Proteklih dana tražeci informacije o 101. HVO Brigadi Bihać, koja je djelovala kao samostalna brigada unutar V Korpusa ARBIH uspjeli smo da stupimo u kontakt sa osnivačem HVO Bihac, g. Tomislavom Dretarom.

Prenosimo vam ovde kratki intervju:

PLBIH: G. Dretar, dali nam mozete opisati kako je došlo do formiranja HVO-a Bihać i kakva je bila vaša uloga?

DRETAR: Osim onoga što ima na Portalu "Bihać" Wikizvora, Tekstova na stranici "The Famous Bosniaks" ja mogu dodati samo da sam utemeljio Općinski HVO Bihać i Okružni HVO Bihać. Bio sam mu prvim predsjednikom i time zapovjednikom. 101. bihaćka hrvatska bojna je druga postrojba koja je formirana na Okrugu. Naime, ona je formirana bez poziva na mobilizaciju kao i 1. bihaćka muslimanska brigada koja je izvršila smotru nekoliko dana prije hrvatske. Prvi zapovjedni, bojne bio je satnik Branko Čavor, a zamjenik komandanta OPŠ TO bio je nadsatnik Matija Ćosić.

JNA je još Bila u Bihaću. Kad su otišli 12. lipnja 1992. u nazočnosti Ramiza Drekovića, komandanta OPŠ TO Bihać postrojio sam i izvršio smotru 101. hrvatske i predao ju pod zapovjedništvo OPš TO Bihać. Kasnije smo združili se s još nekim muslimanskim postrojbama, još nije bilo riječi Bošnjak, čak je to ime bilo proskribirano, jer je bio prividni sukob između MBO i SDA.

Ja sam okupio pilote hrvatske nacionalnosti, 3 potpukovnika letača supersoničnih aviona i petnaestak drugih specijalnosti. Formirana je avio-baza u Ćoralićima s dva klipna aviona tipa Kurir. Organizirao sam odlazak naših državljana na obuku u Zagreb, jer nisu spremljeni za letenje na takvim avionima, nego za supersonične. Do rujna mjeseca imali smo nekoliko bliskih susreta sa četnicima. Hrvatski mladići koji su stanovali u gradu ušli su u sastav 2. Hrvatsko-muslimanske bihaćke brigade koja je po formiranju Armije BiH postala 502. hrvatsko Muslimanska-Muslimansko-hrvatska brigada.
Hrvatske postrojbe držale su liniju fronte na jugozapadu bihaćke općine inače naseljeno područje Hrvatima. Interesantno je da je prvi neprijateljski tenk uništio vojnik 502. po nacionalnosti Hrvat, a u tenku je poginuo Hrvat mobiliziran ili dobrovoljac, to ne znam, u Bosanskom Petrovcu, što sam doznao u izgnanstvu.
U Obrambenom ratu za BiH poginulo je oko 12% efektiva HVO-a Bihać. Nisam siguran u brojku, ali radi se o oko 140 vojnika.

Bihaćki HVO je dio državnosti BiH

PLBIH: Kakav je bio vaš stav prema Mate Bobanu i politici koju je vodio?

DRETAR: Ja sam se sukobio s Bobanovom i Tuđmanovom predstražom u Bihaću i poručio Bobanu da ne dolazi u Bihać, jer će odnijeti gaće na štapu. Takav je vojnički žargon, a Srbi su još bili u Bihaću, odnosno četnici još nisi bili izišli kad sam, na tvrdnju Steve Beslaća da nešto krivo radimo u odnosu na dogovore između njegovog i mog predsjednika, tj. Karadžića i Bobana. Ja sam uzvratio da moj predsjednik nije Boban već je to predsjedništvo BiH, te da ja ne priznajem ni Bobana ni Herceg-Bosnu, jer rade iste stvari kao i četnici. Beslać se uzbudio jer kaže nisu oni četnici.
Drugi članovi HVO dr  Šantić Ante i mr Nedjeljko Radošević odmah su graknuli na mene da se moram pokoriti Bobanu. Uskoro su počeli harangirati protiv mene i na narednoj sjednici HVO-a Bihać su pokrenuli pitanje povjerenja. 50% mi je dalo povjerenje, a 47-48% mi je uskratilo povjerenje.

