bosanski | deutsch | english

 
 
Rusi i drugi strani plaćenici

Rusi i drugi strani placenici

Termin "strani dobrovoljci" je cesto upotrebljavan u nasoj svakodnevnici. U Dejtonskom mirovnom sporazumu ovaj termin je posebno tretiran. Uglavnom se malo govori o " stranim dobrovoljcima" i "placenicima" koji su ucestvovali na strani agresora u agresiji na R BiH. Rijetko ko razmislja i govori, o ruskim, rumunskim ili, pak, grckim dobrovoljcima, koji su, pod izgovorom ocuvanja pravoslavlja, sudjelovali u zlocinu nad Bosnjacima.

1992. Godine na prostor BIH stigla je grupa od 11 ruskih oficira ratnih starjesina Ruskih snaga angazovanih u Avganistanu i Ceceniji

edju njima se nalazio i Aleksandar Tercenko, rodjen u S. Petersburgu 1965 godine, zavrsio pravo u Harkovu i bio je porucnik ruske vojske. Nakon raspada ruske armije dosao je u Beograd gdje je radio kod privatnika u opticarskoj radnji, a po dolasku navedene grupe ruskih oficira i on se istima pridruzio i odlaze na Pale gdje formiraju interventnu jedinicu koja je brojala 28 ljudi i bila angazovana na ratistima Sarajeva, Gorazda i dr.

Od njih 28 samo je prezivilo 10 ljudi. Tarcenko je u toku rata 2 puta ranjavan i to na Jevrejskom groblju i Jahorini. Trenutno je nastanjen u Bukovickoj Banji kod Arandjelovca gdje se lijeci kao teski invalid.

1994 godine jos 10 dobrovoljaca stiglo je iz Ukrajine i ukljucilo se u cetnicke jedinice. Oleg Slaven poginuo je kod Stublica, a major Vasilij Ivanov Vasiljevic je ranjen nakon cega se vratio u Ukrajinu. Ostalih 8: Vladimir Bobovnjikov, Jurij Kolosin, Bolan Demjan, Andrej Suliga, Sergej Popreden, Valerij Gavris, Igor Maljcuk i Pavel Lisicki ostalo je u BiH.

Trenutno su smjesteni u selu Zutica kod Milica u napustenim Bosnjackim kucama, a najveci dio njih je uspio dobiti i drzavljanstvo BiH ili Srbije.

Prema haškim procjenama, u redovima VRS bilo je između 529 i 614 ratnika iz Rusije, Grčke, Rumunije... Iako ima različitih scenarija o ustrojstvu, poznato je kako je prvi Ruski dobrovoljački odred (RDO) formiran u Trebinju u septembru 1992., na čijem čelu je bio Valeri Vlasenko (Valery). Odred se raspao krajem novembra 1992. kad je formiran drugi RDO u Višegradu u sklopu Viš¡egradske brigade VRS. Ovaj odred zvao se "Carski vukovi" i komandant im je bio Aleksandar Makharev, zvani As.

U januaru 1993. stigla je u Viš¡egrad i grupa od 50-ak Kozaka iz Rotovske oblasti, Povološja i Moskve. Njihov komandant bio je Aleksandar Zagrebov. Poš¡to je Zagrebov ranjen, na čelo kozačke jedinice dolazi Genadij Kotov, koji je poginuo u februaru 1993. kod Višegrada. Potom novopridošli dobrovoljci u martu s Kozacima formiraju Drugi objedinjeni ruski dobrovoljački odred, u čijem sastavu je bilo oko 35 ljudi. Ovaj odred je učestvovao u borbama oko Višegrada i ponovnom zauzimanju rejona Zaglavak, a raspao se u oktobru 1993.

Na čelu trećeg RDO-a bio je Aleksandar Škrabov. Ovaj odred raspao se uoči 1994., kad je Škrabov poginuo, a potom je formiran manji odred na Dobrinji koji je postojao do marta 1994. U maju 1995. hercegovački korpus VRS je od ruskih i grčkih kontraktnjika koji su došli u Gacko preko Užica formirao inter-brigadu - "Crnoarmejce". Plata im je bila 200 maraka. Sarađivali su s Arkanovim "Tigrovima" i šešeljevim "Belim orlovima". štitili su konvoje s gorivom koje je Arkan švercovao. Posljednje borbe Rusa bile su ujesen 1995. na Nišićkoj visoravni i to u sklopu "Belih vukova" Srđana Kneževića, gdje je, osim Rusa, bilo i Bugara, Rumuna i Grka.

Ratko Mladić je u martu 1995. formirao Grčku dobrovoljačku gardu u sastavu Drinskog korpusa, koja je učestvovala i u srebreničkom genocidu. Novinar Takis Mikas (Michas) u knjizi "Nesveti savez" navodi da se lako može uočiti da su dobrovoljcima bili isprani mozgovi, š¡to i ne čudi jer ih je većina bilo pripadnika neonacističke organizacije "Hrisi Avgi".

Angažiranjem plaćenika za VRS bavila se specijalizirana agencija u Beogradu, kojom je rukovodio šešelj, što u knjizi "Agresija na BiH" potvrđuje i Smail Čekić, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti.

