Državna agencija BH PRESS 23. maja '93. godine objavila je vijest da je Predsjedništvo RBiH "na današnjoj sjednici" za novog komandanta Štaba Teritorijalne odbrane BiH izabralo Sefera Halilovića, "nekadašnjeg oficira jugo-armije". U vijesti se još kaže daje Halilović rođen 1952. u Prijepolju, daje bivšu JNA napustio 13. septembra prošle godine, te daje snagama TO BiH pristupio "prvog dana po osnivanju Teritorijalne odbrane BiH". Nijednom riječju nije rečeno daje Halilović bio jedan od prvaka vojnog krila Patriotske lige. Ali, kako je Halilović bio relativno mlad (40 godina) i široj javnosti potpuno nepoznat, u ovoj agencijskoj vijesti se kaže daje "Halilović u vojnim krugovima poznat kao izuzetan operativac i vrlo sposoban i kreativan vojni stručnjak". Tako je Teritorijalna odbrana, odnosno Armija, dobila novog mladog komandanta.
Hasan Efendić kaže da ga je pozvao predsjednik Izetbegović i rekao mu da "ljudi traže mlađeg komandanta". Znao sam, veli Efendić, da su ranije kod predsjednika Izetbegovića nekoliko puta dolazili Jerko Doko i Sefer Halilović i govorili da Armijom ne može da komanduje čovjek čija je žena Srpkinja koja živi u Beogradu.
- Seferu se jako žurilo da postane komandant - dodaje Efendić. Kako je izbor pao na Sefera?
- Jednog dana pozvao me predsjednik Izetbegović i kaže: "S ovim Efendićem nismo zadovoljni i šta ti misliš ko bi mogao biti umjesto njega?" - priča Sefer. Moj prijedlog je bio da to bude Rifat Bilajac, jer je od svih nas vojnički' najobrazovaniji, a bio je s nama i u Patriotskoj ligi. Predsjednik mi ništa više nije rekao.
Zanimljivo je da su Sefera za komandanta Štaba TO predložili, kako kaže, "hrvatski kadrovi". - Stjepan Kljujić i Jerko Doko. Posebno je, kaže, bio dobar sa Dokom, koji se, opet, nije slagao sa Efendićem.
- Poslije onog prvog razgovora sa Predsjedništvom, Doko mi kaže kako su on i Stjepan Kljujić razgovarali sa predsjednikom Izetbegovićem, a i sa Ganićem i predložili mene za komandanta - prisjeća se Halilović. -Pet-šest dana iza toga ponovo me zove predsjednik Izetbegović i kaže da svi predlažu mene za komandanta. Rekao sam mu da to ne bi bilo dobro iz dva razloga. Prvo, u Sandžaku je sva moja porodica, majka, braća, i onog časa kad se sazna da sam ja komandant, moraju svi bježati. Drugo, može neko iskoristiti činjenicu da sam ja iz Sandžaka, a na čelu bosanske armije, pa pokrenuti jaku propagandu. Predsjednik veli: "Nije to loše, ali vidjeću".
Predsjednik je i treći put pozvao Sefera i saopštio mu da će ga, najvjerovatnije, za koji dan, na sjednici Predsjedništva, postaviti za komandanta.
- Rekao sam Predsjedniku da mi dva dana ranije saopšti kada će to biti, da mogu obavijestiti porodicu u Sandžaku da se skloni - priča Sefer. On kaže: "Dobro"!
- Tako je i bilo. Na sjednici Predsjedništva su me predložili Kljujić i Doko, ali na toj prvoj sjednici nisam prošao. Ne znam ko je bio "za" i "protiv". Prošao sam na narednoj sjednici. I Doko mi je prvi saopštio da sam postavljen za komandanta.
Narednog dana Predsjednik je pozvao bivšeg i novog komandanta-Efendića i Sefera.
- Kad sam došao, kod Predsjednika su bili Ganić, Doko i Sefer -sjeća se Efendić. - Pitao sam Predsjednika što nije smijenio i Doku. On mi je odgovorio: "Bolesnom tijelu mnogo su odjednom dvije injekcije". Rekao sam mu da mislim da je izabrao pogrešnu injekciju. A Sefera sam čestitao i rekao da ja u njemu nisam imao saradnika, a da će on imati u meni - zbog Bosne. "Hvala, rođeni", rekao je Sefer.
A kada istoričari budu koristili dokumenta o ovoj smjeni, naći će neobične, bizarne razloge. Članovi Predsjedništva dobili su dokumenat koji se zove "Prijedlog za razrješenje sa dužnosti i penzionisanje Hasana Efendića, komandanta Štaba TO RBiH". Prijedlog je 22. maja '92., dakle, dan uoči smjene komandanta, potpisao Jerko Doko. Osnovni argument za smjenu nađen je u tome što je 20. maja '92. Predsjedništvo donijelo Uredbu sa zakonskom snagom o Oružanim snagama RBiH, prema kojoj je prestao da postoji Štab TO, a formiran Glavni štab Oružanih snaga RBiH. 'Time prestaje potreba za funkciju komandanta Štaba TO RBiH, na kojoj se nalazio pukovnik Hasan Efendić" - piše u ovom prijedlogu. Pored toga, utvrđeno je da Efendić ima 44 godine i 11 mjeseci penzijskog staža, "Čime je stekao pravo na starosnu penziju."
Još ćemo se u ovoj priči malo vratiti Sefera i da vidimo što su baš njega forsirali hrvatski kadrovi.
- Oni su znali da sam ja dugo službovao u Hrvatskoj i računali su da sam prohrvatski orijentisan - kaže Sefer. - Čak me Kljujić odmah i pozvao na jednu od onih njegovih bogatih večera koje je priređivao u Predsjedništvu, a hrana mu stizala iz "Holidav Inna" i čestitali mi. Za petnaestak dana su me ponovo zvali na tu večeru, na kojoj su, pored Kljujića, bili još i Mariofil Ljubić i Doko. Mariofil i Doko su mi rekli: "Pa, jeste, Halile, mi te dovedosmo, a ti sad okrenuo, pa ne slušaš". A, ja sam im odgovorio: "Ja sam razumio da se mi borimo za istu stvar, za nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj neće glavni grad biti Zagreb".
Sefer tvrdi da ga poslije toga nikada više nisu zvali na večeru, a odmah je počela hrvatska kampanja protiv njega.
