Sead Čirkin je bio poručnik bivše JNA, koju je napustio 1991. godine. Uoči agresije na našu zemlju bio je komandant TO Kozarac i nije izvršavao zadatke pučističke srpske vlasti u Prijedoru, nego Predsjedništva RBiH. Izvršio je mobilizaciju Teritorijalne odbrane i sve ostalo uradio što je bilo u skladu sa odlukama Predsjedništva RBiH kao Vrhovne komande.
"Četnici su napali Kozarac 24. maja '92. i borbe su trajale tri dana", sjeća se tih dana Čirkin. "S jedne strane nas je napadao Pero Čolić sa Petom kozarskom, s druge Arkan sa "belim orlovima", sa treće Radmilo Zeljaja sa 43. prijedorskom brigadom. Po Zeljaji su Srbi jedno vrijeme Kozarac nazivali Radmilovo, a sada ga zovu Srpski Kozarac. Nakon tri dana mi smo se povukli u Kozaru i četnici mjesec dana nisu smjeli da udu u ovu planinu".
Cirkin kaže da je malo Kozarčana, boraca, poginulo u borbi. "Stradali su civili", objašnjava on. "Od 27.000 Bošnjaka iz Kozarca poginulo ih je više od 2.000, ali kao civilne žrtve rata - u logorima i drugim mučilištima".
Sa grupom boraca Čirkin se pokušao sa Kozare prebaciti u Hrvatsku, ali su u selu Orahova upali u zasjedu i zarobljeni. Čirkina je četnički vojni sud zbog "oružane pobune" osudio na šest godina robije". U logorima Keraterm i Manjača proveo je nešto više od godinu. U avgustu '93. razmijenjen je na Turbetu i odmah se uključio u 17. vitešku krajišku brigadu. U ovoj brigadi je bio borac, operativac, a 1994. i njezin komandant.
U septembru '95. on se, u onom čuvenom manevru 17. viteške krajiške, vratio iz srednje Bosne u Krajinu. Kao i svi Prijedorčani, i on je bio uvjeren da će sa saborcima - oslobodiocima, urnarširati u Prijedor. U toj posljednjoj i najvećoj operaciji koju je bosanska armija vodila, Čirkin je bio načelnik Štaba grupe "Jug".
"Naš pravac je bio prema Omarskoj", kaže Čirkin. "Kad smo stigli na osam kilometara od ovog našeg najvećeg mučilišta, dobili smo naredbu da stanemo. Moj brat Sulejman mučen je i ubijen u "bijeloj kući" u Omarskoj i to sa Omerom i Nagibom, braćom Sakiba Mahmuljina. Druge naše jedinice na drugim pravcima su se bile primakle Prijedoru isto tako na sedam, osam kilometara. Nažalost, mir nas je, tako, zaustavio nadomak Prijedora".
