar dio starješina srpske nacionalnosti. Kako je već bilo dogovoreno da se Republički štab TO SRBiH preimenuje u Štab TO Republike Bosne i Hercegovine, koja je od prije dva dana i zvanično postala samostalna i suverena zemlja, bio je to, zapravo, trenutak kada je biran prvi komandant Teritorijalne odbrane, odnosno Armije Bosne i Hercegovine.

Ponudili su pukovniku Rifatu Bilajcu da bude prvi komandant, ali je on odbio s obrazloženjem da treba birati mlađeg čovjeka. Tada su trinaestorica članova Štaba TO za komandanta predložili Stjepana Šibera, a za načelnika Štaba potpukovnika Abdulaha Kajevića. Ministar odbrane Jerko Doko, koji je prisustvovao ovom sastanku, Stjepan Siber i Abdulah Kajević otišli su kod predsjednika Alije Izetbegovića. Kada je predsjedniku Izetbegoviću Doko saopštio da je Siber predložen za komandanta, a Kajević za načelnika Štaba, Izetbegović se nije složio. Rekao je: "Doko, neće to tako ići. Ti si Hrvat i ministar odbrane, zato ne bi mogao biti Hrvat i komandant Teritorijalne odbrane. Komandant treba da bude Musliman. Pa, da mi taj prijedlog obrnemo: neka Kajević bude komandant, a Siber načelnik Štaba."

Ali taj prijedlog nije prihvatio Siber. Rekao je, kako on, koji je pukovnik dugo godina, ne može da prihvati da mu komanduje Kajević koji je mladi i niži činom. Kajević je tada rekao: "Druže Predsjedniče (baš tako gaje oslovio - sa "druže"), ima jedan pukovnik, Musliman, koji je stariji od pukovnika Šibera." "Koje taj?", pitao je Izetbegović. "Pukovnik Hasan Efendić", odgovorio je Kajević. Svi su se složili da se pozove pukovnik Efendić.

Kajević je izašao u hol ispred kabineta predsjednika Izetbegovića i telefonom okrenuo broj Hasana Efendića, komandanta Gradskog štaba TO Sarajevo, strahujući da ga, možda, neće naći. Ali, Efendić se javio na telefon. Kajević gaje pozvao da hitno dođe u Predsjedništvo.

- Tada su me pozvali kod predsjednika Izetbegovića, - sjeća se Efendić. Mislim da mi je Doko saopštio da su odlučili da me imenuju za komandanta Štaba Teritorijalne odbrane. A kao jedan od razloga što su baš mene izabrali, Doko je naveo - da Siber navodno neće da mu bude komandant mlađi od njega. Tada su mi rekli da će Šiber biti načelnik Štaba.

Na tu neočekivanu ponudu Efendić je reagovao tako što je pitao: "Hoće li to biti jednonacionalna ili bosanska armija?" Odgovoreno mu je da će mu najbliži saradnici biti Šiber i Divjak. To najbolje govori kako će biti bosanska armija.

Predsjedništvo RBiH donijelo je Uredbu o ukidanju tadašnjeg Republičkog štaba TO i obrazovalo Štab Teritorijalne odbrane RBiH, te za komandanta imenovalo pukovnika Hasana Efendića, a za načelnika Štaba pukovnika Stjepana Šibera.

Prije toga, dotadašnji komandant Republičkog štaba general-potpukovnik Drago Vukosavljević i načelnik Štaba general-potpukovnik Fikret Jakić razriješeni su dužnosti. Tako je TO, odnosno bosanska armija, dobila svog prvog komandanta.

Istom uredbom određen je "zvanični privremeni znak svih pripadnika TO RBiH", a to je "stari bosanski grb štitastog oblika, plave boje, presječen bijelom dijagonalom sa po tri zlatna ljiljana u svakom polju".

Pukovnik Efendić, sada kao komandant TO, vratio se u onu istu salu gdje su i dalje sjedile starješine TO i čekale. Odmah je održao sastanak sa članovima Štaba TO i izdao prvu naredbu - da se izvrši diferencijacija na one koji žele da brane suverenu nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu i one koji žele na "drugu stranu".

