Sead Čirkin

Sead Čirkin je bio poručnik bivše JNA koju je napustio 1991 godine. Uoči agresije na našu zemlju bio je komandant TO Kozarac i nije izvršavao zadatke pučističke srpske vlasti u Prijedoru nego Predsjedništva R BiH. Izvršio je mobilizaciju TO i sve ostalo uradio što je bilo u skladu sa odlukama Predjedništva R BiH kao Vrhovne komande.
"Četnici su napali Kozarac 24.maja 1992 godine i borbe su trajale tri dana", sjeća se Čurkin. "Sa jedne strane nas je napao Pero Čolić sa petom kozarskom, s druge Arkan sa "belim orlovima", sa treće Radmilo Zeljaja sa 43.prijedorskom brigadom. Po zeljaji su srbi jedno vrijeme Kozarac nazivali Radmilovo, a sada ga zovu srpski Kozarac. Nakon 3 dana mi smo se povukli u Kozaru i četnici mjesec dana nisu smjeli da uđu na ovu planini".
Čirkin kaže da je malo Kozarčana, boraca, poginulo u borbi. "Stradali su civili" objašnjava on. "Od 27000 Bošnjaka iz Kozarca pogonulo ih je više od 2000, ali kao civilne žrtve rata - u logorima i drugim mučilištima".
Sa grupom boraca Čirkin se pokušao sa Kozare prebaciti u Hrvatsku, ali su u selu Orahova upali u zasjedu i zarobljeni. Čirkina je četnički vojni sud zbog "oružane pobune" osudio na šest godina robije. U logorima Keraterm i Manjača proveo je nešto više od godinu. U avgustu 1993 godine razmijenjen je na Turbetu i odmah se uključio u 17. vitešku krajišku brigadu. U ovoj brigadi je bio borac, operativac, a 1994 i njezin komandant.
U septembru 1995 on se, u onom čuvenom manevru 17. viteške krajiške, vratio iz Srednje Bosne u Krajinu. Kao i svi Prijedorčani, i on je bio uvjeren da će sa saborcima - oslobodiocima, umarširati u Prijedor. U toj posljednjoj i najvećoj operaciji koju je bosanska armija vodila, Čirkin je bio načelnik štaba grupe "Jug".
"Naš pravac je bio Omarska", kaže Čirkin. "Kad smo stigli na osam kilometara od ovog našeg najvećeg mučilišta, dobili smo naredbu da stanemo. Moj brat Sulejman mučen je i ubijen u "bijeloj kući" u Omarskoj i to sa Omerom i Nagibom, braćom Sakiba Mahmuljina. Druge naše jedinice na drugim pravcima su se bile primakle Prijedoru isto tako na sedam, osam kilometara. Nažalost, mir nas je tako, zaustavio nadomak Prijedora".

plbih.org