Rusi i drugi strani placenici
Termin "strani dobrovoljci" je cesto upotrebljavan u nasoj svakodnevnici. U Dejtonskom mirovnom sporazumu ovaj termin je posebno tretiran. Uglavnom se malo govori o " stranim dobrovoljcima" i "placenicima" koji su ucestvovali na strani agresora u agresiji na R BiH. Rijetko ko razmislja i govori, o ruskim, rumunskim ili, pak, grckim dobrovoljcima, koji su, pod izgovorom ocuvanja pravoslavlja, sudjelovali u zlocinu nad Bosnjacima.
1992. Godine na prostor BIH stigla je grupa od 11 ruskih oficira ratnih starjesina Ruskih snaga angazovanih u Avganistanu i Ceceniji
edju njima se nalazio i Aleksandar Tercenko, rodjen u S. Petersburgu 1965 godine, zavrsio pravo u Harkovu i bio je porucnik ruske vojske. Nakon raspada ruske armije dosao je u Beograd gdje je radio kod privatnika u opticarskoj radnji, a po dolasku navedene grupe ruskih oficira i on se istima pridruzio i odlaze na Pale gdje formiraju interventnu jedinicu koja je brojala 28 ljudi i bila angazovana na ratistima Sarajeva, Gorazda i dr.
Od njih 28 samo je prezivilo 10 ljudi. Tarcenko je u toku rata 2 puta ranjavan i to na Jevrejskom groblju i Jahorini. Trenutno je nastanjen u Bukovickoj Banji kod Arandjelovca gdje se lijeci kao teski invalid.
1994 godine jos 10 dobrovoljaca stiglo je iz Ukrajine i ukljucilo se u cetnicke jedinice. Oleg Slaven poginuo je kod Stublica, a major Vasilij Ivanov Vasiljevic je ranjen nakon cega se vratio u Ukrajinu. Ostalih 8: Vladimir Bobovnjikov, Jurij Kolosin, Bolan Demjan, Andrej Suliga, Sergej Popreden, Valerij Gavris, Igor Maljcuk i Pavel Lisicki ostalo je u BiH.
Trenutno su smjesteni u selu Zutica kod Milica u napustenim Bosnjackim kucama, a najveci dio njih je uspio dobiti i drzavljanstvo BiH ili Srbije.
Prema haškim procjenama, u redovima VRS bilo je između 529 i 614 ratnika iz Rusije, Grčke, Rumunije... Iako ima različitih scenarija o ustrojstvu, poznato je kako je prvi Ruski dobrovoljački odred (RDO) formiran u Trebinju u septembru 1992., na čijem čelu je bio Valeri Vlasenko (Valery). Odred se raspao krajem novembra 1992. kad je formiran drugi RDO u Višegradu u sklopu Viš¡egradske brigade VRS. Ovaj odred zvao se "Carski vukovi" i komandant im je bio Aleksandar Makharev, zvani As.
U januaru 1993. stigla je u Viš¡egrad i grupa od 50-ak Kozaka iz Rotovske oblasti, Povološja i Moskve. Njihov komandant bio je Aleksandar Zagrebov. Poš¡to je Zagrebov ranjen, na čelo kozačke jedinice dolazi Genadij Kotov, koji je poginuo u februaru 1993. kod Višegrada. Potom novopridošli dobrovoljci u martu s Kozacima formiraju Drugi objedinjeni ruski dobrovoljački odred, u čijem sastavu je bilo oko 35 ljudi. Ovaj odred je učestvovao u borbama oko Višegrada i ponovnom zauzimanju rejona Zaglavak, a raspao se u oktobru 1993.
Na čelu trećeg RDO-a bio je Aleksandar Škrabov. Ovaj odred raspao se uoči 1994., kad je Škrabov poginuo, a potom je formiran manji odred na Dobrinji koji je postojao do marta 1994. U maju 1995. hercegovački korpus VRS je od ruskih i grčkih kontraktnjika koji su došli u Gacko preko Užica formirao inter-brigadu - "Crnoarmejce". Plata im je bila 200 maraka. Sarađivali su s Arkanovim "Tigrovima" i šešeljevim "Belim orlovima". štitili su konvoje s gorivom koje je Arkan švercovao. Posljednje borbe Rusa bile su ujesen 1995. na Nišićkoj visoravni i to u sklopu "Belih vukova" Srđana Kneževića, gdje je, osim Rusa, bilo i Bugara, Rumuna i Grka.
Ratko Mladić je u martu 1995. formirao Grčku dobrovoljačku gardu u sastavu Drinskog korpusa, koja je učestvovala i u srebreničkom genocidu. Novinar Takis Mikas (Michas) u knjizi "Nesveti savez" navodi da se lako može uočiti da su dobrovoljcima bili isprani mozgovi, š¡to i ne čudi jer ih je većina bilo pripadnika neonacističke organizacije "Hrisi Avgi".
Angažiranjem plaćenika za VRS bavila se specijalizirana agencija u Beogradu, kojom je rukovodio šešelj, što u knjizi "Agresija na BiH" potvrđuje i Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti.
