Bosanska siročad

Svijetom siročad  bosanska hode,

umorni  nastambe nove traže,

Ponekad  zastanu  i pitaju se,

Gdje li adeti njihovi vaze?

Mnogima ukrug puti hode

a toprak nazad silinom zove,

gorak je okus nafake tuđe

i tvrd je jastuk postelje nove.

U korov zarasli prag čeka,

nada se povratku i proživljenju,

i odžak nakrivljen prkosno stoji

stare vatre toplinu ćuti.

Sve čeka povratka dan,

i svoga starog stanara,

ponovne graje da čuje žar

gdje djeca stignu tu je raj.

Pjesme i svirke bliži se dan

svatko ce lahko osjetit slast

kad Bošnjak svome topraku dođe

jače no ikad branit će čast.

Niko ga više pomjerit neće,

nit dušman, nit zao glas

u tuđoj duši  nevjerstvo kleti,

zna Bošnjak dobro gdje mu je spas.

Bratske je ruke iskren  stisak

A svake druge lažan je hvat,

Napokon snovi postaše java

Dječijih koraka čuje se bat.

Bosna, sudbina  njihova je,

Nišani, meljnici i brda njena,

I šume i rijeke čiste ko suze

I majke njihove i sestre

Sve se to Bosnom,

njihovom zove