Za predsjednika Aliju Izetbegovića Patriotska liga je uoči rata pripremila dvojnika! Opasne uloge dvojnika predsjednika Izetbegovića prihvatio se čovjek koji, zaista, na njega mnogo sliči. To je inženjer Habib Idrizović, inače jedan od prvaka Patriotske lige u našem glavnom gradu.

Idrizović je rođen 1945. godine u selu Ponorac - Kladnica, kod Sjenice. Kao dječak je doselio u Sarajevo, gdje se školovao. Oženjen je i ima kćerku i sina. Kada mu je predloženo da "glumi Predsjednika", rukovodio je bataljonom Patriotske lige u Pofalićima, koji je brojao 840 članova. Idrizović je i u ratu pokazao veliku hrabrost. Kao komandant Prvog odreda Pofalićana, komandovao je svojom jedinicom u čuvenoj Pofalićkoj bici, te u velikoj bici za Žuč 8. juna '92. godine. Kao starješina proslavljene Prve mehanizovane, Šehovićeve brigade, Idrizović je učestvovao i u drugim bitkama na Žuči. Bio je komandant Ratne oficirske škole u Zenici. I sada je u Armiji RBiH i ima čin brigadira.

Kako je rođena ideja da Idrizovića pripremaju za Izetbegovićevog dvojnika?

- Mislim daje to bio 17. decembar '91. godine - sjeća se Habib Idrizović. - Kod mene u Pofalićima su bili Meho Karišik - Kemo, Atif Šaronjić i, mislim, Sefer Halilović. Kemo me posmatrao i onda rekao: "Ma, vidi, ti imaš u faci neke sličnosti sa Predsjednikom. A mi imamo nekih podataka da se predsjedniku Izetbegoviću sprema nešto što ne valja. Trebalo bi mu naći dvojnika. Bi li se ti toga prihvatio"? "Bih!", odgovorio sam odmah.

Idrizoviću su i ranije ljudi govorili kako sliči na Predsjednika, a u Pofalićima se pričalo kako "Alija svaki dan dolazi u Pofaliće". A to se kolima kući vraćao Idrizović.

Kako je odmah prihvatio da bude Predsjednikov dvojnik, Kemo mu je, veli, rekao: "Čekaj, ti odmah - bih!" - A znaš li ti šta to znači?"

- Znam, rekao sam Kemi - nastavlja priču Idrizović. - To znači, ako ja budem taj sretnik da poginem umjesto predsjednika Izetbegovića, ostade moja djeca, i moja žena, i moja familija, i Bosna. A ako pogine predsjednik Izetbegović, neće biti ni mene, ni moje djece, ni familije, ni Bosne. A, evo, vidiš tako se i pokazalo u ovom ratu. Da nismo imali Armiju i predsjednika Izetbegovića, koji je bio naš vrhovni komandant, ni nas, ni Bosne ne bi bilo".

S' obzirom na to da je Idrizović dvadesetak godina mlađi, te da je njihova sličnost u osnovnim crtama, ali iz blizine su između njih razlike očite, Idrizović je trebalo da "glumi Predsjednika izdaleka". Evo kakav je, po riječima Idrizovića, trebalo da bude njegov zadatak kao Predsjednikovog dvojnika:

- Cilj je bio da se zavaraju dušmani koji su Predsjedniku pripremali zlo. Dakle, ja bih odvukao njihovu pažnju i oni bi mene pratili, a Predsjednik bi u miru obavljao svoj posao. A tu pažnju ja bih im odvlačio na sljedeći način: obukao bih odijelo isto onakvo kakvo nosi Predsjednik, dolazio bih do Predsjednikovih kola i sjedao u njih. Naravno, pratnja bi bila uza me. I onda bi me vozali gradom. I, kako su mi u šali govorili Kemo i Šaronjić: "Vozaj se i uči Fatihu, pa šta ti bude".

Da bi Idrizović što više sličio Predsjedniku, rečeno mu je da prati Predsjednika na televiziji, posebno da pazi na način kako prilazi kolima, kako pozdravlja prolaznike i kako ulazi u kola. I on je to vježbao. Naročito je, kaže, vježbao Predsjednikovo hodanje do kola i ulazak u kola. Karmen, žena Atifa Šaronjića, šminkala ga je, posebno praveći mu bore iznad čela i Izetbegovićeve karakteristične mladeže na licu. Tako je izgledao nešto stariji i još sličniji Predsjedniku. Uzeli su mu i mjeru za odijelo, "isto Predsjednikovo".

- Meni je Kemo Karišik rekao da budem spreman, jer može se dogoditi da me iznenada pozovu - kaže Idrizović. - Karmen je rekla da me može našminkati za desetak, petnaest minuta.

Ali, Idrizović nikad nije odigrao ulogu Predsjednikovog dvojnika. Nikad ga nisu pozvali, a ni odijelo "kao u Predsjednika" nisu mu sašili. Tako je uzalud vježbao hodanje do kola i uzalud gaje više puta šminkala rahmetli Karmen.

Ko je sve znao da PL priprema Idrizovića za Predsjednikovog dvojnika?

Idrizović kaže da su znali, pored Keme, Sefera, Šaronjića, Karmen i Hasan Čengić, Safet Hadžić, Mirsad Kebo i Asim Dautbašić, te možda još neko iz vrha PL. Od njegove brojne porodice znala je samo njegova žena. Djeca nisu, a ni šestorica braće.

- Da lije predsjednik Izetbegović znao da mu PL priprema dvojnika?

- Kada mije Kemo Karišik predložio da se prihvatim uloge dvojnika i kada sam prihvatio, tražio sam da se o tome obavijesti Predsjednik, jer tako Šta nikada ne bih uradio da on ne zna - kaže Idrizović. - I ja mislim da je Predsjednik znao. Međutim, nikada sa Predsjednikom o tome nisam pričao, iako smo se u ratu mnogo puta susretali.

Kad sam Karišika pitao o tome, on mi je rekao da Predsjednik ne mora da zna čime se sve dovijaju ljudi koji se brinu o njegovoj bezbjednosti. "Htjeli smo", rekao je Karišik, "da ga dovedemo pred svršen čin - kada već pripremimo dvojnika". Karišik nije Predsjednika lično obavijestio o tome da mu pripremaju dvojnika, ali jeste "čovjeka vrlo bliskog Predsjedniku". Taj čovjek ga je, kaže, i izvijestio da je Predsjedniku prenio njegovu poruku o dvojniku, ali da Predsjednik nije pokazao nikakvu reakciju, niti je išta rekao.

Od moguće upotrebe dvojnika, izgleda, definitivno se odustalo 4. marta '92. Tada su ljudi koji su pripremali dvojnika saznali da su u Sarajevo stigli specijalci JNA, odnosno ubice iz Vukovara, koji su, između ostalog, imali zadatak da u onom haosu ubiju Izetbegovića. O tome je Izetbegović bio informisan, ali on je, ipak, odmah nakon te informacije, pozvao Sarajlije da izađu s njim u onu čuvenu popodnevnu šetnju gradom. I ta Predsjednikova šetnja sa Sarajlijama se dogodila. Atentat nije.

Tada više nije bilo vremena, kako kaže Idrizović, ni za šminkanje, ni za glumu. Rat je počeo i valjalo se boriti.