On navodi da se regrutiranje stranaca u redove VRS odvijalo posredstvom Biroa RS u Beogradu, u kojem je major Jovan čogo bio zadužen i za prihvat vojnika dobrovoljaca iz SR Jugoslavije i istočnoevropskih država i njihovo prebacivanje u BiH. Iz Biroa strani plaćenici su upućivani, uglavnom, u Glavni štab Vojske RS, lično general-majoru Mići Gruboru, koji je vršio dužnost načelnika personalne uprave štaba, odakle su slani u korpuse.
O učešću u prethodnom ratu svjedoče i grobovi mahom ruskih plaćenika u Donjim Milićima kod Sarajeva, u Višegradu, u selima Istočne Bosne...
Jedan od prvih koji su ozbiljno tretirali tematiku stranih dobrovoljaca, odnosno ruskih dobrovoljaca u ratu u Bosni i Hercegovini jest Andrej Sarov, ruski novinar, koji je nedavno objavio knjigu "Nakon kisa", u kojoj se jedno poglavlje odnosi na sudjelovanje ruskih dobrovoljaca u redovima srpske vojske tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992.-1995. godine. Prema pisanju Andreja Sarova, broj ruskih dobrovoljaca i placenika u prvoj polovini 90-tih godina koji su ratovali na strani Srba u Hrvatskoj, odnosno takozvanoj Republici Srpskoj Krajini i Bosni i Hercegovini kretao se izmedju 2.000 i 3.000. Medju njima je bilo i zena (u ljeto 1993. godine u cetama medju ruskim dobrovoljcima kod Sarajeva ratovale su i dvije djevojke snajperisti).
"Na Balkan su doputovali razliciti ljudi sa raznih strana: Kozaci, bivsi "Afganci" i "Ceceni", nacionalpatrioti, bivsi pripadnici specijalnih jedinica ruske vojske. Najveci priliv ruskih dobrovoljaca u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zbio se u proljece i zimu 1993. godine, kad je iz Moskve, Sankt-Petersburga, Rostova na Donu, Saratova, Urala, regularno, preko Budimpeste i Temisvara, dolazilo na stotine dobrovoljaca.
Valerij je, po vlastitom priznanju, malo znao o Srbima i o Slavenima uopce. Krenuo je u rat da zaradi. Valerij je otisao u Bosnu uz pomoc Narodno-socijalne partije (NSP) Sankt Petersburga. Lider NSP-a Jurij Belajev je, tokom 1992.-1993. godine, aktivno vrbovao i slao dobrovoljce u Bosnu. Vladimir Zirinovski, lider partije LDPR, takodjer je u nekoliko ruskih gradova (Novgorod, Ekaterinburg) uspostavio punktove za upis i organizirano slanje dobrovoljaca.
Finansiranje dolazenja ruskih dobrovoljaca na Balkan se odvijalo uglavnom putem panslavenski orijentiranih biznismena, zatim posredstvom jugoslavenskog poslanstva u Moskvi i srpskih vlasti u Beogradu.
Prema nekim procjenama, u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je poginulo 300 ruskih dobrovoljaca.
Ruski dobrovoljci su, po pravilu, ratovali u jedinicama koje u sastavu nisu imale vise od 10 do 25 vojnika organiziranih po nacionalnom principu. Jedan od prvih i najpoznatijih odreda sacinjen od ruskih dobrovoljaca svakako je odred "Carski vukovi". Pojavili su se u Bosni krajem 1992. godine i ratovali su uglavnom na trebinjskom, visegradskom i sarajevskom ratistu.
Procijenivsi situaciju u Bosni, "Carski vukovi" su napisali pismo ruskom parlamentu: "Mi izjavljujemo da necemo pustiti oruzje iz ruku i bit cemo cuvari u Bosni do posljednjeg, protiv svih koji idu protiv pravoslav-lja, protiv svete Rusije, protiv Srbije".
Opisujuci "Carske vukove" Andrej Sarov je zapisao: "Tokom jedne bitke kod Visegrada je poginulo 25 ruskih dobrovoljaca. Potreseni pogibijom svojih drugova, 'Vukovi' su to skupo naplatili muslimanima. Za svakog ubijenog dobrovoljca ubili su po 20 muslimana".
Andrej Sarov je u svojoj knjizi objavio nekoliko odlomaka iz pisama ruskih dobrovoljaca. Izdvojili smo detalje iz dnevnika Moskovljanina Konstatina Erskova, jednog od ruskih dobrovoljaca koji je ratovao u sastavu Gorazdanske brigade i koji je sudjelovao u bitkama u Stocu i Zaglavku.
Erskov je zapisao u svom dnevniku:
"Prva polovina marta 1993. godine... Nalazimo se na planini, snijeg je, prizor je prelijep. Operativna situacija se brzo mijenja. Mi opkolimo muslimane, oni opkole nas. Karakter vojnih djelovanja u Bosni je partizanski. Linije fronta nema, sve je pomijesano kao u naslagama.
Mart, proslo deset dana... Prvi nas ranjenik, Oleg, Kozak. Izvlacili smo ranjenike cijelu noc. April, 1993. godine" Na Stocu pogibose nasa djeca Popov i Safanov. To je bilo 13. aprila, a taj dan poginu i Kostja Bogoslavskij, u 21. godini. Tijela Popova i Safanova na Stocu su zarobili muslimani. Ranjen Paska Nulemetcik, Saska takodjer je ranjen, i to u glavu; nista ne vidi.