On navodi da se regrutiranje stranaca u redove VRS odvijalo posredstvom Biroa RS u Beogradu, u kojem je major Jovan čogo bio zadužen i za prihvat vojnika dobrovoljaca iz SR Jugoslavije i istočnoevropskih država i njihovo prebacivanje u BiH. Iz Biroa strani plaćenici su upućivani, uglavnom, u Glavni štab Vojske RS, lično general-majoru Mići Gruboru, koji je vršio dužnost načelnika personalne uprave štaba, odakle su slani u korpuse.

O učešću u prethodnom ratu svjedoče i grobovi mahom ruskih plaćenika u Donjim Milićima kod Sarajeva, u Višegradu, u selima Istočne Bosne...

 

Jedan od prvih koji su ozbiljno tretirali tematiku stranih dobrovoljaca, odnosno ruskih dobrovoljaca u ratu u Bosni i Hercegovini jest Andrej Sarov, ruski novinar, koji je nedavno objavio knjigu "Nakon kisa", u kojoj se jedno poglavlje odnosi na sudjelovanje ruskih dobrovoljaca u redovima srpske vojske tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992.-1995. godine. Prema pisanju Andreja Sarova, broj ruskih dobrovoljaca i placenika u prvoj polovini 90-tih godina koji su ratovali na strani Srba u Hrvatskoj, odnosno takozvanoj Republici Srpskoj Krajini i Bosni i Hercegovini kretao se izmedju 2.000 i 3.000. Medju njima je bilo i zena (u ljeto 1993. godine u cetama medju ruskim dobrovoljcima kod Sarajeva ratovale su i dvije djevojke snajperisti).

"Na Balkan su doputovali razliciti ljudi sa raznih strana: Kozaci, bivsi "Afganci" i "Ceceni", nacionalpatrioti, bivsi pripadnici specijalnih jedinica ruske vojske. Najveci priliv ruskih dobrovoljaca u Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu zbio se u proljece i zimu 1993. godine, kad je iz Moskve, Sankt-Petersburga, Rostova na Donu, Saratova, Urala, regularno, preko Budimpeste i Temisvara, dolazilo na stotine dobrovoljaca.

Valerij je, po vlastitom priznanju, malo znao o Srbima i o Slavenima uopce. Krenuo je u rat da zaradi. Valerij je otisao u Bosnu uz pomoc Narodno-socijalne partije (NSP) Sankt Petersburga. Lider NSP-a Jurij Belajev je, tokom 1992.-1993. godine, aktivno vrbovao i slao dobrovoljce u Bosnu. Vladimir Zirinovski, lider partije LDPR, takodjer je u nekoliko ruskih gradova (Novgorod, Ekaterinburg) uspostavio punktove za upis i organizirano slanje dobrovoljaca.

Finansiranje dolazenja ruskih dobrovoljaca na Balkan se odvijalo uglavnom putem panslavenski orijentiranih biznismena, zatim posredstvom jugoslavenskog poslanstva u Moskvi i srpskih vlasti u Beogradu.

Prema nekim procjenama, u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je poginulo 300 ruskih dobrovoljaca.

Ruski dobrovoljci su, po pravilu, ratovali u jedinicama koje u sastavu nisu imale vise od 10 do 25 vojnika organiziranih po nacionalnom principu. Jedan od prvih i najpoznatijih odreda sacinjen od ruskih dobrovoljaca svakako je odred "Carski vukovi". Pojavili su se u Bosni krajem 1992. godine i ratovali su uglavnom na trebinjskom, visegradskom i sarajevskom ratistu.

Procijenivsi situaciju u Bosni, "Carski vukovi" su napisali pismo ruskom parlamentu: "Mi izjavljujemo da necemo pustiti oruzje iz ruku i bit cemo cuvari u Bosni do posljednjeg, protiv svih koji idu protiv pravoslav-lja, protiv svete Rusije, protiv Srbije".

Opisujuci "Carske vukove" Andrej Sarov je zapisao: "Tokom jedne bitke kod Visegrada je poginulo 25 ruskih dobrovoljaca. Potreseni pogibijom svojih drugova, 'Vukovi' su to skupo naplatili muslimanima. Za svakog ubijenog dobrovoljca ubili su po 20 muslimana".

Andrej Sarov je u svojoj knjizi objavio nekoliko odlomaka iz pisama ruskih dobrovoljaca. Izdvojili smo detalje iz dnevnika Moskovljanina Konstatina Erskova, jednog od ruskih dobrovoljaca koji je ratovao u sastavu Gorazdanske brigade i koji je sudjelovao u bitkama u Stocu i Zaglavku.

Erskov je zapisao u svom dnevniku:

"Prva polovina marta 1993. godine... Nalazimo se na planini, snijeg je, prizor je prelijep. Operativna situacija se brzo mijenja. Mi opkolimo muslimane, oni opkole nas. Karakter vojnih djelovanja u Bosni je partizanski. Linije fronta nema, sve je pomijesano kao u naslagama.

Mart, proslo deset dana... Prvi nas ranjenik, Oleg, Kozak. Izvlacili smo ranjenike cijelu noc. April, 1993. godine" Na Stocu pogibose nasa djeca Popov i Safanov. To je bilo 13. aprila, a taj dan poginu i Kostja Bogoslavskij, u 21. godini. Tijela Popova i Safanova na Stocu su zarobili muslimani. Ranjen Paska Nulemetcik, Saska takodjer je ranjen, i to u glavu; nista ne vidi.