Budući da je prije toga bilo bombardiranje mojeg stana, rušenje groba moje majke na katoličkom groblju, pucanje iz strojnice na moj automobil i nekoliko prijetnji , anonimnih, putem telefona, u Velikoj Kladuši su me napali , neki muslimanski momci s obrazloženjem da izdajem hrvatski narod!!! , prihvatio sam smjenjivanje s općinske funkcije u HVO, iako s manjinom glasova, ali sam ostao Predsjednik i Zapovjednik Okružnog HVO-a. Otišao sam na liječničku intervenciju u Zagreb odakle mi je onemogućen povratak. Bobanovci su preuzeli vlast, postavili Vladu  Šantića za Zapovjednika, razdvojili ulogu predsjednika od uloge zapovjednika i izdvojili HVO iz sastava 5 korpusa u zasebnu, ali ipak suboračku organizaciju.

PLBIH: Kako je djelovao Šantić nakon što je postavljen na mjesto zapovjednika HVO Bihać?

DRETAR: Šantić je, kako sam upoznat cijelo vrijeme radio na podvajanju Hrvata i Bošnjaka, ali to više nije bilo moguće. Ipak, jedan dio HVO-a je sanja Tuđmanove snove, što se kasnije vidjelo kad su otišli s Abdićem i kad je  Šantić naredio povlačenje hrvatskih vojnika s platoa u Skočaju Zavalju što je prouzročilo teške gubitke Petom korpusu, a sva hrvatska sela popaljena od četnika i Abdićevih snaga, njegovih prijatelja. Ne samo da je izdao Bosnu već i svoj vlastiti narod, pustivši četnike ući na jugozapadnu kapiju grada. Čak su se jednom on i Dudaković potukli oko komada pečene janjetine na utakmici između hrvatskih vojnik-nogometaša i bošnjačkih koji su se samo zdvojno gledali jer su bili drugovi. Napominjem da Šantić, koji je imenovan od strane Irfana Ljubijankića i Nenada Ibrahimpašića na mjesto Načelnika Štaba 2 Hrvatsko-muslimanske bihaćke brigade nikad nije dobio suglasnost od HVO-a Bihać, niti sam ja htio potpisati takvo rješenje, kao ni za Dudakovića, jer je to bilo u ingerenciji Općine Bihać, a ja sam bio potpredsjednik predsjedništva Općine Bihać, te kao hrvatski predsjednik sam trebao parafirati postavljanje tako visokih časnika. Obojica su imala mračnu prošlost.  Šantić je doša s Bobanovim zapovijedima nakon izgubljenog Kupresa, a bio je izbaćen iz HDZ-a Bihać te, HVO formiran od strane HDZ Bihać, čiji sam bio predsjednik, nije mogao bez skupštinske odluke odobriti njegov izbor, a Dudaković je došao s položaja komandanta Mladićeve artiljerije koja je razarala hrvatske gradove i sela po Dalmaciji i ubijala hrvatske civile. I još nešto, Dudaković, iako u je bio komandant elitnih snaga Republike šumska krajina, ništa nije učinio da četnici pobiju na desetine Bošnjačkih mladića u JNA na području Dalmatinske Zagore, a danas je slavljen kao gazija bošnjačkog naroda. Ja sam Ljubijankiću i Ibrahimpašiću predložio da se ta dvojica izbace iz sastava naših oružanih snaga: Šantić je bio general strane vojske u BiH, Hrvatske vojske iz Hrvatske. Meni je nuđen taj čin, ali sam odbio . No njima je bio draži otvoreni neprijatelj Bošnjaka nego ja,ništa nisu učinili da me sačuvaju. Trebao im je neprijatelj.

PLBIH: Dali imate nešto za dodati za kraj ovog intervjua?

DRETAR: Žao mi je što pišem o svojim akcijama, što vam govorim o pozadini zbivanja; a ne o herojskom držanju hrvatskih boraca koji su drugačije mislili nego njihovi zapovjednici i političari i odajem im svaku im počast. Želim im samo poručiti da nisam otišao svojevoljno, nisam ih izdao ostavivši ih na cjedilu, moja je obitelj ostala u Bihaću do kraja rata, bio sam ucijenjen od Tuđmanove klike u Zagrebu u roku od 48 sati dobio putovnicu i "poslan na službeni put" s kojeg se nikad više neću vratiti u svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Ne znam da li će Vam ovo što vrijediti, ali jas sam odletio u runjnu s aerodroma za koji imam neke zasluge kao i u avionu koji je otet na moju inicijativu. Odletio u nepovrat, kako se pokazalo. Meni boračka prava nisu priznata, skriva se moja uloga u obrambenom ratu ili podcjenjuje. No meni je savjest čista i duša mirna, učinio sam što sam znao i koliko sam mogao, a sto prva je izuzev svog generala ostala čistog obraza spram svog grada i svoje domovine. Srdaćan pozdrav, Tomislav Dretar.

plbih.org