PLBiH.ORG: Prvo, želimo da Vam se zahvalimo što ste pristali na intervju za naš web portal plbih.org. Tematika našeg web portala su prvenstveno ratna dešavanja u periodu 92. “ 95. pa ćemo se malo osvrnuti na protekla dešavanja.
Vrlo ste mladi kao osamnaestogodišnjak stali u odbranu države Bosne i Hercegovine, da li ste bili svjesni svoje uloge odnosno puta u nepoznato?

 - Rat me zatekao kao učenika četvrtog razreda srednje škole u Sarajevu. Rat me nije iznenadio, kao većinu drugih u Sarajevu. Moj rodni kraj Foča, već je više od godinu dana bila na rubu rata, tako da sam psihički lakše podnio sami početak rata, nego ljudi koji su se zatekli u mom okruženju. Moram biti iskren i reći da nisam mogao ni predpostaviti koliko će biti težak i dug ratni put. Kada sam pročitao poslije rata svoje dnevnike, shvatio sam da moja uloga kao pojedinca u ratnim dešavanjima nije bila ništa posebna. Sve i jednu bitku u ratu su dobili timovi ljudi, svaki pojedinac je dao svoj doprinos koji nije moguće staviti na vagu i jednostavno izmjeriti. Moja uloga je izgleda bila ta da zapišem dio dešavanja iz tog perioda i tako ih spasim od zaborava.

PLBiH.ORG: Mnogi rat u BiH danas nazivaju nesretnim događajima, neko ga čak naziva i gradjanskim ratom. Kako Vi na to gledate kao sami učesnik tih ratnih dešavanja i kako bi ga Vi nazvali?

- Svjedoci smo, nažalost, sve prisutnije pojave manipulisanja činjenicama o karakteru rata u BiH, pri čemu se posebno aktivno angažuju kvazi istraživači. Nosioci manipulacija su različiti, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruženja, ustanove i drugi, čiji je cilj da se nanese dugoročno šteta BiH kao državi. Na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvršena klasična oružana agresija. Kao pripadnik ARBiH, bio sam više puta u prilici da ratujem protiv jedinica iz Srbije. Bili smo svjedoci ulaska Užičkog korpusa u Višegrad, Arkanovih jedinica u Bjeljinu i to sve pred TV kamerama... Stvaranje vojske RS-e, koja preko noći mjenja ime iz JNA u VRS. Isto tako smo 1993 imali agresiju od strane Hrvatske, o kojoj danas niko ne priča.  - Prije par dana sam pročitao da je u BiH već par godina na snazi opstruiranje krivičnog gonjenja i procesuiranja ratnih zločinaca pred sudovima u Bosni i Hercegovini, pri čemu se umjesto težine zločina, karaktera, statusa i broja žrtava, predmeti biraju po nacionalnoj pripadnosti žrtava, radi izjednačavanja i izbalansiranja zločina među tri narod, tako se kroz krivičnu proceduru pokušava izmjeniti karakter rata u BiH. Sve se to dešava, sa jednim jasnim ciljem, kako bi agresiju, prekvalifikovali u građanski rat. Ako se nastavimo pasivno ponašati prema prošlošću, bojim se da ćemo za 50 godina imati ponovni rat i definitivni nestanak Bošnjaka na ovim prostorima.

 PLBiH.ORG: Danas nakon rata, da li smatrate da je odnos države i njenih vlasti zanemarujući prema veteranima rata i RVI?  

- Kada je počeo rat, niko od nas nije uzeo pušku da bi jednoga dana bio privilegovan u društvu. Najveća prevara se desila onoga dana kada su pripadnicima ARBiH podjeljeni certifikati. Time nas je država od dobrovoljaca pretvorila u plaćenike. Na kraju je tržišna vrjednost certifikata bila takva da je ispalo da je jedan dan proveden u ARBiH košta oko 25 feninga. Tim činom je legalnim putem, preko boraca opljačkana državna imovina, jer su ratni profiteri odkupili certifikate, te na jeftin način došli do vrijedne državne imovine. Siguran sam da je sve moglo biti puno drugačije, na žalost profiteri su vodili poslijeratnu državnu politiku, što je i danas slučaj.  Što se tiče RVI i porodica poginulih boraca, tu je situacija puno bolja. Moje mišljenje je da je po tom pitanju država odradila puno, za to najviše zaluga imaju kantoni.

PLBiH.ORG: Autor ste knjige «Bore oko očiju», na Sajmu knjige u Skenderiji 2007. godine je bila najprodavanija knjiga u pogledu domaćih autora. Da li ste u jeku pisanja same knjige pretpostavljali da će dnevnik bosanskog vojnika doživjeti takav uspjeh?  

