Nakon odluke Predsjedništva od 9. aprila '92. o objedinjavanju "svih naoružanih snaga i pojedinaca... koji djeluju pod raznim oznakama i simbolima" na teritoriji RBiH, prema riječima Hasana Efendića, štabovima TO masovno su se prijavljivali mnogi naoružani sastavi različitog stepena organizovanosti. A prilazili su i oficiri JNA. Do 15. aprila, kada je bio i krajnji rok za uključivanje u TO, Patriotska liga, "Zelene beretke" i sve druge naoružane jedinice i grupe stali su pod simbole Teritorijalne odbrane.
Razumije se, glavni je događaj bio uključivanje Patriotske lige. Štab PL je prvih ratnih dana smješten u prostorijama Hidrometeorološkog zavoda i Mjesne zajednice na Bjelavama. Dakle, bio je podaleko od Štaba TO, koji se nalazio u zgradi Predsjedništva države. Hasan Efendić kaže da je, kao komandant, dok još oni nisu došli u Predsjedništvo, odlazio na Bjelave u Štab PL i da se uvjerio "kako imaju razrađen sistem komandovanja sa nekim jedinicama".
- Pokušao sam kroz razgovor da doznam organizaciju i način njihovog rada, ali nisu bili spremni da mi to kažu - sjeća se Efendić. Ali, iz onog što sam vidio da rade, smatrao sam korisnim i vjerovao sam da će znatno ojačati Stab TO, kad nam se priključe. Jer, činjenica je da su MUP i Patriotska liga prvi stali u odbranu zemlje.
- Hasan je došao kod nas u Štab i od mene zahtijevao da mu dva puta dnevno dostavljam izvještaje - kaže Sefer Halilović. - Ja mu kažem: "Hasane, je li se to ti šališ, ili ozbiljno misliš?" Veli: "Sasvim ozbiljno. Ja sam komandant Teritorijalne odbrane i, molim, tako da bude". Ja mu, onda, kažem: "Hasane, ti moraš znati da ovi ljudi ovdje kojim ja rukovodim i Patriotska liga, vama, oficirima, koji ste čekali do danas da pređete u našu vojsku - ne vjeruje. Prema tome, ti dođi i traži šta ti treba, a mi ćemo ocijeniti šta ćemo ti dati, a šta nećemo dati".
Sefer dodaje da je njihov dodatni razlog za nepovjerenje u Hasana Efendića bio i taj što su u međuvremenu saznali da mu žena, Srpkinja ("što je njegova privatna stvar"), živi u Srbiji ("a to je i naša stvar"). Efendić, međutim, kaže da se ne sjeća ovog incidenta, ali se dobro sjeća da je Sefer, ljut što je on, Efendić, izabran za komandanta, dva puta uzimao "hekler" i polazio da se bori kao običan borac. A za njim trčao Munir Jahić i vraćao ga. Sefer, opet, negira da se to događalo.
Sefer se tačno ne sjeća datuma kada je Štab PL preselio u Predsjedništvo, odnosno uključio se u Štab TO. Efendić kaže daje to bilo 12. aprila.
- Odluka Predsjedništva da Teritorijalna odbrana bude oružana snaga Bosne i Hercegovine bila je pogrešna - smatra Halilović. - Mislim da je trebalo donijeti odluku da to bude Patriotska liga i da se svi drugi sastavi, pa i TO, uključe u nju. Tada bi Hasan Efendić došao nama i stavio se na raspolaganje, a ono nešto ljudi Što je ostalo u opštinskim Štabovima TO stavilo bi se na raspolaganje Štabovima PL. Ovako, odluka da se mi uključimo u TO unijela je zabunu kod velikog broja pripadnika PL. Jer, trebalo se sada, ponegdje, kao u tuzlanskoj regiji, staviti pod komandu onih koji su nas do juče hapsili.
Hasan Efendić drukčije gleda na ovu odluku Predsjedništva i smatra je mudrom. Jer, kaže, u štabovima TO radili su stručni ljudi, koji su bili bolje osposobljeni za vođenje oružane borbe od Štabova Patriotske lige. A, takođe, naglašava on, poslije izbora, u većini opštinskih štabova TO ključne pozicije su zauzimali kadrovi koje je postavila SDA, jedina politička snaga, po Efendiću, koja je u našoj zemlji organizovala otpor agresiji. I on sam je, kaže, kada se nalazio na čelu Gradskog štaba TO Sarajevo, bio u vezi sa Hasanom Čengićem, a preko njega neke stvari je uradio na zahtjev predsjednika Izetbegovića. (Hasan Čengić ne samo da mi je to potvrdio, nego je rekao da je Hasan Efendić bio prvi oficir JNA sa visokim činom koji se uključio u pripreme za odbranu zemlje, baš kao što je to iz plejade mladih oficira učinio Sulejman Vranj). Dakle, veli Efendić, nije bilo razloga za nesporazume u najvećem dijelu Bosne i Hercegovine, jer su i u PL, i u većini štabova TO, bili ljudi koje je postavila SDA.
