Meho Karišik Kemo, čitav radni staž, do polovine 1991. godine, proveo je u bivšoj JNA, službujući u raznim gradovima Hrvatske. Završio je Vojnopomorsku akademiju, te u Centru visokih vojnih škola u Beogradu magistrirao ratne vještine, Komandno-štabnu školu taktike u Beogradu i Komandno-štabnu školu operative. Kao kapetan fregate, odnosno potpukovnik, posljednjih godina radio je u Centru visokih vojnih škola u Splitu, sve dok u ljeto 1991. godine nije vidio kako oko Centra kopaju rovove.

- Sta će nam ovi rovovi? - pitao je on svoje kolege oficire.

- Da se odbranimo od ustaša - dobio je odgovor.

- A, ko su ustaše? - pitao je on.

- Svi Splićani!

To je bio posljednji razgovor koji je Meho Karišik imao sa svojim dugogodišnjim prijateljima - oficirima. Odlučio se na bjekstvo.

Karišik je iz Armije dezertirao u ljeto 1991. godine i 9. avgusta se obreo u Sarajevu.

- Odmah sam tražio vezu sa nekim ko radi na odbrani Bosne i Hercegovine, priča Karišik. - Vezu sam brzo uspostavio uz pomoć mog brata Nazifa koji radi u MUP-u, i to sa ključnim ljudima iz političkog vrha Bosne i Hercegovine i Stranke demokratske akcije. Tako sam se, dakle, u avgustu 1991. godine uključio u odbrambene pripreme Bosne i Hercegovine. Tada uzima konspirativno ime Kemo.

- Kad ste se uključili u te pripreme, šta ste zatekli?

- Mislim da je već postojala Patriotska liga, kao ideja - veli Meho Karišik. - A što se tiče vojne organizacije, nje je bilo i to u pojedinim sarajevskim mjesnim zajednicama. Međutim, te vojne formacije nisu bile uvezane ni formacijski zaokružene. Prije dolaska nas oficira, bilo je ljudi u MUP-u, Ministarstvu odbrane i Skupštini grada Sarajeva koji su mnogo uradili na prikupljanju dokumentacije, skrivanju kartona vojnih obveznika, mikrofilmovanju. Oni su neke naše ljude, koji su dezertirali iz Armije, prihvatali, pa i zapošljavali.

- Bez sumnje, biće zanimljivo da navedete imena tih prvih oficira koji su se stavili u službu odbrane naše zemlje?

- Prije mene u Sarajevo je došao jedan oficir i mogu reći da je on prvi oficir bivše JNA koji se uključio u odbrambene pripreme, odnosno sada Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Bio je to Sule (Sulejman Vranj). To je njegov nadimak. On se sada nalazi na zadatku vani i zato vam ne mogu reći njegovo ime. Poslije Suleta sam, dakle, došao ja, a odmah nakon mene Halil, odnosno Sefer Halilović. Onda je došao Emir, pa Talijan.

- Talijana znamo. Ali, ko je Emir, odnosno kakva je njegova sudbina?

- Pravo mu je ime Atif Saronjić. Zajedno smo napustili JNA iz Splita. On je onda otišao u Njemačku. Saznao sam njegov broj telefona i pozvao ga. I on je došao sa suprugom Karmen, koju smo zvali Emina. Nažalost, na početku rata oni su doživjeli težak saobraćajni udes vozeći se od Stupa prema RTV domu u Sarajevu. Emina je poginula, a Emir je teško povrijeđen i još se nalazi na liječenju. Od početka su sa nama u pripreme bili uključeni Brko, odnosno Munib Bisić, te dvojica naših savjetnika -Čiča (Rifat Bilajac) i Stari (Zićro Suljević), čija imena takođe, ne mogu navesti.

- Kako i kada dolazi do osnivanja Glavnog vojnog štaba Patriotske lige?

