Milorad Dodik je nekada važio za perspektivnog političara u kojem je zapad vidio fleksibilnost i razumnost. Od tog fleksibilnog i razumnog političara koji je obijao bjelosvjetska vrata dok nije zasjeo u fotelju, Dodik je izrastao u nacionalistu i šovinistu koji opasno prijeti da ugrozi te “epitete” rezervisane za Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i druge.

Evidentno je njegovo poistovjećivanje sa svim ratnim zločinima i ratnim zločincima u BiH kako kroz verbalno negiranje dokazanog genocida i ratnog zločina tako i do oblijetanja i dodvoravanja osuđenim ratnim zločincima.

Dodikovo skakutanje oko ratnog zločinca Biljane Plavšić ima dvojako značenje. Sa jedne strane nastoji omalovažiti, poniziti i dodatno uvrijediti sve žrtve agresije na R BiH, a sa druge strane dokazati glasačkom tijelu i svim srbima svijeta da je i on na istoj talasnoj dužini sa osuđenim i neosuđenim ratnim zločincima. Takođe, cilj mu je biti kod srba nešto više nego što je bio Slobodan Milošević i Radovan Karadžić. Oni nisu uspjeli “uletiti” među svece, ali Dodik je ambiciozan političar. On se neće zadovoljiti samo hvalospjevima uz gusle. On želi biti srpski svetac.

Međutim, jednom kada se nađe na smetljištu istorije ili smetljištu politike, Dodik će shvatiti koliko je bijedan sav seljačluk, bezobrazluk, idiotizam i kretenizam koji je prosipao za svoje “vladavine”. Da sve njegove izjave, psovke i primitivizam ravan orangutanima nije vrijedan jedne dječije suze ili jednog roditeljskog uzdaha. Koliko god glumio “čvrstog” momka i Dodik je otac, djed, rođak, komšija, prijatelj i treba se zamisliti i zapitati koliko bolna je dječija suza, a koliko bolan roditeljski uzdah. Kako on kao roditelj nebi volio da vidi suzu na licu svog djeteta, tako niti jedan roditelj nevoli da vidi suzu na licu onoga koji je dio njega.

Ali pitanje je da li čovjek takvog kova i karaktera ima ljudske osjećaje, ako je svjestan, a trebao bi biti, koliko suza i uzdaha je pušteno što zbog zločina i zločinaca koje on podrzava, što zbog njegovih izjava, ponašanja i dodvoravanja ratnim zločincima.

Politika koju Dodik vodi, prijeti da izazove nove suze na dječijim licima, ali i nove suze i uzdahe na licima roditelja. Ni kamen nebi ostao ravnodušan na takvu činjenicu, ali Dodik ostaje ravnodušan i uporno svojom politikom srlja u nove suze i uzdahe.

Ako mu međunarodna zajednica neće da stane na put i ako narod i građani nisu u stanju spriječiti njegovo orgijanje, ima nešto što je jače i od ljudi i od politike. A to je Bog. Božiji sud je konačan. On je najpravičniji a njegova kazna neizbježna. Božiju kaznu neće izbjeći niti jedan živi stvor pa tako ni Milorad Dodik.

Njegovo orgijanje Bosna i njeni građani će preživjeti na ovakav ili onakav način, pitanje je da li će Dodikova savjest preživjeti svu bol i patnju koju donosi građanima BiH.

Posljednja dešavanja u i oko BiH pokazuju da srpski nacionalizam i separatizam nikada nije jenjavao ni gubio na intenzitetu. On se samo vješto skrivao u novim političkim “cirkusantima” iz manjeg BH entiteta koji su se smjenivali kao na filmskoj traci. Kada se jedan “cirkusant” potroši naslijedi ga drugi.

Dodik kao “cirkusant svih cirkusa” ide i korak dalje. Stalno i vješto izvodi nove akrobacije, na koje medjutim niko više ni da razvuče usne u bar kiseli smijeh a o aplaudiranju da i negovorimo. On nastavlja sa upornim “igranjem vatrom” izazivajući nacionalnu i vjersku netrpeljivost u BiH. Vjerovatno mu je krajnji cilj dokazati međunarodnoj zajednici da je suživot u BiH nemoguć ali u tome stalno i uporno dobija packe sa svih strana.

Svima je izgleda jasno osim Dodiku da je “rasturanje” Bosne nemoguće, bar ne na način na kakav je on zamislio. Zbog toga je i uočljiva njegova nervoza koja se pojačava svakim danom a poklapa se sa početkom suđenja ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Da li se radi samo o običnoj koincidenciji ili ne vrijeme će pokazati.