Sutradan smo sahranili Kostju Bogoslavskog. Odnijeli smo ga u crkvu u Visegrad. Poslije sam slusao muslimanski sarajevski radio kad su objavili saopcenje da su pobili 16 Kozaka i ranili ih dvadesetak"
Ono sto je bitno, a sto novinar Andrej Sarov istice u svojoj knjizi, jest cinjenica da su u slanje ruskih dobrovoljaca na ratista Bosne i Hercegovine uveliko bili upetljani ruski politicari, politicke partije i Parlament. Iz knjige Andreja Sarova moze se zakljuciti da su ruskim vlastima poznata sva imena ruskih dobrovoljaca koji su sudjelovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Spisak poginulih Rusa u BiH
Nepotpun spisak poginule "rodoljubive pravoslavne braće" na teritoriji R BiH
Spisak "rodoljubive pravoslavne braće" koji na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine pali za "slobodu Srbije" je nepotpun ali svakako ilulstrativan. Vidi se gdje su rođeni i gdje su poginuli. Donosimo spisak od 44 imena poginula u R BiH i 3 imena poginula na Kosovu. U selu Donji Milići kod Sarajeva je sahranjeno 17 ruskih dobrovoljaca koji izginuli u Bosni na strani agresora, velik je broj takođe na pravoslavnom groblju u Višegradu.
1. Aleksandrov Aleksandar (1961 Sankt Peterburg), bivši artiljerijski oficir, veteran Pridnjestrovlja i Abhazije. U BiH boravio od kraja 1992.god., bio k-dir Ruskog udarnog odreda tkz. Odred Aleksandrova koji djelovao kod Skelana u Podrinju i Hreši kod Sarajeva. Poginuo 21.05.1993. na Borijama kod Sarajeva prilikom izviđanja. Sahranjen na groblju Hreša.
2. Anisimov Valerij (1956 Sankt Peterburg), poginuo 1995.god. Posmrtni ostaci otpremljeni u Rusiju
3. Astapenkov Sergeja Anatolij (1968 Perm, Rusija), služio u ruskoj mornarici, oženjen, ima sina. U BiH od zime 1993.god., ratovao u sastavu Udarnog odreda u Sarajevu, u Vlasenici, u sastavu Odred Aleksandrova na Hreši, u 3.RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo 24.01.1994. kod Zlatišta u Sarajevu. Sahranjen na vojnom groblju u selu Donji Milići.
4. Batalin Sergej (14.09.1961 Moskva), ljekar, oženjen. U BiH od januara 1993.god. kao vojni ljekar u sastavu Prvog kozaračkog odreda. Učestvovao u borbenim dejstvima. U napadu na selo Tvrtkovići izgubio stopalo od eksplozije mine. Umro u jesen 1993.god. u Višegradu gdje je i sahranjen na groblju Crnuća.
5. Bikov Valerij (1962 Peterburg), bio aktivan oficir s činom kapetana. U BiH od kraja oktobra 1992.god. Ratovao u sastavu Drugog RDO kod Višegrada, sastavu drugih srpskih jedinica, Trećem RDO na Jevrejskom groblju. Završio tenkovsku školu u Banja Luci. Poginuo augusta 1995.god na Dobrinji. Sahranjen na vojničkom groblju u selu Donji Milići.
6. Bočkarev Jurija Aleksandar (1971 Rusija), poginuo 10.02.1994. na Jevrejskom groblju u Novom Sarajevu.
7. Bogoslovski Mihaila Konstantin, (04.02.1973 Pamir, Tadžikistan, živio u Moskvi), ruski ataman, u BiH od marta 1993.god. Kao mitraljezac ratovao u sastavu Drugog objedinjenog Ruskog dobrovoljačkog odreda. Poginuo 12.04.1993. na Zaglavku (Memerišlje) kod Višegrada na desnoj obali Drine. Sahranjen na vojno-crkvenom groblju u Višegradu.
8. Bondarec Dimitrija Oleg, (04.04.1969. Kijev, Ukrajina). Ratovao u sastavu srpkog odreda Beli vukovi, bataljon na Dobrinji. Poginuo 20.11.1995.god. u Ozrenskoj ulici u Istočnom Sarajevu. Sahranjen u selu Donji Milići.
9. Bočkarjev Jurija Aleksandar (06.04.1971.god Voronjež). U BiH od kraja 1993.god., ratovao u sastavu Trećeg RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo 10.04.1994.god. kod Sarajeva, sahranjen u selu Donji Milići.
10. Čakalin Evgenija Dimitrij, (03.01.1971 - Moskva), bio planinar i ranije ratovao u Pridnjestovlju. U BiH od decembra 1992 kao pripadnik Prvog RDO (Višegrad, Priboj na Majevici). Poginuo 10.03.1993. na Majevici kod Tuzle (selo Prelovina), sahranjen na crkvenom groblju u Priboju kod Lopara.
11. Desjatov Nikolaja Viktor (12.01.1955 živio u Ekaterinburg, Rusija), pitomac dječijeg doma. Aktivisti Kozačke organizacije. Ranije ratovao u Pridnjestrovlju. U BiH od marta 1993.god. u sastavu Drugog ORDO Goražde i Trećeg RDO Jevrejsko groblje Sarajevo. Poginuo 06.01.1994. na Jevrejsko groblju, Sarajevo. Sahranjen u selu Donji Milići.