- Knjiga je istinsko svjedočanstvo o ratnim događajima i onom što se dešavalo pred očima običnog čovjeka. Sadržaj romana temelji se na stranicama ratnog dnevnika, učesnika i svjedoka svega opisanog. Zbog toga sam očekivao da će knjiga proći puno bolje nego što je prošla. Uz sav trud koji smo uložili u ovaj projekat, nismo uspjeli dobiti podršku medija čak ni ministarstva za boračka pitanja, kojeg smo ipak u knjizi naveli kao jednog od sponzora projekta. Knjiga je uspjela doći do čitalaca zahvaljujući prvenstveno internetu. Danas je u BiH vrlo teško prodati knjigu, neki navode da je problem ekonomska situacija u zemlji, mada ja mislim da je veći problem nepostojanje čitalačkih navika.

PLBiH.ORG: Vaš blog boreokoociju.blogger.ba je jedan od najposjećeniji blogova čak preko  673510 posjeta u ovom trenutku, ali i sam naslov bloga nosi naziv "Na putu u nepoznato", je li to ujedno i najava novog izdanja, neke nove knjige ujedno i nastavka Bore oko očiju?  

- Kada sam počeo pisati blog, plan mi je bio oko deset hiljada posjeta godišnje. Na kraju se pokazalo da je to dugo bio najposjećeniji blog u BiH. Već dugo vremena ne vodim redovno blog, a razlog tome je priprema nastavka knjige ''Bore oko očiju, koji će nositi naziv ''Na putu u nepoznato. Ovih dana završavam prepisivanje izabranih djelova iz dnevnika koji će se naći u knjizi. Knjiga će obuhvatiti dio rata od septembra 1993. god. te poslijeratni period, koji nije bio ništa lakši od samog rata. Nakon završetka prepisivanja, slijedi mi potraga za sponzorima, kao i priprema knjige za štampu. Nadam se da ću u toku ove godine uspjeti projekat dovesti do kraja.

PLBiH.ORG: Hoćete li nam otkriti tajnu, da li je naslov Na putu u nepoznato upravo naziv onog puta na kojeg ste se zaputili 1992. godine ili?  

- Naslov za knjigu sam izvukao iz ratnog dnevnika, gdje sam više puta pisao o putu u nepoznato. Prije rata sam isplanirao život, sve je izgledalo tako jednostavno. Onoga dana kada je počeo rat, shvatio sam da je život satkan od puteva u nepoznato, te da nikada ne možemo biti sigurni šta nam donosi sutra. Zbog toga u životu ne treba stajati, puno je bolje krenuti naprijed, ma koliko nam se činilo da je put kojim trebamo poći nepoznat.

PLBiH.ORG: Mislite li da se o ratu i svemu onom što se desilo nad bošnjačkim narodom treba više pisati, radi budućih generacija?  

- O ratu se puno piše a sigurno će se još pisati. Danas smo preplavljeni knjigama koje se bave ratnom tematikom. Nažalost, puno toga je čisto smeće, koje može nanjeti puno više štete nego koristi. Danas u BiH ne postoji niti jedna ustanova koja bi dala svoj sud o knjigama koje su do sada napisane, kao i kratki vodič za ratnu literature, gdje bi se naveo sadržaj knjige, bibilioteke gdje se knjiga može posuditi za čitanje, kao i knjižare gdje se knjiga može kupiti. To bi bilo vrlo bitno uraditi, jer bi tako ljudi koji žele da sačuvaju sjećanje na rat, lakše dolazili do novih i zanimljivih naslova.  Putujući po promocijama, sa knjigom Bore oko očiju shvatio sam da sve lagano pada u zaborav. Na promocijama bi se okupljao mali broj ljudi, pretežno starijih, koji pokušavaju da održe balans između Bosne i novog svijeta u koji ih je rat doveo. Njihova djeca većinom nisu imala vremena da dođu na promociju, jer su taj dan imali zakazan izlazak u grad sa prijateljima ili su ostali kući da igraju video igrica. Mislim da nismo dovoljno učinili da bi buduće generacije pripremili na eventualno ponavljanje istorije.

PLBiH.ORG: Da li ima nešto što biste za kraj ovog intervjua pomenuli, a što Vas mi nismo pitali?

- Danas gledamo kako Izrael ruši Palestinu i kako ubijaju civile pred očima svjetske javnosti. Ono što je danas Palestina, prije petnaest godina bila je BiH. Zahvaljujući borcima koji su dali svoje živote u odbrani BiH, mi smo danas slobodna zemlja. Preporučio bih mladima da ponekad nađu vremena i zastanu pored mezarja poginulih boraca. Budimo u mislima bar na trenutak sa njima i nedozvolimo da padnu u zaborav. Zahvaljujući njima danas živimo u slobodi i ne proživljavamo iznova sudbinu Palestine.

PLBiH.ORG: Na kraju, hvala Vam što ste izdvojili svoje dragocjeno vrijeme i dali Vaš intervju. Želimo Vam sve najbolje u budućem radu. 

-         Hvala Vama