I najvećoj političkoj dileji je jasno da se Bošnjaci i Hrvati, odnosno BiH, nikada neće odreći Srebrenice i Podrinja, Brčkog i Posavine itd. pa čak kad bi i međunarodna zajednica i SAD pristale na podjelu Bosne.

Svima osim Dodiku, Radmanoviću, Kuzmanoviću, Bosiću i sličnima je jasno da sa Srbijom možemo imati samo dobrosusjedske odnose, odnose koje imaju i ostale Srbiji susjedne države i ništa više. Jer ipak to je druga država, osim u mozgovima navedenih kvazipolitičara. Jer političar prije svega treba da bude ozbiljan, dobronamjeran, razuman i realan a ne “cirkusant” koji napada i maltretira novinare, ukazuje i pokazuje Visokom predstavniku mjesta koja u svom govoru više nekoriste ni konjušari, i glumi kauboja iako i u SAD-u više nesnimaju ni vestern filmove.

Bez obzira na lični odgoj i kulturu političaj javno nesmije pokazivati toliko nizak nivo iste. Ipak bi trebalo da je to predstavnik jednog većeg broja građana.

Na ovakvo ponašanje međunarodna zajednica za sad neodgovara, ali termin “za sad” uopšte više nije nikakav termin niti oslikava snagu, moć, demokratiju ili bilo šta drugo na šta se međunarodna zajednica poziva. Zbog toga “cirkusanti” razmahuju krilima i još slobodnije izvode svoje akrobacije. Međutim, međunarodna zajednica a posebno EU i SAD moraju znati da i oni u svojim redovima imaju “cirkusante” i moguće “cirkusante” i sve je dobro dok “mečka ne zaigra i pred njihovim vratima”.

Inertnost međunarodne zajednice može se tumačiti na više načina, a glavni bi mogao biti da imaju plan za BiH za koji mi neznamo. To opet međ. zajednicu automatski svrstava u red “cirkusanata” koji zajedno sa domaćim “cirkusantima” imaju namjeru napit se bosanske krvi. Ali to baš neće ići kako su zamislili.

Ovakva politika imat će velikih implikacija po region, Evropu ali i svijet. Nakon takve konstatacije jasno je da je Dodik i njegova “svita” beznačajna u globalnom smislu, ali veoma značajna kao jasno i precizno označen krivac, jer će dozvoliti svim bjelosvjetskim Dodicima da koriste isti model, rječnik, karakter i ponašanje u rušilačkim pohodima diljem svijeta.

Inertnost međunarodne zajednice dozvolila je Dodiku i ostalima da se “diče” dokazanim i osuđenim ratnim zločincima, pripremaju i izglasavaju zakone kojima se ratnim zločincima dodjeljuje “specijalni status” i proglašavaju “herojima”.

Međunarodna zajednica a posebno EU veoma nisko pada. Sutra će neka pokrajina unutar EU, slijedeći Dodikov model, proglasiti Hitlera, Musolinija, Gebelsa i druge “herojima”

Plbih.org

Rat ili oružani sukob sam po sebi donosi smrt, razaranje, nesreću. Ali iako je to poznato još od ljudskog postanka, ratovi se stalno vode jer “ciljevi opravdavaju sredstvo”. Ratove uglavnom pokreću oni koji u njima neučestvuju ili ih se najmanje dotiču posljedice ratova. Znači radi se o stranim faktorima ili političarima koji za vrijeme tih ratova jedino puno razmišljaju ali i tada pogrešno i za “više ciljeve” nemareći za žrtve i nesreću naroda. Naravno prethodno dobro osiguraju svoju imovinu i svoje najmilije. A šta je sa tuđih najmilijih to ih puno neinteresuje. Ako u toku tih sukoba “viši ciljevi” se poklope sa njihovim ličnim interesima još bolje, a ako i ne onda uvijek ima vremena i prostora za nove sukobe.

Šta bi se dogodilo u slučaju eventualnog izbijanja sukoba u BiH. Logično, građani BiH bi ginuli, ponovo stradala imovina, ponovo činili ratni zločini. Nicali bi novi kaburi i grobovi, podizali se novi nišani i spomenici, majke i očevi bi sahranjivali svoju djecu, sestre bi ispraćale braću, djeca bi ostajala bez očeva i postajala ratna siročad i jetimi. Krv i suze bi tekli Bosnom.
Ali sam sukob kao sukob imao bi i druge posljedice kako za Bosnu tako za region i cijelu Evropu.