Kada su članovi PL stigli u zgradu Predsjedništva, gdje se nalazio Štab TO, nastala je neobična situacija. Njih desetak, petnaest nije imalo gdje da se smjesti, jer su gotovo sve prostorije, kao i sva formacijska mjesta, bili popunjeni. Izgledali su kao putnici koji su začas tu zastali, a nemaju gdje da se smjeste, pa ni čestito odmore. Ipak, našli su im jednu prostoriju i smjestili sve zajedno. Pored Sefera, tu su još bili Meho Karišik Kemo, Mustafa Hajrulahović Talijan, Kerim Lučarević, Mirsad Čaušević Brada, Zaim Backović Zagi, Hajrudin Šuman, Dervo Harbinja, Zijad Rašidagić, Mustafa Stočević, Salko Polimac, Alija Lončarić, Asim Omanić i još neki.
Zapravo, nije to ni bilo pravo preseljenje, jer je još na Bjelavama funkcionisao njihov štab i gdje su se povremeno vraćali i odatle komandovali bitkama. U taj štab PL-a dolazili su povremeno bivši oficiri JNA koji su se priključili TO. Zanimljiv je detalj da su tim oficirima članovi Štaba dali lažne karte da na njima rade, jer još nisu u njih imali povjerenja.
Sjećajući se tih dana, Sefer kaže da je u Predsjedništvu sreo Doku, Sibera, Divjaka, razumije se, i Efendića. Uglavnom, veli, kod njih je vladalo uvjerenje da mi iz Štaba PL imamo vojsku, a da oni imaju vojničko znanje. Baš tako mu je, kaže, rekao Šiber prilikom prvog susreta u Štabu TO. Zbog toga je i došlo do malih varnica između njih dvojice, jer je, veli, Šiber bio inžinjer u uniformi. Kada je Šiber saznao da je i on školovan oficir, te da u Štabu PL ima još stručnih ljudi, rekao je: "Dobro, hajde da to nekako premostimo".
I to rješenje je nađeno. Sefer je prihvatio mjesto načelnika Operativnog centra u Štabu TO, jer se, kaže, "odatle rukovodilo oružanom borbom".
Dok se tako, uz varnice, uštimavao armijski vrh, na terenu je objedinjavanje snaga išlo "bezbolnije". U skladu sa naredbom Štaba TO RBiH od 13. aprila da svi štabovi TO sa terena redovno šalju izvještaje, zanimljivi su podaci koji su 24. aprila '92. godine stigli sa terena, a koje je za ovu priču o stvaranju bosanske armije pripremio Hasan Efendić. Prema tim podacima, 24. aprila '92. godine u jedinicama TO RBiH borilo se 91.243 branioca. Efendić dodaje da tada izvještaje nisu poslali opštinski štabovi TO Zvornika, Čajniča,Višegrada i Foče, koji su vodili borbena djejstva.
- Dakle, 24. aprila '92. godine u Bosni i Hercegovini u okviru TO nalazilo se više od stotinu hiljada boraca - tvrdi Hasan Efendić.
I u Ministarstvu odbrane 10. aprila došlo je do kadrovskih promjena. Umjesto Hazima Begovića, Predsjedništvo je za zamjenika ministra odbrane imenovalo jednog od prvaka Patriotske lige - Muniba Bisića, koji je još u junu '91. godine, zajedno sa Hasanom Čengićem, Sulejmanom Vranjem (najviše angažovan) i Rifatom Bilajcem radio prve propise ilegalnog vojnog organizovanja. (Zanimljivo je da je Hasan Cengić ovu direktivu dao Hasanu Efendiću i Hakiji Gobiloviću da ih pregledaju i daju primjedbe). Bisić je, inače, i do tada radio u Ministarstvu odbrane, kao pomoćnik ministra. Istog dana Predsjedništvo je imenovalo i pukovnika Jovu Divjaka za zamjenika načelnika Štaba TO BiH.