Sutradan smo sahranili Kostju Bogoslavskog. Odnijeli smo ga u crkvu u Visegrad. Poslije sam slusao muslimanski sarajevski radio kad su objavili saopcenje da su pobili 16 Kozaka i ranili ih dvadesetak"

Ono sto je bitno, a sto novinar Andrej Sarov istice u svojoj knjizi, jest cinjenica da su u slanje ruskih dobrovoljaca na ratista Bosne i Hercegovine uveliko bili upetljani ruski politicari, politicke partije i Parlament. Iz knjige Andreja Sarova moze se zakljuciti da su ruskim vlastima poznata sva imena ruskih dobrovoljaca koji su sudjelovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

 

 

Spisak poginulih Rusa u BiH

Nepotpun spisak poginule "rodoljubive pravoslavne braće" na teritoriji R BiH

Spisak "rodoljubive pravoslavne braće" koji na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine pali za "slobodu Srbije" je nepotpun ali svakako ilulstrativan. Vidi se gdje su rođeni i gdje su poginuli. Donosimo spisak od 44 imena poginula u R BiH i 3 imena poginula na Kosovu. U selu Donji Milići kod Sarajeva je sahranjeno 17 ruskih dobrovoljaca koji izginuli u Bosni na strani agresora, velik je broj takođe na pravoslavnom groblju u Višegradu.

