Prvih dana agresije na našu zemlju pripadnici Patriotske lige iz sarajevskog naselja Pofalići i novi dobrovoljci okupljali su se u kući Habiba Idrizovića, komandanta bataljona PL Pofalići. Početkom aprila '92. godine, Idrizovićevoj kući uputio se i komšija Radomir Rade Zoranović. Ugledao ga je Zahir Panjeta i upozorio "na opasnost". "Sta će on ovamo"? - pitali su se pofalićki dobrovoljci. Ali, Rade je rekao Idrizoviću zbog čega je došao.
"Vidim da se kod tebe okuplja neka vojska", rekao je on Idrizoviću. "Ja jesam Srbin, ali nisam četnik i neću s njima da učestvujem u ubijanju Muslimana. Ako ova vojska, koja se kod tebe okuplja, nije muslimanska ili SDA-vojska, nego bosanska, hoću zajedno sa vama da se borim protiv četnika".
I borio se čitavo vrijeme rata u bosanskoj vojsci. Sa komšijama, čuvenim ratnicima iz Pofalića. A borio se od Pofalićke bitke, i mnogih bitki na Žuči, do onih posljednjih borbi na Treskavici.
"Mene je jedan događaj uoči Pofalićke bitke oduševio i zato sam ostao vjeran bosanskoj Armiji do kraja rata", kaže oranović. "Uoči bitke nas je postrojio naš komandir čete Zahir Panjeta i strogo naredio da noževe ne smijemo upotrebljavati, niti bilo kakvo zlo ženama, djeci i civilima nanijeti. Daje rekao drugačije, napustio bih ih".
Ali, i ako se borio protiv četnika, Zoranović je u Pofalićkoj bici doživio neugodnost. Neki borci nisu znali na kojoj se strani borio, pa su ga razoružali. Oduzeli su mu pušku koju je sam u borbi zaplijenio. Ali, u bici za Žuč, 8. juna '92. godine, Zoranović je zaplijenio pušku i više ga niko nije mogao razoružati.
Novo junaštvo je pokazao u septembru '92. godine kada su četnici krenuli na Žuč sa jakim snagama, koristeći i "živi štit". Zoranović je i komandovao odbranom jednog dijela vatrene linije, a i pucao iz mitraljeza. Četnici nisu prošli.
Hrabro se borio i u bici za Kotu 850, kada je učestvovao u proboju četničkih linija, zajedno sa Enesom Džananovićem. Ali, ranjen je 8. decembra, dan uoči oslobođenja kote. "Mislim daje Fehim Agić Aga u toj bici pokazao izuzetnu hrabrost i daje on najzaslužniji za oslobađanje Kote 850", kaže Zoranović.
Zoranovića su poslije bitke za Kotu 850 pohvalili komandant Prve mehanizovane brigade Enver Sehović i komandant bataljona Zahir Panjeta i predložili ga za "Zlatnog ljiljana". Međutim, to priznanje nije dobio.
Ali, odmah nakon bitke za Kotu 850, u januaru '93, dobio je drugo veliko priznanje: određen je za člana naše delegacije na pregovorima u Zenevi. Bio je u sastavu naše tročlane vojne delegacije koju su, osim njega, sačinjavali Sefer Halilović i Stjepan Siber.
"U istoriji Ujedinjenih nacija ja sam tada postavio dva rekorda", priča Zoranović. "Nikad prije nije se dogodilo da u državnoj delegaciji učestvuje običan vojnik, bez čina i to - ranjen. Čak smo i krili da sam ranjen, a rane mi je, tajno, previjao jedan naš zemljak, Ijekar."
Za vrijeme pregovora u kojima su učestvovale samo vojne delegacije, Zoranović je bio "kost u grlu" Ratku Mladiću. "Kad god bi Mladić našu Armiju nazvao muslimanskom, odmah bi zvanično protestovao Sefer Halilović i govorio da ovo nije muslimanska armija, nego bosanska, što potvrđuje i sastav delegacije", sjeća se Zoranović. A na plenarnim sjednicama Zoranović se oštro suprotstavljao Radovanu Karadžiću. Kada je na jednoj od tih sjednica Karadžić rekao da on predstavlja "srpski narod u Bosni", reagovao je Zoranović riječima: "Ti i Mladić predstavljate samo četnike, i to dobro ih predstavljate, a ja i ovakvi kao ja predstavljamo srpski narod u Bosni".
U Zenevi, a kasnije u Bonu, Zoranović je kao borac bosanske Armije i Srbin, bio u centru pažnje svjetskih medija. Davao je intervjue vodećim svjetskim televizijskim kućama i listovima.
"Dok sam pričao o stradanju Sarajlija, o tome kako četnici granatiraju obdaništa i ubijaju djecu, mnogi novinari su plakali", sjeća se Zoranović. "Ali, bilo je i onih koji su me provocirali. Naprimjer, pitali su me koliko sam plaćen da tako govorim, pa jesam li zarobljenik koji tako mora da govori, te kako sam i čime, kao zarobljenik, uspio da izbrišem modrice. Na konferenciji za štampu u Bonu me pitao jedan novinar kako to da ja obožavam Muslimane, simpatišem Hrvate, a mrzim Srbe i da li se osjećam izdajnikom svoga naroda. Ja sam odgovorio da je moj narod bosanskohercegovački narod, na koji je izvršena agresija od JNA i srpsko-crnogorskih četnika. Znao sam na što su ciljali, pa sam dodao da bi se sutra borio i protiv svakog drugog agresora na Bosnu, pa i kad bi taj agresor bio - bošnjački narod".