Pa, kad se sve to zna postavlja se logično pitanje. Ko ima pravo bilo čime izazivati eventualni sukob? Treba ići dalje i reći ono što je svima poznato. Ko su oni koji svojim djelima i riječima iniciraju sukobe? Svima je već dobro poznato da je Dodik No.1 kada je u pitanju raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje. Jedini Dodik nas, u politici, razvrstava na Srbe, Hrvate, Bošnjake. Jedini Dodik negira Bosnu i Hercegovinu, stalno je nastoji omalovažiti, poniziti, prikazati kao nešto nenormalno. Dodiku treba biti jasno da time direktno omalovažava i ponižava građane BiH. Jer svi smo mi prije svega građani BiH a nakon toga Srbi, Hrvati i Bošnjaci. A znamo svi da te nacionalne ili vjerske odrednice u svijetu politike neznače ništa. Samo u Dodikovoj glavi znače nešto i to pokušava prikazati i van granica BiH.

Stalno i permanentno prijećenje i prizivanje na referendum je direktno pozivanje na uništavanje BiH i eventualno izbijanje sukoba. Tu formulu i floskulu u BiH jedino koristi Dodik.
Dodik bi trebao biti toliko pametan da shvati da poklapanje prijedloga političara iz SDA, SbiH, SDP-a, HDZ-a 1990 itd. sa prijedlozima međunarodnih zvaničnika odnosno SAD i EU, neznači urotu protiv Dodika i RS, već realnost i ispravnu politiku koju on nema.

Stalno i uporno nastoji svoju politiku i retoriku podmetnuti građanima BiH srpske nacionalnosti i time se spasiti od neizbježne odgovornosti za raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje, kao i odgovornost za kriminal u koji je upleten i koji polahko ali sigurno izlazi na vidjelo.

Dodik treba shvatiti zašto je Tadić pametniji političar od njega. Tadić nije spreman žrtvovati Srbiju i njene građane i put u evroatlantske integracije zarad Dodika i njegove sulude retorike i politike. Tadić je shvatio da Dodikova blokada svega i svačega u BiH neće donijeti dobro ni Srbiji. Dodik mora shvatiti da u Beogradu više nesjedi Milošević koji je bio spreman žrtvovati sve zarad nečijih gluposti i ludorija.

plbih.org

Zašto nas Evropa časti sa Karlom Bildtom i Miroslavom Lajčakom? Jesmo li toliko nisko pali u Evropi ili se radi o još jednoj podvali?

U prošlosti niti jedan od njih nije donio ništa dobro BiH, zašto bi to sada učinili. Karl Bildt je još ranije vršljao po Bosni i ništa dobro se nije dešavalo a tako isto je i sa Lajčakom. Butmir je jedna velika podvala građanima BiH ili pokušaj podvale jer i vrapcima na grani je jasno da Bildt i Lajčak nemaju kapaciteta ni potencijala bilo šta učiniti pozitivno za BiH. Na kraju krajeva mi ih i nemožemo pozitivno gledati kada znamo da prije dolaska u BiH redovno odlaze u Beograd. A Beograd nije u BiH.

Lajčak je šutio ko zaliven dok je bio Visoki predstavnik čime je direktno omogućio nacionalistima i rušiteljima Bosne da se razmašu. Nije ama baš ništa učinio da to spriječi. Sada se odjednom pojavljuje pun priče i planova i to nakon zvanične posjete Beogradu! Zašto nam Evropa šalje političare koji su u Bosni provjereno nesposobni.

Pored naših nesposobnih političara nisu nam potrebni i Evropski nesposobni političari. Jer takav impozantan skup nesposobnih političara nemože donijeti ništa dobro. Koliko god se trudili i mediji i političari da nam dokažu da su sposobni, istina je drugačija. Možda je bolna ali je drugačija.

Dodik koji važi za najsposobnijeg političara svoju političku sposobnost stekao je pompeznima izjavama, prijetnjama i mlataranjem ruku. Ako je sposobnost blokirati ionako blokiranu državu onda i jeste sposoban. O ostalih srpskim političarima nećemo ni komentarisati jer oni ionako izjavljuju i rade što im Dodik naredi.

Tihić svoju sposobnost i mudrost dokazuje upornom šutnjom, nečinjenjem i političkom borbom unutar SDA.  Što ta njegova sposobnost nema nikakvih dodirnim tačaka sa BiH njemu nije puno važno, najvažnije mu je da ostane predsjednik SDA. Silajdžić više liči na nekog duha koji kada mu odgovara zatvori se u bocu a i kada izađe iz boce neispuni niti jednu želju građanima BiH. Lagumdžiju još uvijek nemožemo shvatiti ozbiljno jer osim velikih i oštrih riječi ništa drugo i neradi.