1. Aleksandrov Aleksandar (1961 Sankt Peterburg), bivši artiljerijski oficir, veteran Pridnjestrovlja i Abhazije. U BiH boravio od kraja 1992.god., bio k-dir Ruskog udarnog odreda tkz. Odred Aleksandrova koji djelovao kod Skelana u Podrinju i Hreši kod Sarajeva. Poginuo 21.05.1993. na Borijama kod Sarajeva prilikom izviđanja. Sahranjen na groblju Hreša.
2. Anisimov Valerij (1956  Sankt Peterburg), poginuo 1995.god. Posmrtni ostaci otpremljeni u Rusiju
3. Astapenkov Sergeja Anatolij (1968 Perm, Rusija), služio u ruskoj mornarici, oženjen, ima sina. U BiH od zime 1993.god., ratovao u sastavu Udarnog odreda u Sarajevu, u Vlasenici, u sastavu Odred Aleksandrova na Hreši, u 3.RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo 24.01.1994. kod Zlatišta u Sarajevu. Sahranjen na vojnom groblju u selu Donji Milići.
4. Batalin Sergej (14.09.1961 Moskva), ljekar, oženjen. U BiH od januara 1993.god. kao vojni ljekar u sastavu Prvog kozaračkog odreda. Učestvovao u borbenim dejstvima. U napadu na selo Tvrtkovići izgubio stopalo od eksplozije mine. Umro u jesen 1993.god. u Višegradu gdje je i sahranjen na groblju Crnuća.
5. Bikov Valerij (1962 Peterburg), bio aktivan oficir s činom kapetana. U BiH od kraja oktobra 1992.god. Ratovao u sastavu Drugog RDO kod Višegrada, sastavu drugih srpskih jedinica, Trećem RDO na Jevrejskom groblju. Završio tenkovsku školu u Banja Luci. Poginuo augusta 1995.god na Dobrinji. Sahranjen na vojničkom groblju u selu Donji Milići.
6. Bočkarev Jurija Aleksandar (1971 Rusija), poginuo 10.02.1994. na Jevrejskom groblju u Novom Sarajevu.
7. Bogoslovski Mihaila Konstantin, (04.02.1973 Pamir, Tadžikistan, živio u Moskvi), ruski ataman, u BiH od marta 1993.god. Kao mitraljezac ratovao u sastavu Drugog objedinjenog Ruskog dobrovoljačkog odreda. Poginuo 12.04.1993. na Zaglavku (Memerišlje) kod Višegrada na desnoj obali Drine. Sahranjen na vojno-crkvenom groblju u Višegradu.
8. Bondarec Dimitrija Oleg, (04.04.1969. Kijev, Ukrajina). Ratovao u sastavu srpkog odreda Beli vukovi, bataljon na Dobrinji. Poginuo 20.11.1995.god. u Ozrenskoj ulici u Istočnom Sarajevu. Sahranjen u selu Donji Milići.
9. Bočkarjev Jurija Aleksandar (06.04.1971.god Voronjež). U BiH od kraja 1993.god., ratovao u sastavu Trećeg RDO na Jevrejskom groblju. Poginuo 10.04.1994.god. kod Sarajeva, sahranjen u selu Donji Milići.
10. Čakalin Evgenija Dimitrij, (03.01.1971 - Moskva), bio planinar i ranije ratovao u Pridnjestovlju. U BiH od decembra 1992 kao pripadnik Prvog RDO (Višegrad, Priboj na Majevici). Poginuo 10.03.1993. na Majevici kod Tuzle (selo Prelovina), sahranjen na crkvenom groblju u Priboju kod Lopara.
11. Desjatov Nikolaja Viktor (12.01.1955 živio u Ekaterinburg, Rusija), pitomac dječijeg doma. Aktivisti Kozačke organizacije. Ranije ratovao u Pridnjestrovlju. U BiH od marta 1993.god. u sastavu Drugog ORDO Goražde i Trećeg RDO Jevrejsko groblje Sarajevo. Poginuo 06.01.1994. na Jevrejsko groblju, Sarajevo. Sahranjen u selu Donji Milići.
12. Dima Andrijan (rođ.1970  Rumunija), ratovao u Hrvatskoj od 1993.god., bio kod kapetana Dragana, zatim 1994.god. u BiH u sastavu Izviđačkog odreda Beli romanijski korpus i Sarajevski vukovi. Poginuo na Treskavici 03.05.1993.god., sahranjen na groblju Pale.
13. Ganijevski Viktorovič Vasilij, (16.01.1960 Krimsk, Krasnodarska oblast, živio u Saratovu), aktivisti Saratovske kozačke organizacije. U BiH od januara 1993.god. Ratovao u sastavu Kozačkog odreda Višegrad. Poginuo 12.01.1993, na pravcu od Drine uz Nezuke prema Jasenku u selu Orahovci kod Višegrada gdje je i sahranjen na vojničko-crkvenom groblju.
14. Gavrilin Dmitrija Valerij (1963 Grodno, Bjelorusija, živio u Peterbugru). Završio ekonski fakultet. Ranije ratovao u Pridnjestrovlju. U BiH od novembra 1992.god. Ratovao u sastavu Drugog RDO (Višegrad), Drugog ORDO (Sarajevo) i kraće vrijeme u Goraždanskoj brigade te Trećem RDO na Jevrejskom groblju i sastavu Pantera u Bijeljini. Jedan on najpoznatijih ruskih dobrovoljaca. Poginuo 05.04.1995.god. na Grbavici, a sahranjen na vojničkom groblju u selu Donji Milići. Jedan od ruskih dobrovoljaca sa najdužim stažom provedenim u BiH.
