Razgovor o Žutoj voden je na Žuči u noći između 22. i 23. oktobra 1992. godine.
Reporter: Vi često ovdje spominjete Žutu. Dobro bi bilo da o njoj kažete koju riječ.
Erna Topalović, borac: Žuta je bila u Velešićkoj četi. Ne znam tačno u kojoj. Bila je prva žena borac na Žuči. Bolničar. Sve bitke je prošla .. .Teško je ranjena. Borili su se za njezin život. Međutim, nije joj bilo spasa. Bilo nam je teško svima.
Indira Uzunović, borac: Taj dan smo izgubili Žutu i doktora Ramu. I još mnogo ljudi... Profesora iz Velešića... A, eto, šta ćete, nastavlja se život. Moramo se boriti... Šta ćete...
Reporter: Šefik, ti si pričao o Žutoj, pa da je neko o njoj komponovao pjesmu ...
Šefik Vučjak, borac: Prije svega, hoću da kažem i ime Žute - Fadila Odžaković. Ugradila je svoj život u Sarajevo, mada ona nije Sarajka. Sarajevo je svim bićem zavoljela i darovala mu ono što je najvažnije -život... Toliko toga je uradila i kao borac na prvoj liniji i kao sanitetlija! Jednostavno, bila je uzor u svemu.
I Perica Simonović, poznati harmonikaš, koji je bio njezin prvi saborac i koji je ranjen sa njom (Sada se oporavlja od rana), u znak sjećanja na Žutu, napisao je i komponovao pjesmu o njoj. Pjesmu će uskoro pjevati Hanka Paldum.
(Fadila Odžaković je rođena 1958. u Goraždu. Teško je ranjena u bici na Žuči 18 9 1992., a podlegla ranama 20. 9. 1992. godine. Odlikovana Ordenom zlatnog grba sa mačevima.)
