Rogatica se nalazi u istočnoj Bosni, između opština Višegrad i Pale. Godine 1991, otprilike 60% stanovnika Rogatice bili su Bošnjaci , a 38% Srbi. Do marta 1992. SDS je već formirala sopstveni Krizni štab. Rajko Kušić, bliski saradnik Radovana Karadžića, nije bio samo član Kriznog štaba već i Glavnog odbora SDS. Kušić je formirao svoju paravojnu grupu stacioniranu u Borikama, ojačanu Belim orlovima. Kasnije su Kušić i njegovi ljudi pridruženi Rogatičkoj brigadi i stavljeni pod formalnu komandu Miloševića, generala JNA.
U tom periodu su SDS i JNA aktivno radile na naoružavanju srpskog stanovništva. Pripadnici JNA su takođe, uz lokalne Srbe, držali kontrolne punktove. Bošnjaci su otpuštani s posla, a sloboda kretanja im je ograničena. Rukovodstvo SDS uputilo je poziv Bošnjacima da predaju oružje. Kušićje naredio da se oni građani koji predaju oružje stave pod zaštitu, a da se svako ko to ne učini, ubije. Počev od maja 1992. i tokom cijelog ljeta srpske snage pod Kušićevom komandom vršile su napade na nesrpske dijelove opštine. U junu 1992, u napadima na Bošnjake pored jedinica iz Gučeva i Donjeg Polja, učestvovali su i šešeljevci. U junu 1992. u Borikama su bili stacionirani i arkanovci. Nesrbi koji su preživeli te napade pokupljeni su i odvedeni u razne zatočeničke objekte, između ostalih i u školu "Veljko Vlahović". Oni koji su bili zatvoreni u toj školi bili su izloženi sistematskom premlaćivanju, silovanju i nehumanim životnim uslovima. Većina žena, djece i staraca bili su deportovani. Oko 15. juna 1992, privremeno je u Rogatici zatočen izvjestan broj Bošnjaka koji su konvojem otišli iz Višegrada i njih su potom pogubili lokalni Srbi, među kojima i telohranitelj Rajka Kušića.
U martu 1993, vođa lokalnog SDS izjavio je da će svi Bošnjaci iz tog kraja nestati. Rekao je da je bio na sastancima s Radovanom Karadžićem na Palama, te da je na tim sastancima rešeno da će jedna trećina Bošnjaka biti pobijena, druga pokrštena, a treća otići sama od sebe.
U borbama koje su trajale još mjesecima srpske snage uništile su većinu džamija u toj opštini.
ODSJECANJE DIJELOVA TIJELA (UDOVA) MOTORNOM PILOM
Broj dosjea: 982
Logor: Rasadnik
Općina: Rogatica
Žrtva zločina je bio gotovo svako ko je bio tu, od starih iznemoglih, do mlađih. Tukli su nas svim i svačim, čime su prije stizali. Gonili su nas na prisilan rad, silovali žene i djevojke. Bilo je nepodnošljivo što su nam radili. Nismo imali nikakvih uvjeta, hrana nikakva, spavali smo na paletama. Kad se upravnik napije, onda, koga prije stigne, odvodi na osljeđivanje. Vraćamo se svi modri i krvavi. Meni je lično upravnik zatvora, Vinko Bojić, izbio dva zuba. Kada su nas tukli psovali su nam balijsku majku i vrijeđali raznim pogrdnim riječima. To je bilo užasno za svakoga ko je bio tu. Najteže mi je bilo ubistvo Sejfe Mirvića...
U rasadniku su zaklani Sejfo Mirvić, Omerhodžić Alija iz Goražda i oni su zaklani. Omerhodžić Alija je isječen motornom pilom a Sejfo Mirvić isječen sa sjekirom.
Sejfo Mirvić je sahranjen a Alija bačen u propust od kanalizacije, to sam lično vidio i to nikada neću zaboraviti.
Vinko Bojić, lično je zlostavljao logoraše, Ljubinac iz Seljana (Kušić Rajko), Kanastravac Goran, Vuković Slaviša. Rajko Kušić je zaklao oko 20 muslimana. Lubarda Slavko i Lubarda Simo su zaklali moje amidžiće na kućnom pragu...
Ratni zlocini na opcini Rogatica.