I kada se sve to zna, šta se očekuje od Butmira? U Butmiru se trebaju pokušati proturiti stvari štetne po BiH, ali i Lajčak i Bildt moraju znati da BiH nečine Dodik, Tihić i Silajdžić već građani, tako da ako i uspiju preko njihovih pleća nešto uvaliti Bosni, građani to neće odobriti. Jer niti ijedan političar nema ovlaštenja da potpiše ili učini bilo šta na štetu BiH. A Lajčak i Bildt nemaju ovlaštenja da predlažu bilo šta štetno po Bosnu.

Trojanski konj parkiran u Butmiru mora tražiti neku drugu lokaciju i to van Bosne. Bosna je preživila mnogo veće face od Lajčaka i Bildta. Politika jeste kurva ali Bosna nije prostitutka.

Plbih.org

Srednje i starije generacije Bosanaca i Hercegovaca doživjele i preživjele su sve i svašta. Naravno riječ je o onima koji su preživjeli. Ovaj put naše mrtve ostavit ćemo van komentara i nek nam halale i oproste zbog toga. Nismo i nikad nećemo zaboraviti na njih.

Ali ovaj put riječ je o živima i onima koji će se tek roditi.

Živimo u državi za koju možemo reći sve osim da je normalna, a to je zahvaljujući našim političarima a ne građanima jer građani su željni života. Građani BiH žele da žive mirno, dostojanstveno, da vode brigu o svojim dvorištima, vrtovima, baštama, autima, biciklima itd. Građani BiH žele da ujutro ustanu i odu na posao. Da se umorni vrate sa posla sjedu ispred televizora i umjesto Dodika, Tihića i ostalih, gledaju dokumentarne filmove o hijenama, lešinarima, lavovima i tigrovima i tako šire svoje znanje o divljim životinjama a ne da ih sa malih ekrana bombardiraju frustrirajućim izjavama o raspadima, nemogućnosti suživota. O bijedi i jadu naših političara. Zbog toga imaju povišen krvni pritisak, dobijaju dijabetes i jedu krompir 7 dana u sedmici.

Građanin BiH želi, kada se ponekad na malim ekranima pojave naši političari, da ga njegovo dijete pita "Ko je ovaj čiko", a ne da nam i djeca u bešikama i kolijevkama znaju za Dodika, Tihića, Radmanovića, Lagumdžiju. Želimo da nas pitaju i da im objašnjavamo kako preživljavaju divlje životinje u prašumama a ne da im moramo objašnjavati kako mi jedva uspijevamo preživljavati. Građanin BiH želi da ga njegovo dijete pita koliko brzo može da trči gepard i zašto noj zabija glavu u pijesak a ne da nas pita zašto Dodik opet mlatara rukama na TV-u a Tihić sliježe ramenima.

Želimo sigurno izaći iz naših kuća i stanova i sa svojom djecom sigurno prošetati. Građani BiH žele da se osjećaju sigurno u svojoj državi a ne da ih kojekakve "babaroge" plaše sa malih ekrana i na ulicama.

Zato želimo da nam naši političari omoguće da prodišemo punim plućima, igramo se sa našim sinovima i kćerima kada se umorni vratimo sa posla jer je umor od rada normalna pojava a umor od političara nenormalna pojava.

Plbih.org

Milorad Dodik sve više naliči staroj isparanoj gramofonskoj ploči. Nalik na papigu stalno i uporno prijeti raspadom Bosne, otcjepljenjem, blokadama i ko zna čime više ne.
Pa Dodiče Bosna se raspasti neće, a garanti-žiranti za to su građani BiH. Mogu oni ponijeti na svojim plećima i taj tvoj nepostojeći kredit. Dodikovi snovi ostaće isključivo njegovi snovi i snovi njegovih trabanata, poslušnika i ulizica.

Već je postalo isprazno komentirati sve nebuloze provokatora Dodika, ali pošto je postao nepresušni izvor nebuloza i viceva valja se ponekad i osvrnut na njegove retoričke izlete.
Istini za volju ti artikulisani izleti su na nivou večernjaka odnosno na nivou polaznika večernje škole, ali su vjerovatno ciljano tako artikulisani da bi doprli do određenih kategorija koji i nerazumiju drugi jezik i koji su još uvijek zadojeni mržnjom, željni haosa.

Svakako osnovni razlog našeg reagovanja je pokušaj da se Dodiku ureže u mozak misao da BiH se neće raspasti koliko god on to prizivao. BiH nije njegova prćija i mora Dodik jednom shvatiti da će zbog takvog ponašanja i izjava jednom i odgovarati. Na koji način i pred kime to je manje bitno ali sud javnosti, koji on uporno negira i nečuje, je ipak najjači sud. A taj sud kaže da Dodik izaziva i priziva netrpeljivost među građanima BiH, raspiruje nacionalnu mržnju, dira u bolne rane.
To što se Dodik osjeća sigurnim od bilo kakvog suda je opet njegova greška i greška u procjeni. Na kraju krajeva nek se osvrne na Berluskonija kojem je skinut imunitet da bi mu se sudilo, ako već negira sud javnosti.

