Bivši MUP-ov Odred za specijalne namjene sada je dobio novi naziv i novog komandanta. Sada je to Odred za protivteroristička djejstva. A novi komandant je, kao što se zna, Kemo Ademović, koji je došao umjesto Dragana Vikića.

Kemu Ademovića ne treba posebno predstavljati, jer je on dobro poznat, ne samo medu policajcima nego i borcima i široj javnosti, koja ga ne pamti po novinskim člancima, radio i televizijskim emisijama, koje je od početka rata izbjegavao, nego po onome što je uradio na časnom zadatku odbrane.

Rođenje u Srebrenici prije 32 godine, a Školovao se u Sarajevu, gdje je završio Pravni fakultet. U "Specijalnoj" MUP-a BiH je od 1980. Sa 16 godina počeo je da se bavi sportskim streljaštvom i tu je postigao značajne uspjehe i zvanje majstora - strijelca.

Kad se zna da je u Specijalnoj jedinici uspješno savladavao vještine skijanja, plivanja, alpinizma, pa borilačke sportove, onda bi se moglo reći daje on, na neki način, idealan tip MUP-ovog specijalca.

Kemo Ademović, kao komandir čete, uspio je, poslije raskola medu specijalcima na početku rata, da organizuje dislociranje jedinice iz Krtelja u Grad sa dobrim dijelom naoružanja. Prije rata je, takođe, bio uključen u rad "Zelenih beretki" i " Patriotske lige".

Od početka rata je bio zamjenik komandanta Specijalne jedinice i učestvovao u planiranju i izvođenju gotovo svih borbenih djejstava ove jedinice, baš neposredno ratujući. Kao zamjeniku komandanta, događalo mu se da se nade u ulozi običnog borca, pa komandira voda, komandira čete, do komandanta čitave linije (To je, na primjer, bilo u septembru 1992. godine, kada je uspio da konsoliduje liniju odbrane na Stupu i Azićima. Tada je dva puta ranjen, drugi put teže).

Dobitnik je "Zlatnog ljiljana" Armije RBiH, Zlatne policijske značke MUP-a BiH i još niza priznanja.

- Odlaskom Dragana Vikića i Vašim dolaskom na čelo MUP-ovih specijalaca, te promjenom naziva jedinica u Odred za protivteroristička djejstva, da li se nešto suštinski mijenja u ulozi jedinica u ratu? - pitamo Ademovića.

- Sam naziv jedinice nije važan i on podliježe promjenama. Vjerovatno će još jednom pretrpjeti izmjenu. Neće biti nekih bitnih promjena u ulozi jedinica u ratu. Jer, ona će i dalje učestvovati u izvođenju borbenih djej stava, a izvršavaće i druge policijske poslove koje ne mogu da izvrše policijske stanice. Međutim, promjena će biti u kvalitetu i brojnosti sastava. Bitno će se povećati kvalitet i broj onog dijela jedinice koji neposredno učestvuje u borbenim djejstvima. Dakle, nastojaćemo da povećamo borbeni nivo, da popravimo kvalitet obuke, da se opremimo novim materijalno - tehničkim sredstvima. U tome očekujemo podršku MUP-a, ministra Alispahića, vlasti...

- Rat u Sarajevu počeo je poslije raskola među MUP-ovim specijalcima 4. aprila 1992. godine, odnosno poslije izdaje većine specijalaca srpske nacionalnosti. Vi ste se, zajedno sa MUP-om, te Patriotskom ligom, "Zelenim beretkama" i ostalim patriotima prvi oduprli agresoru. Možete li nam malo bliže predstaviti vašu jedinicu nakon 22 ratna mjeseca: borbenu gotovost, nacionalni sastav, snagu i sve ostalo što nije vojna tajna?

- Jedinica je od početka rata doživjela značajnu transformaciju. Prije svega, povećala se nekoliko puta. Nacionalni sastav je šarolik i naša orijentacija je da i dalje bude tako. Sto se tiče borbene gotovosti, jedinica je u svakom trenutku spremna da, u sadjejstvu sa jedinicama Armije Republike BiH, izvrši i najsloženije zadatke. Isto tako smo spremni da, kada je u pitanju suzbijanje kriminala, dakle čisto policijskih poslova, samostalno izvedemo bilo kakvu akciju.

- Počeli ste hvatanjem onih snajperista u Holidej-inu, na početku rata. Sada snajperista u gradu više nema...

- Ima ih još uvijek. Doduše, oni nisu u gradu, ali djeluju sa agresorskih položaja, i to permanentno. Mi i sada neutrališemo neprijateljske snajperiste sa sređenom vatrom naših strijelaca.

- Koje su najvažnije bitke u kojima su učestvovali MUP-ovi specijalci?

- Na početku hoću da istaknem jednu od prvih naših akcija, a to je izvlačenje protivoklopnih sredstava iz "Pretisa", što je, po meni, značilo prekretnicu za sam tok rata u Sarajevu. Ta protivoklopna sredstva su nam pomogla da 2. maja 1992, kada je bivša JNA krenula u okupaciju grada, uništimo jedan tenk na Vrbanji, te još nekoliko drugih vozila na Skenderiji. Tada su ustuknuli, jer su shvatili da imamo čime da se odupremo. Učestvovali smo u svim važnijim bitkama za odbranu grada, na Žuči, Dobrinji, Hrasnu brdu, Azićima, Stupu... Da ih ne nabrajam. U malo kojim nismo. Učestvovali smo takođe, više puta u akcijama za deblokadu grada...

- Ima li neka bitka koju po nečem izdvajate? - Sve su mi ostale u sjećanju. Ne mogu reći da sam učestvovao u svim bitkama, ali sigurno jesam na svim dijelovima sarajevskog ratišta. Možda onu kad sam u Azićima ranjen dva puta u samo dva sata. Prvo ranjavanje sam "zanemario", pa sam izvlačio teško ranjenog kolegu Zgodića. A onda me "našao sijač" i teško ranio.

- Vaša jedinica učestvovala je u obračunu sa kriminalcima iz Devete motorizovane i Desete brdske brigade. Jeste li zadovoljni onim što je i kako uradila Vaša jedinica u toj akciji?

- Taj zadatak ne bi bio uspješno realizovan bez Specijalne jedinice. Ali, iskreno da vam kažem, tim se ne ponosim nešto posebno. Nije lahko kada čovjek mora dići ruku na svoje sunarodnike, iako se radi o kriminalcima i o kriminalnim pokušajima iskakanja iz sistema rukovođenja i komandovanja. Ali, to se moralo uraditi. I zato, da bismo napravili državu u kojoj vladaju zakoni, mi ćemo i dalje obavljati zadatke kao što je ovaj, koji se uradi teška srca.

- Vi ste specijalna jedinica MUP-a naše zemlje. Znači li to da imate specijalne jedinice van Sarajeva i koliko ste prisutni na ratištima van glavnog grada?

- Nemamo svoje jedinice stalne, van Sarajeva. Ali, obavljamo ratne zadatke van glavnog grada. Ratovali smo više puta izvan Sarajeva.