Istina je: postoje tajni kanali preko Drine kojim Bošnjaci iz Srebrenice bježe u Srbiju, pa dalje u Makedoniju. Posljednje bjekstvo preko Drine oko 150 Srebreničana četnička sredstva informisanja, kao i sredstva informisanja iz tzv. Jugoslavije, maksimalno propagandno eksploatišu. Jer, eto, Muslimani iz "Alijine države", među njima čak i poneki borac, spas traže preko - Srbije!
Posljednji bjegunci iz Srebrenice smješteni su u Užicu i tamo će biti dok ih srpska tajna policija dovoljno ne ispita, a onda će im obezbijediti odlazak u Makedoniju. Čak će im obezbijediti, preko radioamatera, vezu sa Srebrenicom da svoje najbliže obavijeste kako su "sretno stigli" u Srbiju, a kasnije i u Makedoniju. To je omogućeno i ranijim grupama prebjeglim iz Srebrenice.
Može se, dakle, očekivati novo bjekstvo iz Srebrenice u Srbiju zbog "rata, gladi i bijede". I ponovo će toj grupi bjegunaca iz Srebrenice biti "omogućeno" da idu dalje, kud žele. Naravno, samo ne u Bosnu.
Zašto Bošnjaci bježe iz Srebrenice i zašto su vlasti tzv. Jugoslavije blagonaklone prema njima? Vlasti iz tzv. Jugoslavije, u tijesnoj saradnji sa bosanskim četnicima i organizuju ova bjekstva Bošnjaka iz Srebrenice. Sjećate li se kako je sličnu blagonaklonost pokazivala bivša JNA, koja je Sarajlijama u aprilu '92. na raspolaganje stavljala čak i avione samo - da sele iz Sarajeva, iz Bosne, da u Bosni ostane što manje Bošnjaka? A zna se kad ih je manje, slabiji je i oružani otpor... To je, inače, jedan od puteva realizacije plana osvajanja Bosne i Hercegovine i nestanka Bošnjaka iz ove zemlje. Prvi je - genocidom, drugi - protjerivanjem, treći - tihim etničkim čišćenjem, odnosno omogućavanjem Bošnjacima da napuštaju svoja ognjišta i Bosnu. Ovaj posljednji način osvajanja Bosne i uništavanja bošnjačkog naroda, koji je uoči rata dobro razrađen u Beogradu, baš kao i ona prethodna dva, sada se događa u Srebrenici.
I taj plan, eto, daje određene razultate, baš kao što je na početku srpske agresije na našu zemlju davao i u glavnom gradu naše zemlje.
Srebrenica se već gotovo tri godine nalazi u potpunom okruženju. Psihološki je teško podnijeti stanje kad "neprekidno vidiš samo nebo i kamen". Nekima su na početku rata porodice otišle u inostranstvo, pa je razumljiva i njihova želja da vide svoje najbliže.
Ipak, sve bi se to u Srebrenici nekako podnijelo da je "zaštićena" Srebrenica, zaista zaštićena. Nažalost, nije! Naprotiv, UNPROFOR ovdje, umjesto da pomaže Srebreničanima, ide naruku srpskom agresoru, te je, na određen način, direktni saučesnik ovog "tihog pražnjenja Srebrenice". Četnici su, na primjer, naočigled pripadnika Holandskog bataljona pomjerili svoje linije kilometar i po naprijed, i to u zoni razgraničenja. Zaposjeli su brdo Osoje, odakle na nišanu drže sva naselja Mjesne zajednice Sućeska. Osim toga, oni sada koriste put između okupiranih Skelana i Vlasenice, te im je tako olakšana eksploatacija Rudnika boksita. Četnicima svakodnevno iz Srbije stiže helikopterima hrana, oružje i municija. UNPROFOR se oglasio samo jednom. Sve ostale prelete agresorskih helikoptera preko Drine i narušavanja državne granice Republike Bosne i Hercegovine nije vidio. U Srebrenici, baš kao i Žepi, nema osnovnih životnih namirnica, a posebno soli, čija je cijena u Srebrenici sada 50 maraka po kilogramu. A ništa tako ne razara ljudsku psihu kao - nedostatak soli. Svjetska zajednica se baš ne trudi da doturi Srebreničanima so.
Uz sve to, pripadnici Holandskog bataljona često odlaze na naše linije odbrane i povremeno oduzimaju oružje od naših boraca.
U takvoj situaciji srpski agresor neprekidno vrši propagandno -psihološku presiju na Bošnjake iz Srebrenice i Žepe. I zato, ne treba se čuditi što neki Srebreničani, čije su porodice vani, kojima su i živci popustili, spas nalaze u tajnom kanalu preko Drine... Pogotovo kad ih tamo čekaju ponekad autobusi, ponekad taksisti i "ljubazno" voze - što dalje od Bosne.