Sve u svemu, Dodik bi trebao što prije da se probudi iz snova prije nego što sebi i građanima BiH priušti noćne more. To građani BiH nežele jer im je bilo dosta noćnih mora. Građani BiH žele živjeti normalno u normalnoj državi a zasad jedna od najvećih prepreka tome je upravo Milorad Dodik, svojom politikom ii retorikom.

Plbih.org

Butmir je počeo i prvi dio razgovora o rješavanju skoro bezizlazne pozicije u kojoj se nalazi BiH, završen je. Informacije o rezultatima sastanka su dosta šture. Čak i sami učesnici sastanka govore dosta uvijeno.
Međutim jedno je sigurno, ništa posebno se nije dogovodilo. Razloga je puno, a osnovni je što su svi ostali pri svojim stavovima i zahtjevima. EU i SAD najavljuju nastavak razgovora i pronalaženje rješenja, kakvog takvog.
Mnogo tekstova, mnogo komentara i mnogo izjava je dato u vezi sveukupne situacije u BiH. To traje godinama, kao što godinama traje opstrukcija napretka BiH i razvijanje BiH u normalnu državu.
Prelamanje interesa velikih sila preko leđa BiH nikada ni nije prestajalo, kao što nikada nisu prestale pretenzije srba na BiH.
Kao i u svakoj dosadašnjoj krizi, svi se pozivaju da su mjerodavni davati izjave i krojiti sudbinu BiH. Kada će to prestati? Kada će prestati uplitanje Srbije u unutrašnje stvari BiH?
Po kom osnovu parlament ili bilo koja druga institucija u Srbiji ima pravo da raspravlja o situaciji u BiH, odnosno da donosi zaključke koje su to granice u pregovorima u BiH. To što je Srbija jedna od potpisnica Dejtonskog sporazuma nedaje joj pravo da se miješa u unutrašnje stvari i uređenje BiH. Srbija je bila potpisinica Dejtonskog sporazuma samo zato jer je bila direktno umiješana u agresiju na BiH. Isto kao i Hrvatska. To su činjenice, a pozivanje na interese srpskog i hrvatskog naroda u BiH je samo maska iza koje se kriju sasvim drugi interesi i ciljevi.
Zašto se u ovakvim situacijama čuju i glasovi iz Rusije. Razne poruke, komentari, pa čak i nametanje rješenja. Po kojem osnovu bilo ko iz Rusije ima pravo da kaže do kada će ili kako u BiH biti OHR. Zato što je Rusija upletena u Dejtonski sporazum ili zato što je i Rusija upletena u agresiju na R BiH. Rusija kao jedna veliak zemlja i sila, ako je toliko velika i silna trebala je prije svega spriječiti dolazak plaćenika i bivsih oficira ruske vojske u BiH i spriječiti njihovo divljanje i zločine koje su počinili po Bosni od 1992 do 1995 godine.
Zašto svaki put kad Dodik i njegovi poslušnici atakuju na BiH imaju podršku iz Srbije i Rusije? Koji su interesi Srbije i Rusije u BiH? Zašto otvoreno nekažu šta žele? Ako im je cilj podjela i nestanak BiH, valjda trebaju biti toliko pametni pa znati da je to nemoguća misija. Nije uspjelo 1992 godine kada se Bosna branila motkama i toljagama, neće uspjeti ni sada niti ikada. Bosna je bila i bit će dokle god je građana BiH.

Butmir je počeo. I kako je počeo tako će i završiti. Pitanje je kada će se završiti napadi na BiH i kada će se završiti krojenje sudbine BiH od strane onih koji trebaju da gledaju svoja posla.

Plbih.org

Posljednjih dana preplavljeni smo saopštenjima i izjavama bivšeg Visokog predstavnika u BiH Miroslava Lajčaka, koji je naprasno pobjegao iz BiH jer nije imao hrabrosti ni ideja kako se suprotstaviti oživljavanju srpskog nacionalizma i separatizma.

Kontradiktorni Lajčak sada tvrdi da međunarodna zajednica ima odgovor i rješenje za BiH te da je odlučnija nego ikad da pokaže viziju i strategiju.