15. Gešatov Viktor. Nema dovoljno podataka.
16. Ivanov Jevgenija Sergej (živio u Sankt Peterburgu), u BiH od septembra 1995. Poginuo u Sarajevu, sahranjen u selu Donji Milići.
17. Jangonjevič Valerija Viktor (1960), poginuo 1995.god. na teritoriji BiH.
18. Kotov Petra Genadij, (1960 Volgodonsk, Rostovska oblast), kozački pukovnik iz Volgodonska, ranije ratovao u Pridnjestrovlju. U BiH od decembra 1992.god. Ratovao u sastavu Višegradskog kozačkog odreda. Bio načelnik štaba, a zatim k-dir tog odreda. Poginuo 09.02.1993. u Rezanj-ćuprijici kod Višegrada na pravcu od Drine uz Nezuke prema Jasenku. On se smatra jednim od najboljih k-danata Ruskog dobrovoljačkog pokreta uopće. Bio sahranjen na crkvenom groblju u Višegradu ali su njegovi posmrtni ostaci 1994.god. prenešeni u grad Volgodonsk gdje živi njegova udovica sa djecom.
19. Kucarov Jordan (1968 Stara Zagora, Bugarska). Ratovao u sastavu izviđačkog odreda Beli vukovi Romanijskog korpusa VRS. Poginuo na Treskavici 04.07.1995.god. Posmrtni ostaci prenijeti i sahranjeni u Bugarskoj.
20. Lučinski Leonid (1970 Adler, Krasnodarska oblast, Rusija). Poginuo 1995.god. a posmrtni ostavi prenijeti i sahranjeni u Rusiji
21. Mališev Anatolija Petar (25.06.1967 Moskva), ranije ratovao u Pridnjestrovlju. U BiH od decebra 1992.god.. Bio u sastavu Trećeg RDO (Jevrejsko groblje, Priboj) te Drugog RDO (Višegrad, Pale), odreda Beli vukovi (Jahorina). Poginuo 03.10.1994. u rejonu Poloma na Mojševačkom brdu. Sahranjen u selu Donji Milići. Nikšićkoj visoravni, sahranjen u Sarajevu.
22. Mališev Serafima Roman (20.02.1970  Vjatka, Kirov), bio poslušnik Valaamskog manastira. U BiH od sredine 1994.god. U BiH od sredine 1994.god. Ratovao u sastavu Trećeg RDO - Jevrejsko groblje i odreda Beli vukovi. Poginuo 15.10.1994. kod Mojševačkom brdu kod Sarajeva. Sahranjen na groblju Donji Milići
23. Meleško Vladimira Sergej, (29.06.1965  Mineralni Vodi, Stavropoljska oblast, Rusija), profesor njemačkog i fancuskog jezika, ranije bio specijalac u policijskim snagama u gradu Rigi, Letonija. U BiH od početka jeseni 1992.god. Ratovao u sastavu Prvog RDO (Bileća, Trebinje). poginuo u oklopnom vozilu 30.09.1992. kod Gacka, sahranjen na pravoslavnom groblju u Bileći. Njegovom ocu Vladimiru posthumno uručen odren zasluga za narod od strane Miladina Samardžića, o njemu i poginulom Momiru Miloševiću napisana pjesma uz gusle, inače bio oženjen, dijete Alenka. Njegovo ime urezano na srpskom spomen obilježju u Bileći.
24. Mirončuk Sergej (1970  Odesa, Ukrajina), u BiH od decembra 1993.god.. Bio u sastavu bataljona Beli vukovi na Dobrinji i Palama. Poginuo 18.06.1995. kod Trnova na Treskavici. Sahranjen u selu Donji Milići.
25. Neomenko Vladimira Boris (1963), u BiH od ljeta 1993.god. Bio u sastavu Trećeg RDO. Poginuo 03.10.1994.god. na Jevrejskom groblju. Sahranjen na vojničkom groblju u selu Donji Milići
26. Nepoznati bugarski dobrovoljac, poginuo 09.10.1995.god. u rejonu Vozuće na Ozrenu kod Doboja. Posmrtni ostaci prenijeti u Bugarsku i ponovo sahranjeni. .
27. Nimenko Nikolaja Andrej, (10.09.1972 Moskva, Rusija), ranije ratovao u Pridnjestrovlju u sastavu TSO. U BiH od novembra 1992.god. u sastavu Drugog ruskog dobrovoljačkog odreda kao mitraljezac. Poginuo 03.12.1993. u selu Holujci na Orlovoj gori kod Višegrada u operaciji zauzimanja rejona Počivala. Sahranjen na vojničkom groblju u Višegradu
28. Pilipičik Pavla Jurij, (03.03.1967 Kišinjov, Moldavija, živio u Odesi). Bio pripadnik interventne čete Ilijaške brigade VRS. Poginuo 16.06.1995. na Mojševačkom brdu kod Sarajeva. Sahranjen na groblju Sokolac.
