Rade Zoranović
Ratnik i pregovarač
Prvih dana agresije na nasu zemlju pripadnici Patriotske lige iz sarajevskog naselja Pofalici i novi dobrovoljci okupljali su se u kuci Habiba Idrizovica, komandanta bataljona PL Pofalici. Pocetkom aprila '92. godine, Idrizovicevoj kuci uputio se i komsija Radomir Rade Zoranovic. Ugledao ga je Zahir Panjeta i upozorio "na opasnost''. "Sta ce on ovamo"? - pitali su se pofalicki dobrovoljci. Ali, Rade je rekao Idrizovicu zbog cega je dosao.
''Vidim da se kod tebe okuplja neka vojska", rekao je on Idrizovicu.
" Ja jesam Srbin, ali nisam Cetnik i necu s njima da ucestvujem u ubijanju Muslimana. Ako ova vojska, koja se kod tebe okuplja, nije muslimanska ili SDA-vojska, nego bosanska, hocu zajedno sa vama da se borim protiv cetnika".
I borio se citavo vrijeme rata u bosanskoj vojsci. Sa komsijama, cuvenim ratnicima iz Pofalica. A borio se od Pofalicke bitke i mnogih bitki na Zuci, do onih posljednjih borbi na Treskavici.
"Mene je jedan dogadjaj uoci Pofalicke bitke odusevio i zato sam ostao vjeran bosanskoj Armiji do kraja rata", kaze Zoranovic. "Uoci bitke nas je postrojio nas komandir cete Zahir Panjeta i strogo naredio da nozeve ne smijemo upotrebljavati, nit! bile kavo zlo zenama , djeci i civilima nanijeti. Daje rekao drugacije napustio bih ih".
Ali, i ako se borio protiv cetnika Zoranovic je u Pofalickoj bici dozivio neugodnost. Neki borci nisu znali na kojoj se strani borio, pa su ga razoruzali. Oduzeli su mu pusku koju je sam u borbi zaplijenio. Ali, u bici za Zuc, 8. juna '92. godine, Zoranovic je zaplijenio pusku i vise ga niko nije mogao razoruzati.
Novo junastvo je pokazao u septembru '92 godine kada su cetnici krenuli na Zuc sa jakim snagama, koristeci i "zivi stit". Zoranovic je i komandovao odbranom jednog dijela vatrene linije, a i pucao iz mitraljeza.
Cetnici nisu prosli.
Hrabro se borio i u bici za Kotu 850, kada je ucestvovao u proboju cetnickih linija, zajedno sa Enesom Dzananovicem. Ali, ranjen je 8.decembra, dan uoci oslobodenja kote.
'Mislim da je Fehim Agic Aga u toj bici pokazao izuzetnu hrabrost i da je on najzasluzniji za oslobadanje Kote 850", kaka Zoranovic.
Zoranovica su poslije bitke za Kotu 850 pohvalili komandant Prve mehanizovane brigade Enver Sehovic i komandant bataljona Zahir Panjeta i predlozili ga za zlatnog ljiljana''. Medjutim, to priznanje nije dobio.
Ali, odmah nakon bitke za Kotu 850, u januaru '93, dobio je drugo veliko priznanje: odredjen je za clana nase delegacije na pregovorima u Zenevi. Bio je u sastavu nase troclane vojne delegacije koju su, osim njega, sacinjavali Sefer Halilovic i Stjepan Siber.
"U istoriji Ujedinjenih nacija ja sam tada postavio dva rekorda'', prica Zoranovic. ''Nikad prije nije se dogodilo da u drzavnoj delegaciji ucestvuje obican vojnik, bez cina i to - ranjen. Cak smo i krili da sam ranjen, a rane mi je, tajno, previjao jedan nas zemljak, ljekar.''
Za vrijeme pregovora u kojima su ucestvovale same vojne delegacije, Zoranovic je bio "kost u grlu'' Ratku Mladicu. "Kad god bi Mladic nasu Armiju nazvao muslimanskom, odmah bi zvanicno protestovao Sefer Halilovic i govorio da ovo nije muslimanska armija, nego bosanska, sto potvrduje i sastav delegacije'', sjeca se Zoranovic. A na plenarnim sjednicama Zoranovic se ostro suprotstavljao Radovanu Karadzicu. Kada je na jednoj od tih sjednica Karadzic rekao da on predstavlja "srpski narod u Bosni", reagovao je Zoranovic rijecima: "Ti i Mladic predstavljate samo cetnike i to dobro ih predstavljate, a ja i ovakvi kao ja predstavljamo srpski narod u Bosni".
U Zenevi, a kasnije u Bonu, Zoranovic je kao borac bosanske Armije i Srbin, bio u centra paznje svjetskih medija. Davao je intercjue vodecim svjetskim televizijskim kucama i listovima.
"Dok sam pricao o stradanju Sarajlija, o tome kako cetnici granatiraju obdanista i ubijaju djecu, mnogi novinari su plakali", sjeca se Zoranovic. "Ali, bilo je i onih koji su me provocirali. Naprimjer, pitali su me koliko sam platec da tako govorim, pa jesam li zarobljenik koji tako mora da govori, te kako sam i cime, kao zarobljenik, uspio da izbrisem modrice. Na konferenciji za stampu u Bonu me pitao jedan novinar kako to da ja obozavam Muslimane, simpatisem Hrvate, a mrzim Srbe i da li se osjecam izdajnikom svoga naroda. Ja sam odgovorio da je moj narod bosanskohercegovacki narod, na koji je izvrsena agresija od JNA i srpsko-crnogorskih cetnika. Znao sam na sto su ciljali, pa sam dodao da bi se sutra borio i protiv svakog drugog agresora na Bosnu, pa i kad bi taj agresor bio - Bosnjacki narod".