Ako će Lajčak ponovo biti taj koji će tumačiti i provoditi politiku međunarodne zajednice u BiH, onda će BiH, kako je Lajčak i rekao srbijanskim medijima, ići unazad a ne unaprijed.
Lajčak mora da zna da je kod građana BiH ostao upamćen kao neučinkovit, prevrtljiv i popustljiv političar koji je stalno i stalno vršio ustupke srpskim nacionalistima i tolerisao njihovo divljanje i pljuvanje po BiH.
Građane BiH posebno je pogodila nedavna izjava Lajčaka da je istorijska pogreška dovođenje u vezu sudbine Srbije i ratnog zločinca Ratka Mladića.

Gospodin Lajčak treba da zna, ako već nezna, da mu građani BiH tu izjavu nikada neće zaboraviti i oprostiti, zbog čega bi trebao i ostati van svih dešavanja u BiH. Nek radi svoj posao za koji je i plaćen u Slovačkoj a BiH i njene građane nek poštedi svojih izjava i svoje politike.

plbih.org

Šta treba da se uradi ili dogodi da bi naši političari odrasli i iz ovih maloljetničkih ludorija prešli u odrasle i ozbiljne ljude i političare. Dokle misle igrat se svojim igračkama koje su u ovom slučaju građani i Država BiH.

Dok na jednoj strani imamo one koji svojim igrama ruše sve što su neki drugi mukotrpno izgradili na drugoj strani imamo one koji na sve to gledaju kao na nesto sto su oni i samo oni izgradili i da je to sve njihovo vlasništvo, bolje rečeno njihova prćija.

Neodgovornost i bezobrazluk svakodnevno nas šokira. Još jedna politička zvijezda je bljesnula na BH političkom nebu. Kvazipremijer Federacije, izuzetno hrabar čovjek, koji iz bunkera ili sa sigurne udaljenosti dijeli packe i lekcije braniocima i herojima BiH. Za ispravljanje greške prema onima koji su najviše dali za ovu državu, izjaviti da je suludo i neprovodivo, može samo politički diletant kalibra Mujezinovića. Ali u ovoj državi postalo je praksa vrijeđanje i omalovažavanje građana, dok je postalo imaginarno i očekivati da ti isti političari učine nešto u korist građana i države.

Pa gospodine Mujezinoviću kod BH patriota zaradili ste doživotni žuti karton i najbolje bi bilo da se sami udaljite sa terena prije nego što učinite ili izreknete još neku glupost.

plbih.org

Ravnodušnost naših političara je tolika da je već graničimo sa zdravim razumom. Sva dešavanja u i oko BiH njih se jednostavno ne dotiču.

Sramna presuda Iliji Jurišiću, nađalost, samo je još jedan od dokaza njihove nezainteresovanosti i lijenosti. Patriota Ilija Jurišić sramno je osuđen na 12 godina zatvora a da niko od političara skoro ni slova nije prozborio. Bilo je par mlakih izjava, a član predsjedništva Haris Silajdđić onako usputno je spomenuo da treba pomoći Iliji!

Srbija je uradila ono što je naumila. Iako bez ikakvih dokaza, Tuđilaštvo za ratne zločine Srbije ipak je osudilo Iliju Jurišića.

Da je u sve upletena politika dokazuje i najnovija informacija da Ustavni sud Srbije pokreće postupak ocjene ustavnosti Uredbe o zaštiti imovine, čime bi navodno bila spašena imovina BiH u Srbiji vrijedna 4 milijarde maraka.

Da li je ova vijest ustvari kompenzacija za presudu Iliji Jurišiću, kojom se nastoji pokazati da su srbijanski sudovi pravedni. Radi se samo o još jednoj podvali i lađi Srbije, odnosno radi se samo o jednoj informaciji koja treba da ublađi reakcije na presudu Jurišiću.

Međutim, svi sudovi u Srbiji trebaju da znaju jedno, a to je da je građanima BiH vađniji patriota Ilija Jurišić nego ta i takve informacije. Puno više odjeka u BiH a i u svijetu imalo bi da je Srbija ispoštovala pravdu i pustila na slobodu Iliju Jurišića, nego informacija da nam kao oni spašavaju imovinu!