12. Dima Andrijan (rođ.1970 Rumunija), ratovao u Hrvatskoj od 1993.god., bio kod kapetana Dragana, zatim 1994.god. u BiH u sastavu Izviđačkog odreda Beli romanijski korpus i Sarajevski vukovi. Poginuo na Treskavici 03.05.1993.god., sahranjen na groblju Pale.
13. Ganijevski Viktorovič Vasilij, (16.01.1960 Krimsk, Krasnodarska oblast, živio u Saratovu), aktivisti Saratovske kozačke organizacije. U BiH od januara 1993.god. Ratovao u sastavu Kozačkog odreda Višegrad. Poginuo 12.01.1993, na pravcu od Drine uz Nezuke prema Jasenku u selu Orahovci kod Višegrada gdje je i sahranjen na vojničko-crkvenom groblju.
14. Gavrilin Dmitrija Valerij (1963 Grodno, Bjelorusija, živio u Peterbugru). Završio ekonski fakultet. Ranije ratovao u Pridnjestrovlju. U BiH od novembra 1992.god. Ratovao u sastavu Drugog RDO (Višegrad), Drugog ORDO (Sarajevo) i kraće vrijeme u Goraždanskoj brigade te Trećem RDO na Jevrejskom groblju i sastavu Pantera u Bijeljini. Jedan on najpoznatijih ruskih dobrovoljaca. Poginuo 05.04.1995.god. na Grbavici, a sahranjen na vojničkom groblju u selu Donji Milići. Jedan od ruskih dobrovoljaca sa najdužim stažom provedenim u BiH.
15. Gešatov Viktor. Nema dovoljno podataka.
16. Ivanov Jevgenija Sergej (živio u Sankt Peterburgu), u BiH od septembra 1995. Poginuo u Sarajevu, sahranjen u selu Donji Milići.
17. Jangonjevič Valerija Viktor (1960), poginuo 1995.god. na teritoriji BiH.
18. Kotov Petra Genadij, (1960 Volgodonsk, Rostovska oblast), kozački pukovnik iz Volgodonska, ranije ratovao u Pridnjestrovlju. U BiH od decembra 1992.god. Ratovao u sastavu Višegradskog kozačkog odreda. Bio načelnik štaba, a zatim k-dir tog odreda. Poginuo 09.02.1993. u Rezanj-ćuprijici kod Višegrada na pravcu od Drine uz Nezuke prema Jasenku. On se smatra jednim od najboljih k-danata Ruskog dobrovoljačkog pokreta uopće. Bio sahranjen na crkvenom groblju u Višegradu ali su njegovi posmrtni ostaci 1994.god. prenešeni u grad Volgodonsk gdje živi njegova udovica sa djecom.
19. Kucarov Jordan (1968 Stara Zagora, Bugarska). Ratovao u sastavu izviđačkog odreda Beli vukovi Romanijskog korpusa VRS. Poginuo na Treskavici 04.07.1995.god. Posmrtni ostaci prenijeti i sahranjeni u Bugarskoj.
20. Lučinski Leonid (1970 Adler, Krasnodarska oblast, Rusija). Poginuo 1995.god. a posmrtni ostavi prenijeti i sahranjeni u Rusiji
21. Mališev Anatolija Petar (25.06.1967 Moskva), ranije ratovao u Pridnjestrovlju. U BiH od decebra 1992.god.. Bio u sastavu Trećeg RDO (Jevrejsko groblje, Priboj) te Drugog RDO (Višegrad, Pale), odreda Beli vukovi (Jahorina). Poginuo 03.10.1994. u rejonu Poloma na Mojševačkom brdu. Sahranjen u selu Donji Milići. Nikšićkoj visoravni, sahranjen u Sarajevu.
22. Mališev Serafima Roman (20.02.1970 Vjatka, Kirov), bio poslušnik Valaamskog manastira. U BiH od sredine 1994.god. U BiH od sredine 1994.god. Ratovao u sastavu Trećeg RDO - Jevrejsko groblje i odreda Beli vukovi. Poginuo 15.10.1994. kod Mojševačkom brdu kod Sarajeva. Sahranjen na groblju Donji Milići
23. Meleško Vladimira Sergej, (29.06.1965 Mineralni Vodi, Stavropoljska oblast, Rusija), profesor njemačkog i fancuskog jezika, ranije bio specijalac u policijskim snagama u gradu Rigi, Letonija. U BiH od početka jeseni 1992.god. Ratovao u sastavu Prvog RDO (Bileća, Trebinje). poginuo u oklopnom vozilu 30.09.1992. kod Gacka, sahranjen na pravoslavnom groblju u Bileći. Njegovom ocu Vladimiru posthumno uručen odren zasluga za narod od strane Miladina Samardžića, o njemu i poginulom Momiru Miloševiću napisana pjesma uz gusle, inače bio oženjen, dijete Alenka. Njegovo ime urezano na srpskom spomen obilježju u Bileći.
24. Mirončuk Sergej (1970 Odesa, Ukrajina), u BiH od decembra 1993.god.. Bio u sastavu bataljona Beli vukovi na Dobrinji i Palama. Poginuo 18.06.1995. kod Trnova na Treskavici. Sahranjen u selu Donji Milići.
