"Munja sa Žuči" Fehim Agić Aga spada u red boraca naše Armije o kome će se pričati legende. A nisu legende, nego stvarnost.

Kao starješina bivše JNA bio je jedan od vrhunski obučenih pomorskih diverzanata. Iz kasarne u Splitu bježi uoči agresije na Hrvatsku i - priključuje se u borbu za odbranu ove republike. Od onog što je sve Aga činio na ratištima Hrvatske, samo se ponešto zna. Uostalom, to je priča koja se uklapa u priču o 10.000 Muslimana dobrovoljaca koji su se borili za slobodu Hrvatske.

Na vrijeme je Aga osjetio šta se sprema i Bosni i Hercegovini i odmah se našao među braniocima Sarajeva. Mjesecima je ratovao na raznim sarajevskim bojištima, posebno oko kasarne Nedžarići, u Doglodima, na Stupu... A onda je taj pomorski diverzant otišao na brdo Žuč, gdje se snalazio kao riba u vodi.

Sretao sam ga mjesecima na Žuči, na prvim linijama, u borbama, pratio sam njegove britke komande... Sjećam se kada je, u toku jedne bitke, preko motoroie tražio od susjedne jedinice da se "uništi četničko gnijezdo s desne stame", jer ne može dalje, a inače se "već nalazim tu i tu". Šehović gaje odmah ukorio zbog tog otkrivanja svog položaja.

- Ma, oni su glupi. Dok skopčaju gdje sam, vi možete uništiti njihovo gnijezdo - rekao je Aga, opet, u motorolu.

Aga je mnogo puta četnike namagarčio. Navodio je njihovu artiljeriju na vlastite položaje, izdajući im komande... Ipak, nezaboravan je događaj koji se zbio u jeku borbe za Kotu 850, kada je Aga otišao daleko naprijed, a - nestalo mu municije. Da bi sačekao municiju na bezbjednom, uskočio je ujedan rov koji je bio pun - Četnika!

- Balija! - rekao je jedan od četnika.

- Kakav balija! - dreknuo je Aga na četnike i kapom, na kojoj je bio znak s ljiljanima, udario po koljenu - i sakrio znak! - Ja sam već izgubio dva brata, a vi se tu krijete! Marš napolje! U borbu!

Četnici su nevoljno napuštali rov. On im je izdavao naredbe za borbu i davao im, već naslućujete, kakav "ratni raspored". Aga se i tada izvukao, a naši su otvorili žestoku vatru po "njegovim" četnicima. Nešto kasnije, Aga je sa svojom jedinicom izvršio sudbonosni proboj prema Koti 850 i sa Jukom Gojakom razvio našu zastavu!

U toj bici Aga je i ranjen. U bolnici je proveo samo nekoliko dana i -pobjegao! Priključio se svojim borcima koji su vodili novu veliku bitku na Žuči - za Golo brdo. Na ratište je stigao posljednjeg dana - kada je Golo brdo oslobođeno! Došao je blijed i iscrpljen, sa zavojima na ruci.

Aga je Armiji "poklonio" i - jedan tenk! Naime, kada su četnici u septembru prošle godine krenuli na naše položaje na Žuči sa "živim štitom" i tenkovima, Aga je "ošamutio" jednog tenkistu i tenk je doglavinjao do naših položaja.

Fehim Agić Aga je na ratištima Bosne i Hercegovine i Hrvatske mnogo puta ulazio u situacije iz kojih bi se od hiljadu jedan znao izvući. On se uvijek izvlačio. A poginuo je na svojoj Žuči, od granate, u tranšeji, gdje se najmanje gine... Poginuo je 19. ovog mjeseca. A noć prije, žustro i uvjerljivo je u Komandi Prve mehanizovane obrazlagao svoj plan kako da sutra oslobode Kotu 772. Njegov plan je prihvaćen i on je, srećan, napustio Komandu. Trebalo je da to bude njegova nova velika bitka. I bila je. Jer, bitka se razvijala idealno, baš kako ju je sinoć zamislio Aga. Ali, Agu je "našla" njegova granata. "Tada je sve stalo", rekao mi je to veče komandant bataljona Zahir Panjeta, čiji je Aga bio zamjenik.

Dok su ga saborci, smrtno pogođenog, izvlačili sa Žuči, ponavljao je: "Neću da umrem! Neću da umrem". Ali, već je umirao.

Aga je bio dvostruki dobitnik "Zlatnog ljiljana". Bio je srećan. A ta njegova sreća izvirala je iz borbe. Borio se i radovao.

Kada je zauvijek napustio Žuč, imao je samo 27 godina.