I dok naši političari spavaju, ili između dva sna putuju po svijetu o trošku građana BiH, Ilija Jurišić truhne po srbijanskim zatvorima

plbih.org

Šta je novog u i oko Bosne I Hercegovine?  Šta se dešava?
Po našim "vođama" manje-više sve je po starom, osim ulaska u politiku Fahrudina Radončića i sramne presude Iliji Jurišicu.
Dok Dodik pjeva staru pjesmu koja mu polahko ali sigurno dolazi političke glave bošnjački političari spavaju zimski san.
Dok već davno potrošeni vožd iz Laktaša proba sve i svašta u cilju spašavanja kože, bošnjački političari i dalje spavaju "zimski san iako je jos uvijek septembar".
Dok Dodik svoje birače, glasače ili kako god ih nazvali, vješto laže i obmanjuje navodnim nacionalnim i svim drugim interesima, bošnjačkim političarima nestalo je i mašte za nove laži.
Sve same suprotnosti i krajnosti. Ali u jednom se u potpunosti slažu i podudaraju sa Dodikom i njemu sličnima, a to su lični ili privatni interesi.
Sve ovo će jednom biti prošlost, ali do tada građani BiH treba da pocrkaju od gladi a Ilija Jurišićtreba nevin da odleži 12 godina zatvora.
I tako, dok Dodik pljuje po Bosni i vrijeđa i žive i mrtve, naši političari čvrsto spavaju.
Dok Sinovi Bosne truhnu po srbijanskim zatvorima, naši političari i dalje spavaju.

Međutim, trošenje riječi na Dodikove akrobacije većse svrstava u red prvorazrednih viceva, ali trošenje riječi i razmišljanje o našim političarima većje prešlo u stres.

Ravnodušnost, nesposobnost, nečinjenje čak ni minimuma od Sulejmana Tihića većse zgadilo svakom Bošnjaku ali vjerujemo i svakom građaninu BiH. Svu svoju energiju Tihićje potrošio na spašavanje Dodika i svoj reizbor za predsjednika SDA. Tu počinje i završava kompletan politički angažman Tihića. Rad u interesu države i građana nije bio u njegovim planovima i aktivnostima, a ponajmanje jednog Sina Bosne Ilije Jurišića.

Haris Silajdžić sve što je nekada učinio za ovu državu, a to je bilo davno, potrošio je. Čovjek će ostati upamćen po tome da fata džadu kada je potrebno da bude uz Bosnu i Bošnjake. Tako je i sada. Silajdžića nema nigdje dok Dodik i ostali kidišu, urlaju, arlauču i pjene po BiH i Bošnjacima. Nema ga nigdje niti je bilo ni za Iliju Jurišića. Osim ponekog ofucanog saopštenja da treba "pomoći Iliji".

Zlatko Lagumdžija, ponekad, tu i tamo se oglasi, ospe paljbu po svima i to je to.  Što sve to nema nikakvog efekta nezabrinjava ni njega ni one koji su oko njega. Oni imaju svoj svijet i svoju politiku, koja izgleda nema nikakvih dodirnih tačaka sa BiH, a najmanje sa Sinovima Bosne.

Željko Komšić ostaje jedini borac za BiH od svih trenutnih političara. To što pripada istoj političkoj stranci i opciji sa Lagumdžijom je priča za sebe, ali većodavno je očito da Komšićradi i ponaša se u korist BiH, a to svakako nema veze sa nezainteresovanim Lagumdžijom.

Realnost je da građani BiH gladuju, nemaju posla, nemaju perspektive, nemaju skoro ničeg pozitivnog u ovom pomračenju koje su nam skrojili naši vrli političari, osim opasnosti da kao i Ilija Jurišićzavrše u nekom od srbijanskih zatvora.
Zato su podaci o stotinama hiljada građana BiH koji žele pristupnicu i članstvo u Radončićevoj stranci isto tako realnost, jer građani BiH traže svjetlo na kraju tunela. Da li Radončići nudi to svjetlo vidjeće se, a da li će bar Radončićprobuditi uspavane političare isto ostaje da se vidi.

Pa gospodo političari, probudite se i uključite u politiku. Naravno u pozitivnom smislu. Vrijeme je.

www.plbih.org

Za posljednja dešavanja u BiH može se reći da je logičan slijed događaja, ako se za išta u svemu što se dešavalo može reći da je logično i normalno.
Ali ako se prati redoslijed događaja, korijen svega je u pokrenutoj političkoj kampanji od strane srpske opozicije i akciji smjene Milorada Dodika, nakon čega se u sve upetljao i sam Predsjednik Srbije Tadić.
Za vjerovat je da je naredni slijed događaja dogovoren na poluvremenu utakmice Srbija-Francuska u Beogradu.
Po povratku iz Beograda, primitivac iz Laktasa okrenuo se realizaciji dogovorenog.

U međuvremenu na bikovska leđa Dodika sjeo je i Dragan Lukač koji je završio istragu o Dodikovom kriminalu, da bi po hitnom postupku i uputama opančara Dodika, Lukač bio i smijenjen.