25. Neomenko Vladimira Boris (1963), u BiH od ljeta 1993.god. Bio u sastavu Trećeg RDO. Poginuo 03.10.1994.god. na Jevrejskom groblju. Sahranjen na vojničkom groblju u selu Donji Milići
26. Nepoznati bugarski dobrovoljac, poginuo 09.10.1995.god. u rejonu Vozuće na Ozrenu kod Doboja. Posmrtni ostaci prenijeti u Bugarsku i ponovo sahranjeni. .
27. Nimenko Nikolaja Andrej, (10.09.1972 Moskva, Rusija), ranije ratovao u Pridnjestrovlju u sastavu TSO. U BiH od novembra 1992.god. u sastavu Drugog ruskog dobrovoljačkog odreda kao mitraljezac. Poginuo 03.12.1993. u selu Holujci na Orlovoj gori kod Višegrada u operaciji zauzimanja rejona Počivala. Sahranjen na vojničkom groblju u Višegradu
28. Pilipičik Pavla Jurij, (03.03.1967 Kišinjov, Moldavija, živio u Odesi). Bio pripadnik interventne čete Ilijaške brigade VRS. Poginuo 16.06.1995. na Mojševačkom brdu kod Sarajeva. Sahranjen na groblju Sokolac.
29. Petraš Sergeja Jurij (1967 Bjelorusija), bio aktivni oficir. U BiH od 1995.god. a ratovao usastavu odreda Beli vukovi. Poginuo 11.10.1995.god. u rejonu planine Hum kod Trnova. Sahranjen u selu Donji Milići.
30. Pigarjov Vladlen, ranije bio prapadnik ruskih vazdušno-desantnih trupa a služio u Angoli. U BiH od 1995.god na Palama. Ratovao u odredu Beli vukovi.
31. Popov Dimitrij (1957 Sankt Peteburg, Rusija), na teritoriji BiH od februara 1993.god. u sastavu Drugog objedinjenog dobrovoljačkog odreda Goraždanske brigade VRS. Poginuo 12.04.1993. u napadu na Goražde u rejonu Zaglavka i Stoca kod Višegrada. Sahranjen na ckvenom groblju u Višegradu.
32. Samojlov Viktror (1963 Novosibirsk). Poginuo 1995.god. a posmrtni ostavi prenešeni i sahranjeni u Rusiji.
33. Saponjenko Andrej (1956 Rostov na Donu). Poginuo 1995. god., a posmrtni ostaci prenešeni i sahranjeni u Rusiji.
34. Sapalov Vladimir, poginuo na Meremišlju kod Višegrada.
35. Slaven Stanislava Oleg (10.04.1970 Donjeck), u BiH od ljeta 1995.god. Bio pripadnik Ruskog udarnog odreda Prvog kasindolskog bataljona Prve sarajevske brigade VRS, odredu Beli vukovi Romanijskog korpusa. Poginuo 24.07.1995. na Stubliću kod Milića prolikom napada na Žepu. Sahranjen na groblju sela Donji Milići.
36. Sičov Jurij (1967 živio u gradu Kuran, čeljabinska oblast), poginuo 1995.god u BiH, a posmrtni ostaci otpremljeni u Rusiju.
37. Siljvestrova Kotova Pavla Jelana (1963), ljekar bolnice Kasindol u Sarajevu. Poginula 1994.god. a sahranjena na vojničkom groblju sela Donji Milići.
38. Sofonov Vasilija Vladimir (30.05.1957 Semipalatinsk, Kazahstan), bio aktivni pomorski oficir u činu kapetana korvete. U BiH od februara 1993.god. u sastavu Goraždanske brigade. Poginuo 12.04.1993. u rejonu Zaglavka kod Višegrada. Sahranjen u Višegradu.
39. Šašinov Vladimir
40. Škrabov Vladimira Aleksandar zvani Saša (04.04.1954 Litvanija, živio u gradu Kerč na Krimu, Ukrajina), k-dir Trećeg RDO kao udarni vod Trećeg bataljona Prve sarajevske brigade (Jevrejsko groblje, Grbavica), ranije bio zastavnik u ruskoj mornarici. Učesnik je ratnih dejstava u Angoli i Gruziji. U BiH od ljeta 1993.god. U vojski RS imao čin majora. Poginuo 04.06.1994. kod Gomolja na Nikšićkoj visoravni blizu Sarajeva. On je nakon isteka svog mandata u UNPROFOR-u postao k-dant ruskih dobrovoljaca u redovima tkz. VRS. Predvodio je takoše akciju na koti Mačak, učestvovao u akcijama kod Goražda i mnogim drugima. Sahranjen u selu Donji Milići.
41. Tamilin Valerija Aleksej (09.07.1961 Žitomjer, Ukrajina), bio major policije grada Krasnojarska. U BiH od jeseni 1994.god. a ratovao u sastavu srpskih jedinica kod Trnova i Pala i odreda Beli vukovi. Poginuo 14.12.1994. kod Trnova u Presjenici na planini Bjelašnici, sahranjen u Donjim Milićima kod Sarajeva.