Oni koji izraze lojalnost, treba da to i potpišu, a oni koji ne žele -sretan im put, slobodno mogu ići. Ta lojalnost je zatražena i od svih opštinskih i okružnih štabova TO, kao i Gradskog štaba Sarajevo. Prva lojalnost je, kaže Efendić, stigla iz bihaćkog štaba TO. A ukupno su lojalnost potpisala 73 Štaba TO.

Ali, još ćemo se zadržati na 8. aprilu '92. godine i "preseliti se" u drugi štab, ilegalni, koji je već komandovao borbama oko Sarajeva, u Foči, Zvorniku. Bio je to Glavni štab Patriotske lige koji je bio smješten na Bjelavama.

- Gledali smo to veče televizijski Dnevnik i tada saznali daje Hasan Efendić imenovan za komandanta Teritorijalne odbrane - prisjeća se Sefer Halilović. - Mi smo se samo zgledali. Iako smo imali jedinice i već vodili oružanu borbu, nas, dakle, niko nije ni informisao, a kamoli konsultovao o izboru komandanta TO.

Ova svjedočenja Sefera Halilovića o nastajanju bosanske armije, uzeo sam iz obimnog, neobjavljenog rukopisa "Razgovora sa Seferom", koje sam s njim obavio ratne '94. godine.

Prema tim svjedočenjima Sefera Halilovića, 8. aprila '92. godine, odmah nakon TV Dnevnika, u štab PL na Bjelavama došli su Hasan Efendić, Rešad Bektić i Munir Jahić, koji je, inače, bio predsjednik Savjeta SDA za odbranu BiH. Jahić i Bektić su ga, kaže Sefer, pozvali u drugu prostoriju i saopštili mu da ih šalje predsjednik Alija Izetbegović i poručuje da on, Sefer, prihvati ovu odluku. "Molimo te, veli da su mu rekli Jahić i Bektić, ti ovo prihvati. Efendić je formalno komandant, a ti rukovodiš otporom. Njega moramo imati radi legaliteta, radi politike. Biće vremena da to ispravimo. Tako ti poručuje Alija". "U redu. Samo, vi to njemu kažite da on ne bi pravio nekih problema", kaže da je odgovorio Sefer.

Sefer dodaje da je, inače, njegov prijedlog bio da, kad se bude birao komandant, predloži Rifata Bilajca, a da je tek kasnije saznao da su se Meho Karišik - Kemo i Rifat Bilajac bili dogovorili da njega, Sefera, predlože za komandanta.

Igrom sudbine, kada je imenovan prvi komandant TO RBiH, bivši starješina JNA, Jasmin Hodžić, telefonirao je potpukovniku Rasimu Deliću, načelniku Operativnog organa Sarajevskog korpusa JNA, koji se tada nalazio na IKM-u ovog korpusa na Zlatištu i pozvao ga da napusti JNA i priključi se novoformiranom Štabu TO. Vidjećemo kada je i kako Delić napustio JNA i priključio se Štabu TO.

Dok se ovo događalo borbe su vodene oko Sarajeva, te u Foči, Zvorniku i Kupresu. Prvi put se oglasio saopštenjem i Stab odbrane Sarajeva u čijem je potpisu stajalo ime Dragana Vikića. Sarajevo i druge ratom zahvaćene dijelove zemlje branili su i mnogi drugi ilegalni i legalni štabovi, grupice i grupe pod raznim oznakama - TO, PL, Zelene beretke, HVO...

I zato je za priču o nastanku bosanske armije izuzetno važan i naredni, 9. april, kada je Predsjedništvo RBiH donijelo Odluku o objedinjavanju svih naoružanih snaga u Republici Bosni i Hercegovini. Po toj odluci "svi naoružam sastavi i pojedinci, osim snaga JNA i MUP-a, koji djeluju na teritoriji RBiH, pod raznim oznakama i simbolima, dužni su da se prijave opštinskim, okružnim i Gradskom štabu TO, radi stavljanja pod jedinstvenu komandu i dobijanja jedinstvenih obilježja". A oni koji se ovoj odluci ne povinuju "smatraće se paravojnom formacijom" i prema njima će biti "preduzete odgovarajuće zakonske sankcije".

Određen je i datum do kojeg se "svi naoružani sastavi i pojedinci" moraju uključiti u TO. Bio je to - 15. april 1992. godine. Taj dan kasnije je određen kao - Dan Armije.