Kraljevina Jugoslavija

Godine 1929., 6. januara kralj Aleksandar ukida Ustav, raspusta Skupstinu i uvodi samovlasce poznato kao sestosijecanjska monarhofasisticka, velikosrpska diktatura. Drzava je 3. oktobra prozvana Kraljevina Jugoslavija, koja je podijeljena na devet banovina, pretezno sa srpskom vecinom, cime je bosnjacki i hrvatski etnicki i povijesni teritorij bio raskomadan. Strogo se zabranjuje spominjanje narodnog imena, isticanje zastava i drugog znakovlja, uvedena je cenzura, poostreni su zakoni i uvedene nove mjere represalija. Zavladalo je okrutno vojno- policijsko nasilje i bezakonje, donose se brojne smrtne presude nad nesrbima a posebno Bosnjacima i Hrvatima. Ubijanja i utamnicenja politickih neistomisljenika sve su brojnija. Uz ekonomsko, povecava se politicko emigriranje, narocito iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Makedonije. Uz vojsku i policiju, monarhisticki velikosrpski teror s narocitom okrutnoscu provode clanovi cetnickih organizacija i udruzenja, koja nastaju u skoro svim gradovima monarhisticke Jugoslavije, a posebno u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Simbol i glavni nositelj velikosrbizma apsolutisticke monarhije integralnog jugoslavenstva bio je kralj Aleksandar. Kralj je ubijen 1934. godine, u Marseilleu, prigodom boravka u Francuskoj. Knez namjesnik Pavle Karadjordjevic, koji vlada u ime malodobnog kralja Petra II, napusta stare saveze s Francuskom, Cehoslovackom i Rumunjskom i sve se vise povezuje s nacistickom Njemackom i fasistickom Italijom. Predsjedniku tadasnje jugoslavenske vlade dr. Milanu Stojadinovicu prigodom posjete Njemackoj i Italiji obecaju pomoc Hitler i Musolini. U Beogradu je uveden nacisticki nacin pozdrava.

Kako ne bi doslo do raspada monarhisticke Jugoslavije usljed jacanja hrvatskog narodnog pokreta i zaostravanja medjunarodnih prilika u Europi u kojoj se nazirao rat, doslo je do pregovora izmedju vladajucih vrhova centralisticke Jugoslavije i hrvatske demokratske oporbe. Vec 26. avgusta 1939. godine je sklopljen "Sporazum o stvaranju Banovine Hrvatske", poznat kao sporazum Cvjetkovic - Macek.

Sa sjedistem u Zagrebu, Banovina Hrvatska je sastavljena od ranije Savske i Primorske banovine te kotara Dubrovnik, Sid, Ilok, Brcko, Gradacac, Derventa, Travnik i Fojnica. podrucje sjeverozapadne Bosne (nekadasnje Turske Hrvatske) ostalo je u Vrbaskoj banovini, prostoru koji je kao teritorijalno-upravna jedinica, od svog osnivanja 1931., de facto bio beogradska ekspozitura posebne paznje i ulaganja s ciljem ekspanzije velikosrpskih planova prema zapadu. Sporazum Cvetkovic-Macek je imao protivnike i u Hrvatskoj i u Srbiji kao i u Bosni i Hercegovini. Celnici ustaskog pokreta su ovaj Sporazum smatrali izdajom ideje o stvaranju Hrvtaske kao samostalne drzave i doprinosom jacanju nepozeljne monarhisticke velikosrpske Jugoslavije. Sve izrazeniji muslimanski pokret i njihovo vodstvo u vecini je protiv Sporazuma, trazeci formiranje zasebne politicko- teritorijalne jedinice u svojim povijesnim granicama.

Pocetak Drugog svjetskog rata 1. septembra 1939. g. ubrzao je dogadjanja na Balkanu, posebno poslije potpisivanja trojnog pakta izmedju Njemacke, Italije i Japana, i kasnijeg pristupa Madjarske, Slovacke i Rumunjske 1940. g. Poslije Bugarske, Trojnom paktu, u martu 1941. godine pristupa i Kraljevina Jugoslavija. Poslije vojnog udara u Beogradu usmjerenog od dijela proengleski ali i protuhrvatski orijentiranih srpskih politicara, Hitler, zajedno s Talijanima, Madjarima i Bugarima pristupa komadanju Jugoslavije. Ponudu od Njemaca da bude na celu izdvojene i osamostaljene Hrvatske Macek odbija.

plbih.org