42. Teptin Georgija Aleksandar (12.09.1969 živio u gradu Perm), u BiH od početka 1993.god. Ratovao u Srpskom udarnom odredu u Vlasenici, Ruskom odredu Aleksandrova (Skelani, Hreša), Drugom RDO (Prača), Podgrabskom bataljonu Prve romanijske brigade (Pale). Nestao 07.06.1993. u rejonu čelopek (selo Djateli) kod Sarajeva
43. Trofimov Viktora Mihail, (16.02.1963 Divnogorsk, Krasnojarka oblast), k-dir Drugog RDO, ranije bio kapetan prve klase sa završenim fakultetom Novosibirske političke škole. Služio u Afganistanu gdje bio ranjavan i odlikovan sa dva ordena Crvene zastave. Kasnije živio u Odesi gdje radio kao instruktor borbe prsa u prsa i kaskader u fimskom studiju. U BiH ratovao kao k-dir Drugog RDO (Prača, Pale). Nakon ranjavanja u Dareljima kod Prače podlegao 07.06.1995. u bolnici Koran na Palama. Bio sahranjen na groblju sela Prače na Palama ali mu posmrtni ostaci kasnije prenijeti i sahranjeni u Kalinovki, Vinicka oblast u Ukrajini, gdje žive njegovi roditelji.
44. Želinski Mečislav, rođen i živio u Poljskoj. Ratovao u sastavu izviđačkog odreda Vukovi s Drine u Zvorniku u sastavu Drinskog korpusa VRS. Poginuo 1995.god. kod Sanskog mosta. Sahranjen u Zvorniku.
Hronologija učešća stranih plaćenika
Hronologija učešća pravoslavnih dobrovoljaca u srpskim jedinicama
- Jesen 1991. Prvi ruski dobrovoljci u srpskim oružanim snagama su se pojavili 1991.god. u Hrvatskoj. To su bili ruski preprodavci koji se slučajno zatekli na pobunjeničkom području.
- Tokom 1992. i 1993. godine u tkz. Republici Srpskoj Krajini (RSK) bilo je 30-tak dobrovoljaca sa Urala, Kazahstana i Moskve uljučenih u Arkanove jedinice i jedinice VRSK. Jedan ruski doborovaljac je bio zarobljen od strane hrvatskih jedinica.
- April 1992 Sept 1992: Prvih 15-tak ruskih dobrovoljaca u BiH u sastavu Belih orlova Dragoslava Bokana.
- Ljeto 1992: Izdvojena su znatna materijalna sredstva za organizovan dolazak većeg broja pravoslavanih dobrovoljaca. Manje jedinice od 10-tak ljudi raspoređene su na najvižnijim sektorima u Istočnoj Bosni i Hercegovini, uz granicu Srbije, s ciljem dizanja ™moralnog duha™ Srba. Finasiranje ovih jedinica potpomagala srpka emigracija i specijalne srpske službe koje rukovodile operacijom. Prvi organizator s ruske strane postao je Jaroslav Jastrebov a njegovi pomoćnici su bili: Beljajev Jurij i Zagrebov Aleksandar. Oni su uglavnom preko Kozaka tražili dobrovoljce, organizovali ih i u manjim grupama (2-3 čoveka) slali u Srbiju. U Beogradu ih je dočekivao kurir s nadimkom Brada i prebacivao u RS.
- Septembar 1992.: Formiran u Trebinju Prvi ruski doborovaljački odred (RDO-1) brojnosti 15-tak ljudi koji egzistirao do decembra iste godine čiju osnovu činilo 6 ljudi pridošlih iz Sankt-Peterburga preko organizacije Rubikon i stranačkog lidera Jurija Beljajeva. (Još neka imena: Bakov Vladimir, prof. Melešev Sergej, Čakalin Dimitrij, Vlasenko Valerij).
- 26.09.1992. Ubio sam 9 ljudi rekao je novinarima bonskog lista Generalanzeiger i poljskog Gazeta Wyborcza poljski plaćenik zvani Tomek, opisujući zločine nad civilima i zarobljenicima. U njegovom svjedočenju redaju se scene ubijanja, silovanja, mučenja, razaranja, paleži, pljačke.... ''Bacati granatu u pun autobus ljudi, za te vojnike, bez ikakve kontrole, bila je obična igra''.
- 01.11.1992. god: Formiran 2. RDO, kroz koji za jednu godinu njegovog postojanja prošlo nekih 50-tak ljudi, većinom veterana Pridnestrovlja. Ovaj odred učestvovao u mnogim borbenih operacijama uključujući opreracije oko Višegrada. Prvi k-dir 2.RDO bio 27-godišnji ljetni Sibirac zvani As koji je od strane Jastrebova imenovan još u Moskvi. Kasnije je odredom komandovao major Avganisatanac. Maja 1993. k-dir 2.RDO postao Trofimov Mihail, oficir sa 2 odrena Crvene zvijezde za učešće u Avganistanu. Poginuo je juna 1995.god. u Dareljima kod Prače u borbi sa Armijom BiH. Ovaj odred prestao postojati novembra 1993.god., a njegova zastava se čuva u muzeju Ruske Pravoslavne Crkeve u Beogradu uz zastavu Bele dobrovoljačke armije. U odredu je bilo i Bugara a poginula su ukupno 3 borca.
- 08.11. 1992.: na Ozren kod Doboja stiglo nekoliko stotina Rumuna i priključilo se srpskim jedinicama.
