Brojno stanje
Prema zvaničnim podacima Ambasade Bosne i Hercegovine u Otavi, u Kanadi živi 26.210 osoba bosanskohercegovačkog porijekla. Ambasada procjenjuje da bi ovaj broj mogao biti veći i da bi se mogao procijeniti na više od 30.000 osoba.
Međutim, neke druge procjene govore da bi broj iseljenika bosanskohercegovačkog porijekla u Kanadi mogao biti znatno veći od pomenutog i da se vjerovatno radi o cifri od oko 60.000 osoba. Ne računajući ''staru emigraciju'' iz vremena bivše Jugoslavije o kojoj nema dovoljno podataka, većina osoba bosanskohercegovačkog porijekla u Kanadu je stigla kao izbjeglice tokom ratnih događanja devedesetih godina prošlog vijeka na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Što se tiče ''stare emigracije'', interesantno je spomenuti da se tokom popisa stanovništva u Kanadi 1981. godine 32.210 osoba izjasnilo kao Hrvati, 6.305 kao Srbi i 42.635 kao Jugosloveni.

Status
Iseljenici bosanskohercegovačkog porijekla gotovo u potpunosti imaju regulisan status u Kanadi, sa regulisanim prijemom u državljanstvo, stalnom boravišnom i radnom dozvolom.
Prema kanadskim službenim podacima, u ovoj zemlji živi nešto više od 20.000 Kanađana bosanskohercegovačkog porijekla. Prilikom prijema u državljanstvo, kanadske vlasti ne traže odricanje od državljanstva matične zemlje.

Organizovanost
U Kanadi ima dosta udruženja i klubova građana bosanskohercegovačkog porijekla. Etnički su podijeljeni, a dosta njih ima religijsko obilježje. Značajnije organizacije su vezane za one u SAD (Vidjeti poglavlje 11. SAD).

Informisanje
Od sredstava informisanja bh. iseljeništva u Kanadi treba spomenuti elektronske medije od kojih su najvažnijii: STVT Toronto, Srpski radio Toronto, Balkan Radio 387, BH radio ''Sevdah'' Windsor, Radio ''Zvuci rodnog kraja'' Toronto i Radio ''Mentalna higijena'' Toronto.
Najznačajniji pisani mediji su: Mimagazin Toronto, Kišobran Vancouver, Nezavisne novine Toronto, Istočnik Campbellvile i Glasnik Toronto (Vidjeti poglavlje 11. SAD).

Dopunsko obrazovanje
U Kanadi postoji izvjestan broj dopunskih škola na jezicima naroda u Bosni i Hercegovini.
Riječ je o odvojenim školama na hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku organizovanim u okviru vjerskih zajednica, klubova i udruženja, a njihov rad većinom finansiraju sami roditelji. Škole se nalaze u Otavi, Hamiltonu, Torontu, Montrealu, Vankuveru, Londonu i nekim drugim gradovima.
Kanadske vlasti ohrabruju otvaranje dopunskih škola na jezicima manjina u ovoj zemlji, a tri jezika koja se govore u Bosni i Hercegovini priznati su kao Heritage Language (strani jezik kao jezik porijekla).

plbih.org