Milorad Dodik

Milorad Dodik je nova zvijezda na nebu srbočetnickog nacionalizma. Kvazisocijaldemokrata, kvazipolitičar, Milorad Dodik oličenje je primitivizma, papanluka i svega što je krasilo srpske političare iz 90-ih godina. Čovjek koji nastavlja politiku "ispijača pišaline" Radovana Karadžića, narcisoidnog ubice Ratka Mladića, kobilje glave Biljane Plavšić i inih ratnih zločinaca i koljača bošnjačke nejači.

Dodik nastoji biti sve to odjednom i konačno postati "živohodajući" srpski svetac. Zbog toga nastoji u svoju politiku ugraditi i bolesni um Dobrice Ćosića. Po govoru i ponašanju nastoji imitirati psihopatu Slobodana Miloševića zbog čega često u svom riječniku i koristi riječ "batina" i "čvoka".

Po političkom ubjeđenju "socijaldemokrata" izgleda najviše bi volio biti novi doživotni srpski patrijarh ili u najmanju ruku najnoviji srpski "predsednik" svih srba na planeti Zemlji i ostatku kosmosa.

I pored toga što nosi skupa odijela i voza se u skupim autima i avionima ne može se riješiti karaktera durmitorskog čobana, stava romanijskog drvosječe, rječnika krajiškog kočijaša i hoda bauštelca sa berlinskog zida.

Dodik vidi zavjeru "protiv slobodarskog srpskog naroda" u svemu pa i u letu muhe iz Sarajeva u pravcu Banja Luke ili kretanju oblaka iz Hrvatske preko Save pa sve do "svetih srpskih zemalja".

Zajedno sa Radovanom Karadžićem, koji ga je zbog toga i odlikovao, od republike srpske napravio je bumerang koji će im se kad-tad obojici vratiti, a Boga mi, i ostalim rušiteljima Bosne i Hercegovine, ratnim zločincima, koljačima djece i nejači, palikućama, mučiteljima i silovateljima. Pa makar i u vidu noćnih mora.