- 23.11.92.: Ruska novinarka Tatjana Mitkova, urednica vijesti ruske NTV i večernjih vijesti ''Segodnya'', (dobila internacionalnu nagradu ''International Press Freedom Award Winners za 1991.god) otkrila kako se 1000 ruskih dobrovoljaca i plaćenika priprema uključiti u rat u BiH. Idući tragom svojih izvora, Mitkova je zaključila da odlazak istih organizira, grupa penzionisanih ruskih generala. Jedan od njih je penzionisani general Viktor Filatov. Mitkova je pri posjeti Trebinju otkrila da su već tada ruski plaćenici stigli u Istočnu Hercegovinu i da ratuju na strani Srba.''
- Novembra 1992.god.: Moskovska Izvjestija objavila priče 6 ruskih plaćenika koji su nekoliko mjeseci proveli sa bosanskim Srbima ratujući u BiH.
- Decembra 1992: U Skelanima je uz pomoć Beljajev Jurija formiran manji odred nazvan Odred Aleksandrov čiji komandir bio bivši artiljerijski oficir Aleksandrov Aleksandar iz St.Petersburga. Ova grupa je učetvorala u borbama u rejonu Srebrenice a kasnije prebačena u rejon Sarajeva. Poslije pogibije k-dira Aleksandrova (21.05.1993) grupa se rasporedila po drugim jedinicama,
- 03.12.92. Londonski ''Times'' piše da srpske jedinice u BiH imaju oko 90 hiljada vojnika koje podupire 20 hiljada pripadnika neregularnih snaga, te nekoliko hiljada ''vikend ratnika'' koji dolaze iz pravoslanih zemalja na povremene pljačkaške pohode u BiH.
- Zima 1992. 1993.: U rejonu Milića kod Žepe djelovala su dva manja RDO brojnosti 15-tak ljudi.
- 02.janunara 1993.: U Višegrad stigla jedinica Kozaka porijeklom iz Rostovske oblasti, Povoložja i Moskve, brojnosti 50 ljudi tkz. Prvi kozački polueskadron na čelu sa Zagrebov Aleksandrom koji ranije na spskoj strani ratovao u Hrvatskoj. Kazaci su iskorištavani za sokoljenje srpskih ratnika i izvođenje najsloženijih borbenih zadataka u planiranom pohodu prema Goraždu i Srebrenici. Finasiranje dovođenja ovih boraca je znatno povećano u prvoj polovini 1993. god. tako da je brojnost RDO-a povećana na 150 ljudi smještenih u Trebinju, Višegradu i Skelanima. Blizu 120 Kozaka je upotrijebljeno sa jurišnim četama tri brigade VRS (Višegradska, Goraždanska i Rogatička) prilikom upada duž rijeke Drine u centar enkave Goražde. Inače dovođenje Kozaka organizovala dvojica dobrovoljaca iz Kazahstana koji tijesno surađivali sa k-dirima Belih orlova. U prvom kozačkom polueskadronu najviše bilo Kozaka s Dona, iz Saratova i Moskve a bio je i određen broj drugih rodoljuba. Tokom 2-mjesečnih oparacija na zauzimanju Goražda ovom jedinicom komandovala zaredom 3 vojna atamana. Nakon ranjavanja Zagrebova, drugi je bio Kotov Genadije, kozački pukovnik iz Volgodonska, koji poginuo februara 1993.god. kod Višegrada, (on se smatra jednim od najboljih k-danata Ruskog dobrovoljačkog pokreta uopće) .
- Krajem februara 1993. godine u Višegrad počinju da pristižu novi dobrovoljci, a pretežnu većinu među njima više ne čine Kozaci. Krajem februara i početkom marta jedna grupa zvana Carski vukovi je niz Drinu otišla na tuzlansko ratište, rejon Majevice. Učestvovala je u akciji u rejonu Priboja kod Lopara, k-dir ovog odreda je bio major avganistanac zvani Edika. U selu Prelovina poginuo je 10.marta 1993.god. mladi Moskovljanin čakalin Dimitrij. Ovaj odred je krajem marta otišao na Ilidžu kod Sarajeva, ali zbog nesuglasica sa Srbima, produžio u Podgrab u sastav garnizona Prača da bi učestvovao u operacijama oko Goržda. K-dir Edik se maja 1993 vratio u Rusiju da bi se kasnije 1999.god. pojavio ponovo na Kosovu. Novi k-dir postao Trofimov Mihail, takođe avganistanac koji 07.06.1993.god. nakon ranjavanja podlegao u bolnici na Palama. Smatra se da su Carski vukovi bili jedan od najboljih odreda ruskih dobrovoljaca koji učestvovali u mnogo borbenih operacija i s gubitkom od 4 borca. U Bileći je urađena posmrtna spomen ploča sa 10 imena ruskih dobrovoljaca.
- Mart 1993: U drugoj dekadi marta 1993. god. od ostataka Drugog RDO, Prvog kozačkog polueskadrona i novoprispjelih dobrovoljaca formiran je 2. objedinjeni RDO (ORDO-2) u čijem sastavu je bilo oko 35 ljudi. Odredom su komandovali razni komandiri, većinom Kozaci. Odred je postojao do maja 1993. godine i učestvovao u operacijama (12.april 1993) u rejonu planine Zaglavak kod Višegrada gdje su 3 ruska dobrovoljca poginula a 3 ranjena. (Jedna ulica u Višegradu dobila naziv Kozačka)
- Ljeto 1993.: Osim 2.RDO, koji bio u rasulu, do kraja ljeta nije ostao niti jedan organizovan odred ruskih dobrovoljaca. Većina su tada prilazili sastavu srpskih odreda. Jedino je postojala tkz. Ozrenska brigada (kod Doboja) koja brojala desetak ljudi.