Kasim pocinje sa svojom potresnom pricom: “Moj brat Adil je studirao i zavrsio medicinu u Sarajevu gdje je poslije studija obavio i obavezno staziranje. Poslije toga se zaposljava u Rogatici gdje radi kao ljekar opste prakse. Tu zasniva i porodicu a onda se priprema za specijalizaciju. To se sve desavalo od 1988 godine pa nadalje. Dakle predratno stanje na ovim prostorima. Neposredno pred sami rat Adil odluci da svoju porodicu evakuise na selo u rodni Dub. Suprugu koja je bila u drugom stanju i sina koji je navrsio godinu dana je smjestio Adil kod svojih u Dubu. Supruga Sena se osjecala nesigurno i stalno je insistirala da se vrate u Rogaticu jer je tamo po njenom misljenju bilo sigurnije. Nakon odredjenog vremena Adil se sa porodicom vraca u Rogaticu. U medjuvremenu Radan saznaje da je Adil u Rogatici, nalazi ga i ponudi se da ga on skloni kod sebe. Vjerujuci da ce mu vjencani kum pomoci da se skloni na sigurno, Adil odlazi sa porodicom , puncem i punicom Radanovoj kuci. Odmah iza toga Radan odlazi u grad a samo pola sata kasnije su cetnici opkolili kucu vicuci: “Mehicu predaj se”. Nije bilo drugog izbora i morali su se predati. Adila i njegovog punca su cetnici odveli sa sobom, a Sena je sokirana ostala sa majkom i djetetom u kuci. Dan poslije toga su od dr. Mehica cetnici zahtijevali da ukaze prvu pomoc jednoj ranjenoj zeni. Posto je on bio zarobljenik, Adil je zahtijevao da mu dovedu zenu i dijete pa ce tek onda uciniti ono sto od njega traze. Doveli su ih i Adil je uspio krijuci Seni dodati 4000 DM. Poslije toga su muskarce potrpali u transporeter i od tada se gubi svaki trag odvedenim zarobljenicima. Sena je sa majkom i djetetom ostala jos 5-6 dana u crkvenom domu u stalnom strahu da je ne pronadje Duca Lalovic koji joj je prijetio jos u mirno doba zbog njegove suspenzije u Tehnotransu. Naime Sena je bila pravnik i zastupala je interese firme u tom sporu. Da je Duca saznao da je ona tu, vjerovatno ni ona sada ne bi bila medju zivima. Ubrzo nakon toga je nastupila razmjena nasih zarobljenih za mrtve cetnike koji su nastradali u borbama oko Zepe. Poslije jedne uspjesne akcije nasih boraca u Zepi, bilo je mnogo mrtvih cetnika. Sena sa majkom i djetetom biva razmjenjena i prebacena u Zepu gdje su je prihvatili Adilovi prijatelj i kolege Dr. Heljic i Dr. Beno pa i ostali. Tu je Sena rodila i drugog sina. Poslije izvjesnog vremena se vrsi ponovo razmjena pa Senu sa djecom prebacuju u Visoko a zatim u Brezu gdje biva smjestena kod Adilovog kolege i prijatelja sa fakulteta, Ismeta. On ih prima kod sebe i brine se o njima do kraja rata. Poslije rata Sena sa djecom prelazi u Sarajevo , tu se zaposljava, kupuje stan u Vogosci i dan danas tu zivi. Kasim dalje nastavlja svoju potresnu pricu: „Ja se nisam mirio sa tim da ne mogu pronaci bar njegovo tijelo i nastavio sam za potragom i poslije rata. Bio sam cak spreman dati i novac za informaciju ali cak ni tako nije islo. Ubrzo poslije rata saznajem da je uspostavljena telefonska veza sa Rogaticom i odlucim da pokusam dobiti Radana bar na telefon. Pronadjem neke stare telefonske imenike i nadjem broj telefona Veljka Bojovica. Okrenem par puta i dobijem vezu. Na telofon se javi Radanova majka. Rekoh da hitno trebam Radana, a ona mi rece da ga ona upravo pokusava dobiti. Pitao sam mogu li dobiti njegov broj telefona. Ona upita ko sam ja, a ja na brzinu slagah da sam Miso iz Brckog i da ga hitno trebam. Dade mi broj i ja nastavih sa okretanjem sada vec broja koji je u Uzicu. Poslije vise neuspjelih pokusaja konacno uspostavih vezu i na telefon mi se javi njegovo dijete. Upitah je li Radan tu i djete ne uspijede nista reci a Radan se vec javi na Telefon. On pita odmah ko je a ja velim: „ Ovdje Kasim Mehic, Adilov brat.“ On se zbunio i ne umije ni da progovori. Pita me: „ Gdje si, sta si , kako mi zivis“. Ja velim:“ Ma nikako jarane, nego reci mi bolan sta mi je sa Adilom „. On se poce pravdati da je u Rogatici ludnica i da je i on iz nje pobjegao i da nista ne zna. A onda je poceo da laze. Kaze, cuo je da je on otisao vani. „Ma kakvi vani Radane, pusti suplju pricu, pa sve se zna. “ Onda mu ja ispricam da sve znam i da su ga cetnici iz njegove kuce odveli samo poslije pola sata kad je on izasao. Snaha je ziva i ona je svjedok i zna sve sta se desavalo. A onda se poceo vaditi.” Znas, ja cu za Novu godinu ici kod mame pa cu ja to sve ispitati pa cemo se cuti.” Uzeo je moj broj kao da me nazove . Poslije Nove godine ja okreto da ga ponovo dobijem ali nikad nisam mogao jer je vjerovatno odmah promijenio broj telefona. Kasnije sam cuo da i dalje zivi u Uzici i da dolazi u posjetu majci u Rogaticu. I nakon toga nikada vise nisam uspio stupiti u kontakt sa njim. Svi smo dali krv za DNA analizu pa ako se slucajno pronadje grobnica nadam se da cemo ga bar moci sahraniti dostojno kao i svako ljudsko bice. Bar da mu se zna gdje mu je grob da mu djeca mogu Fatihu prouciti. Ja i dalje tragam za istinom o mome bratu i nadam se da ce se nekad nesto pronaci i da ce zlocinci dobiti zasluzenu kaznu .
Rogatica.com