29. Petraš Sergeja Jurij (1967  Bjelorusija), bio aktivni oficir. U BiH od 1995.god. a ratovao usastavu odreda Beli vukovi. Poginuo 11.10.1995.god. u rejonu planine Hum kod Trnova. Sahranjen u selu Donji Milići.
30. Pigarjov Vladlen, ranije bio prapadnik ruskih vazdušno-desantnih trupa a služio u Angoli. U BiH od 1995.god na Palama. Ratovao u odredu Beli vukovi.
31. Popov Dimitrij (1957 Sankt Peteburg, Rusija), na teritoriji BiH od februara 1993.god. u sastavu Drugog objedinjenog dobrovoljačkog odreda Goraždanske brigade VRS. Poginuo 12.04.1993. u napadu na Goražde u rejonu Zaglavka i Stoca kod Višegrada. Sahranjen na ckvenom groblju u Višegradu.
32. Samojlov Viktror (1963 Novosibirsk). Poginuo 1995.god. a posmrtni ostavi prenešeni i sahranjeni u Rusiji.
33. Saponjenko Andrej (1956 Rostov na Donu). Poginuo 1995. god., a posmrtni ostaci prenešeni i sahranjeni u Rusiji.
34. Sapalov Vladimir, poginuo na Meremišlju kod Višegrada.
35. Slaven Stanislava Oleg (10.04.1970 Donjeck), u BiH od ljeta 1995.god. Bio pripadnik Ruskog udarnog odreda Prvog kasindolskog bataljona Prve sarajevske brigade VRS, odredu Beli vukovi Romanijskog korpusa. Poginuo 24.07.1995. na Stubliću kod Milića prolikom napada na Žepu. Sahranjen na groblju sela Donji Milići.
36. Sičov Jurij (1967 živio u gradu Kuran, čeljabinska oblast), poginuo 1995.god u BiH, a posmrtni ostaci otpremljeni u Rusiju.
37. Siljvestrova Kotova Pavla Jelana (1963), ljekar bolnice Kasindol u Sarajevu. Poginula 1994.god. a sahranjena na vojničkom groblju sela Donji Milići.
38. Sofonov Vasilija Vladimir (30.05.1957 Semipalatinsk, Kazahstan), bio aktivni pomorski oficir u činu kapetana korvete. U BiH od februara 1993.god. u sastavu Goraždanske brigade. Poginuo 12.04.1993. u rejonu Zaglavka kod Višegrada. Sahranjen u Višegradu.
39. Šašinov Vladimir
40. Škrabov Vladimira Aleksandar zvani Saša (04.04.1954 Litvanija, živio u gradu Kerč na Krimu, Ukrajina), k-dir Trećeg RDO kao udarni vod Trećeg bataljona Prve sarajevske brigade (Jevrejsko groblje, Grbavica), ranije bio zastavnik u ruskoj mornarici. Učesnik je ratnih dejstava u Angoli i Gruziji. U BiH od ljeta 1993.god. U vojski RS imao čin majora. Poginuo 04.06.1994. kod Gomolja na Nikšićkoj visoravni blizu Sarajeva. On je nakon isteka svog mandata u UNPROFOR-u postao k-dant ruskih dobrovoljaca u redovima tkz. VRS. Predvodio je takoše akciju na koti Mačak, učestvovao u akcijama kod Goražda i mnogim drugima. Sahranjen u selu Donji Milići.
41. Tamilin Valerija Aleksej (09.07.1961 Žitomjer, Ukrajina), bio major policije grada Krasnojarska. U BiH od jeseni 1994.god. a ratovao u sastavu srpskih jedinica kod Trnova i Pala i odreda Beli vukovi. Poginuo 14.12.1994. kod Trnova u Presjenici na planini Bjelašnici, sahranjen u Donjim Milićima kod Sarajeva.
42. Teptin Georgija Aleksandar (12.09.1969 živio u gradu Perm), u BiH od početka 1993.god. Ratovao u Srpskom udarnom odredu u Vlasenici, Ruskom odredu Aleksandrova (Skelani, Hreša), Drugom RDO (Prača), Podgrabskom bataljonu Prve romanijske brigade (Pale). Nestao 07.06.1993. u rejonu čelopek (selo Djateli) kod Sarajeva
43. Trofimov Viktora Mihail, (16.02.1963 Divnogorsk, Krasnojarka oblast), k-dir Drugog RDO, ranije bio kapetan prve klase sa završenim fakultetom Novosibirske političke škole. Služio u Afganistanu gdje bio ranjavan i odlikovan sa dva ordena Crvene zastave. Kasnije živio u Odesi gdje radio kao instruktor borbe prsa u prsa i kaskader u fimskom studiju. U BiH ratovao kao k-dir Drugog RDO (Prača, Pale). Nakon ranjavanja u Dareljima kod Prače podlegao 07.06.1995. u bolnici Koran na Palama. Bio sahranjen na groblju sela Prače na Palama ali mu posmrtni ostaci kasnije prenijeti i sahranjeni u Kalinovki, Vinicka oblast u Ukrajini, gdje žive njegovi roditelji.
44. Želinski Mečislav, rođen i živio u Poljskoj. Ratovao u sastavu izviđačkog odreda Vukovi s Drine u Zvorniku u sastavu Drinskog korpusa VRS. Poginuo 1995.god. kod Sanskog mosta. Sahranjen u Zvorniku.