- Oktobra 1993. : Na Jevrejskom groblje u Sarajevu osnovan 3.RDO a njegov k-dir bio bivši pripadnik UNPROFOR-a Škrabov Aleksandar koji kasnije poginuo u selu Gomolje kod Sarajeva. Ova jedinica učestvovala u velikom broju operacija, proboj prema Olovu decembra 1993. g., zauzimanju fabrike oružja Pobeda u Goraždu itd. Kroz ovu jedinicu prošlo 80-tak ruskih dobrovoljaca. Poslije pogibije k-dira Šrabova juna 1994.god. 3 RDO je prestao postojati.
- Druga polovina 1993.: U Višegrad se vratilo nekoliko Kozaka koji kasnije činili manji RDO brojnosti oko 5 ljudi
- Ljeta 1994.: Od 3. RDO otcijepila se manja grupa dobrovoljaca koji su u Dobrinji osnovali manji odred koji postojao do novembra 1995. god., a kroz njega je prošlo 15-tak ljudi.
- Mart 1995.: Na zahtjev zločinca Mladića u Vlasenici osnovana Grčka dobovoljačka garda koja bila podređena četničkoj komandi. Grb na uniformi bio bijeli dvoglavi orao na crnoj podlozi.
- Tokom maja 1995,: Grupa od 150 ruskih i grčkih ''kontraktniki" iz Užica u Srbiji stigla u Avtovac kod Gacka na poziv k-de VRS s ciljem osnivanja internacionalne brigade. Bili su obučeni u jednodjelnu crnu rusku uniformu sa crnim beretkama. Djelovali većinom u istočnoj BiH uključujući Bijeljinu. Većina su bili veterani rata u Avganistanu te oficiri ranga kapetana ili višeg koji dezertirali iz ruskog ministarstva odbrane kad je Boris Jeljcin došao na vlast. Dobijali su 200 DM mjesečno. Petorica ovih je ranjena u akcijama oko Žepe i liječeni su u užičkoj bolnici Rusi su surađivali sa Arkanovim Tigrovima i Šešeljevim Belim orlovima kod Kalinovika. Obezbjeđivali su i konvoje sa naftom koje Bokan i Arkan švercovali iz Grčke. (Neka imena: Itbajev Ilja, k-dir ruske jedinice u srpskoj Višegradskoj brigade koji u Rusiji ostavio ženu i dvoje djece, Purov Dimitrij, već pomenuti Zagrebov Aleksandar Saša, Migutu Jevgenij, Kremčenko Aleksandar kao najmlađi ruski dobrovoljac (20 godina) koji se ošišao do glave ostavivši na potiljku kosu u obliku četiri slova C).
- 13. jula 1995.: Grčki list Ethnos u doba masakra u Srebrenici, izvještavao da se grčka i srpska zastava vihore jedna uz drugu kao živi dokaz ljubavi i solidarnosti dva naroda i zahvalnosti koju srpski vojnici osjećaju zbog pomoći grčkih dobrovoljaca koji se bore na njihovoj strani".
- Jesen 1995.: U jednoj od posljednjih ofanziva srpskog agresora u srednjoj Bosni, velike srpke snage su raspoređene na Nikšićku visoravan kod Sarajeva. Jednu od najvažnijh uloga imala jurišna izviđačka jedinica Beli Vukovi pod k-dom Knežević Srđana (smještena u Olimpijskom centru Jahorina) u čijem sastavu su bili skoro svi ruski dobrovoljci 3. RDO i odreda Dobrinja. Zbog 80-tak Rusa, 10-tak Bugara, nešto Grka i Rumuna, jedinica Beli Vukovi, koja učestvovala u poznatim operacijama oko Sarajeva (tokom 1994. i 1995.god.) je postala najpoznatija jedinica s kraja rata u kojoj su se okupili ruski dobrovoljci.
- Jesen 1995.: Desetak dobrovoljaca se odvojila od odreda Beli Vukovi i prebacila u Vlasenicu gde ušla u odred Vukovi sa Drine gdje ostala do kraja rata. U Vlasenici je već postojao odred grčkih dobrovoljaca nazvan Grčka garda. Nekoliko Grka je bilo i u odredu Beli Vukovi i kod srpskih četnika u Sarajevu na Jevrejskom groblju.
- Juli 1995.god. četvorici Grka, pripadnika Grčke dobrovoljačke garde smještene u Vlasenici, koji su se borili sa bosanskih Srbima pod gen. Mladićem u vrijeme Srebreničkog pokolja, dodijeljeno je Karadžićevo odlikovanje orden belog orla. Jedan grčki učesnik je samo nekoliko dana poslije užasnog masakra intevjuiran na grčkoj TV mreži: ''Nakon što je artiljerija prestala bombardovati, uletjeli smo i počistili mjesto''. Stotinjak Grka, učesnika u masakru, čija zastava u Srebrenica pobodena tik uz četničku, su u grčkim medijimaje slavaljeni kao pobjednici.




