Čuvar bugojanske robne kuće u predratnom periodu Faruk Aganović imao je dvije strasti: ribolov i - jupi. Po soku koji je tako strasno volio dobio je i nadimak - Jupi. Danas je Jupi komandant 307. brdske brigade i jedan od bugojanskih junaka. A odavno je dobio i "Zlatnog ljiljana".
Iako je njegova brigada, zapravo, bugojanska, a on jedan od "zaštitnih znakova" odbrane Bugojna, Jupi ne dozvoljava da se tako kaže. On veli:
- Ovo je 307. brdska brigada Armije Bosne i Hercegovine i ja sam borac ove armije. Sada branimo Bosnu i Hercegovinu ovdje, a ko zna gdje ćemo sutra.
Iako nije vojno lice, Jupi ima vojno znanje. Od malih nogu, ne zna ni sam, veli, zašto, volio je tu vojnu literaturu, posebno o diverzijama.
- Iz tih knjiga sam mnogo naučio, a i jednu važnu stvar: u ratu je najvažnija priprema bitke. Pripremaj akciju mjesec dana ako treba, ali je temeljito pripremi. Pa, i onu koja će trajati sat-dva - kaže on.
Jupi se te ratne logike pridržavao od početka rata. Pardon, i od prije rata. Jer, i prije rata u selu Kotezi uključio se u jedinicu, koja je radila u pripremi na odbrani zemlje. Bilo ih je, kaže, 45 i prva im je akcija bila da otjeraju četnike koji su na brdu Karalinci pripremali položaje za minobacače 120 milimetara.
- Da to nismo uradili, Prusac bi na početku rata bio odsječen i, vjerovatno, pao - veli Jupi.
Na početku četničke agresije Jupi sa svojim prijateljima Senadom Abazovičem i Murisom Kalajdžićem Murgom organizuje, u okviru Teritorijalne odbrane Bugojna, prvu diverzantsku jedinicu. Bilo je to 30. maja 1992. godine. On i Murga su, inače, na Kalinu zarobili prvi četniki minobacač 82 mm i 160 mina.
- Ostavili smo taj minobacač mještanima sela Rovna koji su isto veče gađali četničke položaje - priča Jupi. - Ali, gađali su odoka i podbacili, pa umalo nisu neke naše ljude pobili.
Čim je formirana ova jedinica, Jupi je naturio ubitačan tempo u obuci. Dnevno - 12 sati. Obuku je izvodio - Jupi.
- Mislim daje to bila najbolja diverzantska jedinica u našoj zemlji -veli on.
Kasnije će ova jedinica postati antidiverzantski odred, čiji je prvi komandant bio Senad Abazović, a kasnije Jupi.
- Mi smo tako postali jaka jedinica, dobro organizovana i uvježbana jedinica da smo u jednom danu, sjećam se, izveli 20 diverzija u četničkoj pozadini.
On veli da nikada nije strijeljao ili udario ratnog zarobljenika, da nikada nije dozvolio bilo kakve gluposti prema civilima.
- Meni je, zaista, teško pao sukob sa HVO-om - veli on. - Ja sam im često govorio da nam daju oružje, ako neće da ratuju protiv četnika. A sve ćemo dijeliti popola, "i vlast i slast". Ali, džaba, oni čak s četnicima krenuli na nas. Na Maloj Šuljagi su im četnici davali tenkovsku podršku.
- Kasnije, kad smo vojno porazili HVO i kad su Hrvati, civili, masovno napuštali Bugojno, ja sam ih odvraćao i govorio: "Ne idite! Vi ostavljate veliko bogatstvo - kuće, imanja i još nešto što je vaše najveće bogatstvo: komšije Muslimane". Ali, uzalud im je bilo govoriti. Većina ih je otišla. A ustaše su prije povlačenja još u selu Vrbanja napravili onaj masakr nad Muslimanima, uglavnom civilima...
Kada je 21. oktobra prošle godine formirana 307. tada motorizovana brigada, Jupi je postao njen prvi komandant. To je i danas. Pod njegovom komandom ova brigada je na više ratišta u našoj zemlji vodila mnoge bitke.
Posljednja, u kojoj su potukli četnike je ona koja je planirana mjesec dana, a izvedena za jedan dan, bila je bitka na kupreškom pravcu.
- U toj bici oslobodili smo 36 kvadratnih kilometara okupirane teritorije - veli Jupi. - Akciju smo prvo dobro isplanirali i krenuli. Nismo izgubili ni jednog borca, a iz stroja smo izbacili dosta četnika.
Poslije svake bitke u kojoj, uglavnom, oslobađaju nove prostore, "luđački" se radi na utvrđivanju linije. Tako su poslije jedne bitke za 48 sati napravili 200 bunkera i, naravno, zadržali liniju.
Borci 307. brdske su, uglavnom Bugojanci, mada ih ima i iz Gornjeg Vakufa, Jajca, Kupresa, Donjeg Vakufa. Iz Donjeg Vakufa je i Jupi...
- Borci ove brigade su veoma dobro naoružani. A oružje i municiju dobijaju iz "raznih izvora" - veli Jupi. - Najdraže je ono što se zaplijeni. A zaplijenili smo mnogo i od četnika i od bojovnika HVO-a.
Jupi kaže da bi bilo lijepo da im se jednog dana u borbi protiv četnika pridruže i bojovnici HVO-a, "kojima je Bosna, a ne "Herceg Bosna, na srcu". Valjda zato ni tenku, koji su zarobili od HVO u prošlogodišnjim sukobima, nisu mijenjali ime.
- Oni su ga nazvali "Jure" i tako mu ostavismo ime. Sada "Jure" puca po četnicima. Kad bi ponovo u ovaj tenk sjeli i iz njega pucali po četnicima bojovnici HVO-a! Zajedno s nama - veli on.