Hronologija učešća stranih plaćenika

Hronologija učešća pravoslavnih dobrovoljaca u srpskim jedinicama


- Jesen 1991. Prvi ruski dobrovoljci u srpskim oružanim snagama su se pojavili 1991.god. u Hrvatskoj. To su bili ruski preprodavci koji se slučajno zatekli na pobunjeničkom području.
- Tokom 1992. i 1993. godine u tkz. Republici Srpskoj Krajini (RSK) bilo je 30-tak dobrovoljaca sa Urala, Kazahstana i Moskve uljučenih u Arkanove jedinice i jedinice VRSK. Jedan ruski doborovaljac je bio zarobljen od strane hrvatskih jedinica.
- April 1992  Sept 1992: Prvih 15-tak ruskih dobrovoljaca u BiH u sastavu Belih orlova Dragoslava Bokana.
- Ljeto 1992: Izdvojena su znatna materijalna sredstva za organizovan dolazak većeg broja pravoslavanih dobrovoljaca. Manje jedinice od 10-tak ljudi raspoređene su na najvižnijim sektorima u Istočnoj Bosni i Hercegovini, uz granicu Srbije, s ciljem dizanja ™moralnog duha™ Srba. Finasiranje ovih jedinica potpomagala srpka emigracija i specijalne srpske službe koje rukovodile operacijom. Prvi organizator s ruske strane postao je Jaroslav Jastrebov a njegovi pomoćnici su bili: Beljajev Jurij i Zagrebov Aleksandar. Oni su uglavnom preko Kozaka tražili dobrovoljce, organizovali ih i u manjim grupama (2-3 čoveka) slali u Srbiju. U Beogradu ih je dočekivao kurir s nadimkom Brada i prebacivao u RS.
- Septembar 1992.: Formiran u Trebinju Prvi ruski doborovaljački odred (RDO-1) brojnosti 15-tak ljudi koji egzistirao do decembra iste godine čiju osnovu činilo 6 ljudi pridošlih iz Sankt-Peterburga preko organizacije Rubikon i stranačkog lidera Jurija Beljajeva. (Još neka imena: Bakov Vladimir, prof. Melešev Sergej, Čakalin Dimitrij, Vlasenko Valerij).
- 26.09.1992. Ubio sam 9 ljudi rekao je novinarima bonskog lista Generalanzeiger i poljskog Gazeta Wyborcza poljski plaćenik zvani Tomek, opisujući zločine nad civilima i zarobljenicima. U njegovom svjedočenju redaju se scene ubijanja, silovanja, mučenja, razaranja, paleži, pljačke.... ''Bacati granatu u pun autobus ljudi, za te vojnike, bez ikakve kontrole, bila je obična igra''.
- 01.11.1992. god: Formiran 2. RDO, kroz koji za jednu godinu njegovog postojanja prošlo nekih 50-tak ljudi, većinom veterana Pridnestrovlja. Ovaj odred učestvovao u mnogim borbenih operacijama uključujući opreracije oko Višegrada. Prvi k-dir 2.RDO bio 27-godišnji ljetni Sibirac zvani As koji je od strane Jastrebova imenovan još u Moskvi. Kasnije je odredom komandovao major Avganisatanac. Maja 1993. k-dir 2.RDO postao Trofimov Mihail, oficir sa 2 odrena Crvene zvijezde za učešće u Avganistanu. Poginuo je juna 1995.god. u Dareljima kod Prače u borbi sa Armijom BiH. Ovaj odred prestao postojati novembra 1993.god., a njegova zastava se čuva u muzeju Ruske Pravoslavne Crkeve u Beogradu uz zastavu Bele dobrovoljačke armije. U odredu je bilo i Bugara a poginula su ukupno 3 borca.
- 08.11. 1992.: na Ozren kod Doboja stiglo nekoliko stotina Rumuna i priključilo se srpskim jedinicama.
- 23.11.92.: Ruska novinarka Tatjana Mitkova, urednica vijesti ruske NTV i večernjih vijesti ''Segodnya'', (dobila internacionalnu nagradu ''International Press Freedom Award Winners za 1991.god) otkrila kako se 1000 ruskih dobrovoljaca i plaćenika priprema uključiti u rat u BiH. Idući tragom svojih izvora, Mitkova je zaključila da odlazak istih organizira, grupa penzionisanih ruskih generala. Jedan od njih je penzionisani general Viktor Filatov. Mitkova je pri posjeti Trebinju otkrila da su već tada ruski plaćenici stigli u Istočnu Hercegovinu i da ratuju na strani Srba.''
- Novembra 1992.god.: Moskovska Izvjestija objavila priče 6 ruskih plaćenika koji su nekoliko mjeseci proveli sa bosanskim Srbima ratujući u BiH.
- Decembra 1992: U Skelanima je uz pomoć Beljajev Jurija formiran manji odred nazvan Odred Aleksandrov čiji komandir bio bivši artiljerijski oficir Aleksandrov Aleksandar iz St.Petersburga. Ova grupa je učetvorala u borbama u rejonu Srebrenice a kasnije prebačena u rejon Sarajeva. Poslije pogibije k-dira Aleksandrova (21.05.1993) grupa se rasporedila po drugim jedinicama,
- 03.12.92. Londonski ''Times'' piše da srpske jedinice u BiH imaju oko 90 hiljada vojnika koje podupire 20 hiljada pripadnika neregularnih snaga, te nekoliko hiljada ''vikend ratnika'' koji dolaze iz pravoslanih zemalja na povremene pljačkaške pohode u BiH.
- Zima 1992. 1993.: U rejonu Milića kod Žepe djelovala su dva manja RDO brojnosti 15-tak ljudi.
- 02.janunara 1993.: U Višegrad stigla jedinica Kozaka porijeklom iz Rostovske oblasti, Povoložja i Moskve, brojnosti 50 ljudi tkz. Prvi kozački polueskadron na čelu sa Zagrebov Aleksandrom koji ranije na spskoj strani ratovao u Hrvatskoj. Kazaci su iskorištavani za sokoljenje srpskih ratnika i izvođenje najsloženijih borbenih zadataka u planiranom pohodu prema Goraždu i Srebrenici. Finasiranje dovođenja ovih boraca je znatno povećano u prvoj polovini 1993. god. tako da je brojnost RDO-a povećana na 150 ljudi smještenih u Trebinju, Višegradu i Skelanima. Blizu 120 Kozaka je upotrijebljeno sa jurišnim četama tri brigade VRS (Višegradska, Goraždanska i Rogatička) prilikom upada duž rijeke Drine u centar enkave Goražde. Inače dovođenje Kozaka organizovala dvojica dobrovoljaca iz Kazahstana koji tijesno surađivali sa k-dirima Belih orlova. U prvom kozačkom polueskadronu najviše bilo Kozaka s Dona, iz Saratova i Moskve a bio je i određen broj drugih rodoljuba. Tokom 2-mjesečnih oparacija na zauzimanju Goražda ovom jedinicom komandovala zaredom 3 vojna atamana. Nakon ranjavanja Zagrebova, drugi je bio Kotov Genadije, kozački pukovnik iz Volgodonska, koji poginuo februara 1993.god. kod Višegrada, (on se smatra jednim od najboljih k-danata Ruskog dobrovoljačkog pokreta uopće) .