Najdjelotvorniji lijek za spašavanje Dodikove kože, kao i do sad, je napad na Državu BiH i stavljanje soli na otvorene bošnjačke rane. Ali koliko je situacija ozbiljna, vrlo brzo smo saznali iz izjava samog Dodika. Cijenit je da nikada Dodikova koža nije bila tanja i ugroženija, kada je, u odsutnom trenutku morao da pokaže i svoje pravo lice. Lice fašiste, nacionaliste, licemjera, dvoličnjaka.
Izjave vezane za masakr na Kapiji u Tuzli 25.5 1995 godine, te masakr na Markalama, po težini su u istoj ravni sa izvršiocima.
U čemu je razlika između Dodika i onih koji su ispalili granate na Tuzlu i Sarajevo?
Nikakva, jer mozak koji može izlalati takve izjave ravan je mozgu onih koji su ispalili granate.

Sad slijedi dodatno usložnjavanje političke situacije u BiH, jer međunarodna zajednica, a prije svega Visoki predstavnik, očigledno nema namjeru sankcionisati ovakvo ponašanje i jednom za sva vremena uvesti reda među pomahnitalu marvu koja kidiše na BiH.
Sljedeće što slijedi je mobilizacija kompletne političke, zvanične i nezvanične infrastrukture u RS na spašavanju Dodikove kože.
Slijede istovjetne izjave kako političara tako i civilnih, nevladinih i inih organizacija i udruženja iz tog entiteta. Dodikov kas prelazi u galop, i kao i svaki srpski predvodnik i on je na čelu krda.
Ipak, nadat je se da će se i oni koji su zaduženi za ovakve situacije, a prije svega Visoki predstavnik, probuditi iz sna u koji su upali, protrljati oči, i prije nego sto se i umije i zube opere, preduzeti sve nužno da se jednom za sva vremena stane na rep primitivcu iz Laktaša.
Jer situacija i nedozvoljava da čekamo dok se Visoki predstavnik umije i opere zube.....

plbih.org

Vreli srpski politicki dani, iako je jesen na pragu, ne gubi na temperaturi. Vijesti o aktivnostima, izjavama, podmetanjima, najavama, mogucim ishodima, prestizu jedna drugu. Da li je na pomolu stvarno vruca jesen ili jos jedan u nizu kisnih i tmurnih kratkotrajnih perioda, ostaje da vidimo.
Ali neke stvari su vec vidljive. Prije svega odlucnost pojedinih opozicionih politicara da sa politicke scene konacno maknu "tatu Dodika". Sto je puno, puno je.
Nakon niza "predvodnika", sto pismenih sto nepismenih, pa preko "stocara u cizmama" iz Doboja koji je cak bio i Predsjedavajuci Predsjednistva BiH, red je da se zamijeni i malo pismeniji "stocar" iz Laktasa, vlasnik svega pokretnog i nepokretnog kod Srba, sto bi nas narod reko "seljak u odijelu" koji je iz opanaka i Laktasa direktno uletio u skupe cipele, pa auto, helikopter, avion, loze srpskih stadiona, i svugdje gdje se mogo zavuc.
Jesta da cesto zaustavi kolonu sa svojom pratnjom pa izleti iz sluzbenog auta u kukuruz da malo proganja seljaka koji mu gospodski i dostojanstveno odmjeri od "sake do lakta", ali i to mu se moze opravdat jer, brate, smeta kravata, zuljaju cipele iako su preskupe, steze odijelo a naviklo se zaletit "sumama i gorama" oko Laktasa.
Zato on i na konferencijama za stampu stalno cupka ko da bi se zaletio medju novinare i onako svojski razbacao ih po sali ko "djubre po njivi".

Elem, opozicionari se "nabrijali" i zasukali rukave da maknu "tatu Dodika", al se zadnjih dana u svu tu pricu i zavrzlamu ponovo upetljao Predsjednik Srbije iz Sarajeva Boris Tadic.
Te, nako nabrzaka, doleti do Pala i Bosne, te nako malo nabrzaka odleti "tata Dodik" u Beograd u svecanu lozu da oni nako "predsjednicki" odgledaju utakmicu i malo zagriju dlanove da "nebride" kada pocnu dijelit samare opozicionarima, sto su se usuduli dirnut u "tatu Dodika" koji se toliko zrtvovao za srbe sa obje strane Drine da je, kako kazu, trenutno najbogatiji politicar na Balkanu.

Eh, da li ce uspjeti ovaj oproban manevar sa Tadicem ostaje da se vidi, ali ostaje i cinjenica da se Predsjednik Srbije iz Sarajeva, vec poprilicno potrosio spasavajuci kozu Dodiku. I njegova koza je podlozna starenju, posebno ako se pretjerano izlaze dnevnoj svjetlosti, a zadnjih dana se poprilicno izlagao svjetlosti zbog Dodika.