Salih Zulić, sin Ćazima i majke Fatime, rođen je 09.novembra.1957 godine u Gornjim Petrovicama, općina Kalesija.

Nakon završene osnovne škole u Gornjim Raincima, upisao je i završio srednju mašinsku skolu u Tuzli nakon cega se zaposlio u "Pivari" Tuzla. Imao je dvoje djece Samira i Almedinu. Sa porodicom je živio u Gornjim Petrovicama.
U pripreme za odbranu Bosne i Hercegovine uključio se od samog početka kao komandir rejonskog  Štaba teritorijalne odbrane i PL BiH Međaš. Bio je jedan od glavnih organizatora odbrane na području općine Kalesija.
Pocetkom agresije postavljen je za Komandira I cete u I. Samostalnom bataljonu Tojsici. Svoje borce je predvodio u gotovo svim odsutnim bitkama na kalesijskom ratistu. Zajedno sa svojim saborcima učestvuje u zaustavljanju i otporu agresoru na Bijeljevcu a zatim i oslobađanju Dubnice, Prnjavora i Kalesije.

Nakon toga jedinica je raspoređena na Majevičko ratište gdje je rahmetli Salih i dalje predvodio svoje borce u svim bitkama od oslobađanja Čaklovića pa u dubinu planine Majevica.

Iako komandir uvijek je bio sa svojim borcima na prvoj borbenoj liniji i u središtu borbe, po čemu je bio zapamćen, a od boraca poštovan i cijenjen.
Na žalost Salihov ratni put i blistava ratnička karijera prekinuti su četničkim rafalima 22.avgusta.1992 godine na Karovinama.
Poginuo je u aktivnim borbenim dejstvima prilikom oslobađanja ovog zloglasnog četničkog uporišta. Pogođen je sa više metaka u grudi.

Za svoj nesumljivo ogroman doprinos u odbrani Kalesije i BiH, Salih Zulic je posthumno odlikovan najvišim armijskim priznanjem "Zlatni ljiljan"

Salihovo veliko herojstvo, pozrtvovanost i hrabrost pamte se medju njegovim saborcima i rodjacima koje je pratio u svim prilikama i situacijama. Uvijek je bio sa svojim borcima, uvijek prisutan, miran, hrabar, uvijek je ulijevao povjerenje i sigurnost. Ostao je upamćen njegov nasmijan lik, njegova blagost i smirenost prema suborcima, kao i upornost, istrajnost i nepokolebljivost u odbrani i oslobađanju zaposjednutih terotorija.

plbih.org