- Krajem februara 1993. godine u Višegrad počinju da pristižu novi dobrovoljci, a pretežnu većinu među njima više ne čine Kozaci. Krajem februara i početkom marta jedna grupa zvana Carski vukovi je niz Drinu otišla na tuzlansko ratište, rejon Majevice. Učestvovala je u akciji u rejonu Priboja kod Lopara, k-dir ovog odreda je bio major avganistanac zvani Edika. U selu Prelovina poginuo je 10.marta 1993.god. mladi Moskovljanin čakalin Dimitrij. Ovaj odred je krajem marta otišao na Ilidžu kod Sarajeva, ali zbog nesuglasica sa Srbima, produžio u Podgrab u sastav garnizona Prača da bi učestvovao u operacijama oko Goržda. K-dir Edik se maja 1993 vratio u Rusiju da bi se kasnije 1999.god. pojavio ponovo na Kosovu. Novi k-dir postao Trofimov Mihail, takođe avganistanac koji 07.06.1993.god. nakon ranjavanja podlegao u bolnici na Palama. Smatra se da su Carski vukovi bili jedan od najboljih odreda ruskih dobrovoljaca koji učestvovali u mnogo borbenih operacija i s gubitkom od 4 borca. U Bileći je urađena posmrtna spomen ploča sa 10 imena ruskih dobrovoljaca.
- Mart 1993: U drugoj dekadi marta 1993. god. od ostataka Drugog RDO, Prvog kozačkog polueskadrona i novoprispjelih dobrovoljaca formiran je 2. objedinjeni RDO (ORDO-2) u čijem sastavu je bilo oko 35 ljudi. Odredom su komandovali razni komandiri, većinom Kozaci. Odred je postojao do maja 1993. godine i učestvovao u operacijama (12.april 1993) u rejonu planine Zaglavak kod Višegrada gdje su 3 ruska dobrovoljca poginula a 3 ranjena. (Jedna ulica u Višegradu dobila naziv Kozačka)
- Ljeto 1993.: Osim 2.RDO, koji bio u rasulu, do kraja ljeta nije ostao niti jedan organizovan odred ruskih dobrovoljaca. Većina su tada prilazili sastavu srpskih odreda. Jedino je postojala tkz. Ozrenska brigada (kod Doboja) koja brojala desetak ljudi.
- Oktobra 1993. : Na Jevrejskom groblje u Sarajevu osnovan 3.RDO a njegov k-dir bio bivši pripadnik UNPROFOR-a Škrabov Aleksandar koji kasnije poginuo u selu Gomolje kod Sarajeva. Ova jedinica učestvovala u velikom broju operacija, proboj prema Olovu decembra 1993. g., zauzimanju fabrike oružja Pobeda u Goraždu itd. Kroz ovu jedinicu prošlo 80-tak ruskih dobrovoljaca. Poslije pogibije k-dira Šrabova juna 1994.god. 3 RDO je prestao postojati.
- Druga polovina 1993.: U Višegrad se vratilo nekoliko Kozaka koji kasnije činili manji RDO brojnosti oko 5 ljudi
- Ljeta 1994.: Od 3. RDO otcijepila se manja grupa dobrovoljaca koji su u Dobrinji osnovali manji odred koji postojao do novembra 1995. god., a kroz njega je prošlo 15-tak ljudi.
- Mart 1995.: Na zahtjev zločinca Mladića u Vlasenici osnovana Grčka dobovoljačka garda koja bila podređena četničkoj komandi. Grb na uniformi bio bijeli dvoglavi orao na crnoj podlozi.
- Tokom maja 1995,: Grupa od 150 ruskih i grčkih ''kontraktniki" iz Užica u Srbiji stigla u Avtovac kod Gacka na poziv k-de VRS s ciljem osnivanja internacionalne brigade. Bili su obučeni u jednodjelnu crnu rusku uniformu sa crnim beretkama. Djelovali većinom u istočnoj BiH uključujući Bijeljinu. Većina su bili veterani rata u Avganistanu te oficiri ranga kapetana ili višeg koji dezertirali iz ruskog ministarstva odbrane kad je Boris Jeljcin došao na vlast. Dobijali su 200 DM mjesečno. Petorica ovih je ranjena u akcijama oko Žepe i liječeni su u užičkoj bolnici Rusi su surađivali sa Arkanovim Tigrovima i Šešeljevim Belim orlovima kod Kalinovika. Obezbjeđivali su i konvoje sa naftom koje Bokan i Arkan švercovali iz Grčke. (Neka imena: Itbajev Ilja, k-dir ruske jedinice u srpskoj Višegradskoj brigade koji u Rusiji ostavio ženu i dvoje djece, Purov Dimitrij, već pomenuti Zagrebov Aleksandar Saša, Migutu Jevgenij, Kremčenko Aleksandar kao najmlađi ruski dobrovoljac (20 godina) koji se ošišao do glave ostavivši na potiljku kosu u obliku četiri slova C).
- 13. jula 1995.: Grčki list Ethnos u doba masakra u Srebrenici, izvještavao da se grčka i srpska zastava vihore jedna uz drugu kao živi dokaz ljubavi i solidarnosti dva naroda i zahvalnosti koju srpski vojnici osjećaju zbog pomoći grčkih dobrovoljaca koji se bore na njihovoj strani".
- Jesen 1995.: U jednoj od posljednjih ofanziva srpskog agresora u srednjoj Bosni, velike srpke snage su raspoređene na Nikšićku visoravan kod Sarajeva. Jednu od najvažnijh uloga imala jurišna izviđačka jedinica Beli Vukovi pod k-dom Knežević Srđana (smještena u Olimpijskom centru Jahorina) u čijem sastavu su bili skoro svi ruski dobrovoljci 3. RDO i odreda Dobrinja. Zbog 80-tak Rusa, 10-tak Bugara, nešto Grka i Rumuna, jedinica Beli Vukovi, koja učestvovala u poznatim operacijama oko Sarajeva (tokom 1994. i 1995.god.) je postala najpoznatija jedinica s kraja rata u kojoj su se okupili ruski dobrovoljci.
- Jesen 1995.: Desetak dobrovoljaca se odvojila od odreda Beli Vukovi i prebacila u Vlasenicu gde ušla u odred Vukovi sa Drine gdje ostala do kraja rata. U Vlasenici je već postojao odred grčkih dobrovoljaca nazvan Grčka garda. Nekoliko Grka je bilo i u odredu Beli Vukovi i kod srpskih četnika u Sarajevu na Jevrejskom groblju.
- Juli 1995.god. četvorici Grka, pripadnika Grčke dobrovoljačke garde smještene u Vlasenici, koji su se borili sa bosanskih Srbima pod gen. Mladićem u vrijeme Srebreničkog pokolja, dodijeljeno je Karadžićevo odlikovanje orden belog orla. Jedan grčki učesnik je samo nekoliko dana poslije užasnog masakra intevjuiran na grčkoj TV mreži: ''Nakon što je artiljerija prestala bombardovati, uletjeli smo i počistili mjesto''. Stotinjak Grka, učesnika u masakru, čija zastava u Srebrenica pobodena tik uz četničku, su u grčkim medijimaje slavaljeni kao pobjednici.