- Odluku je donio politički vrh Patriotske lige, odnosno ljudi koji su osnovali Patriotsku ligu, osmišljavali i usmjeravali njen rad i u skladu s tim i nama izdavali zadatke - kaže Karišik. - A, rekao sam, to su ljudi iz državnog i političkog vrha naše zemlje i Stranke demokratske akcije, koji su već tada predvidjeli zlo koje bi nas moglo zadesiti i koje nas je, evo, zadesilo. Dva-tri puta sam bio na sastanku kod tih ljudi i oni su me zadužili da vodim stručni, odnosno vojni dio Patriotske lige i meni su date odriješene ruke. Zadatak koji nam je dalo političko rukovodstvo Patriotske lige bio je da vršimo vojne pripreme za odbranu Bosne i Hercegovine, odnosno da osnivamo vojne formacije Patriotske lige na čitavom području naše zemlje. Mi smo odmah formirali Glavni vojni štab Patriotske lige za Bosnu i Hercegovinu. To je bilo početkom oktobra 1991. godine.

- Ko je bio u tom prvom, istorijskom, Glavnom vojnom štabu Patriotske lige?

- U prvi Glavni vojni štab Patriotske lige ušli su, pored mene, Sefer Halilović Halil, Sule, Munib Bisić Brko, Atif Šaronjić Emir, Mustafa Hajrulahović Talijan, te naši savjetnici Ciča i Stari. Mi smo djelovali timski i ja sam rukovodio tim timom, možda i zato što sam bio najstariji. Tako smo, u najdubljoj ilegali, počeli da se pripremamo za odbranu zemlje, odnosno da stvaramo vojne formacije Patriotske lige.

- Cim smo formirali Glavni štab, mi smo, iako smo radili timski, dali određena zaduženja svakom članu Štaba - kaže Meho Karišik - Kemo. Sefer Halilović, je, naprimjer, bio zadužen za koncepciju odbrane i formiranje vojnih jedinica i on je to jako dobro radio. Emir, odnosno Atif Saronjić, dobio je zadatak da formira diverzantske grupe. Taj posao će kasnije preuzeti Talijan. Ovdje spominjem Halila i Emira, jer su njih dvojica izašli sa različitim koncepcijama sudbinskog pitanja kako braniti Bosnu i Hercegovinu?

- Kakva je bila Emirova koncepcija, a kakva Halilova?

- Emir je smatrao da se sve može postići malim diverzantskim grupama i akcijama. Dakle, njegovo polazište je bilo kvalitet: male, dobro naoružane i izvježbane diverzantske grupe. Halil je iznio suprotnu tezu. On je smatrao da treba da krenemo od kvantiteta, odnosno da mobilišemo mase, bez obzira na to što će u početnoj fazi rata borcima nedostajati oružje. Dakle, ako oružja i ne bude dovoljno u prvoj fazi rata, doći ćemo do njega u toku borbe. Mi smo bili za Halilov koncept. Međutim, zadržali smo i diverzantske grupe, ali ne u onoj ulozi kako ih je zamišljao Emir -da one mogu osloboditi Bosnu, nego da se stave u službu masa, da naprimjer, diverzantskim akcijama dolaze do oružja i slično.

- Znači, branite čitavu BiH, imate koncepciju odbrane uz pomoć masa... Kako planirate to ostvariti?

- Odlučili smo da u sve regije BiH pošaljemo koordinatore, koji su imali zadatak da u regijama, naravno ilegalno, formiraju jedinice, naprave plan odbrane, da snime teren, da dojavljuju kretanje bivše JNA, četničkih formacija i slično - kaže Karišik. - Međutim, naša regionalizacija nije se sasvim poklapala sa tadašnjom republičkom regionalizacijom. Mi smo, naime, imali devet regija, odnosno dvije nove - goraždansku i livanjsku.

- Ali, vas je, ipak, tada još bilo malo...

- Nas je već u oktobru bilo sve više, jer su neprekidno pristizala nova vojna lica, dezerteri iz bivše JNA, a i oni koji su se bavili nekim drugim poslovima - veli Karišik. - Na razne načine provjeravali smo te ljude. Na primjer, davali smo im određene zadatke i pratili ih. Onda davali složenije i - pratili. Ipak, najviše su nam u tome pomogli naši ljudi iz MUP-a, posebno Jusuf Pušina, Avdo Hebib, Asim Dautbašić i još neki.

Glavni štab Patriotske lige starao se da, na određen način, legalizuje ilegalni rad bivših oficira bivše JNA. Na primjer, trebalo je da ispadne kako te vojne starješine nisu napustile bivšu JNA, nego da su se razboljeti, pa su, zaista, i smješteni da po nekoliko dana "boluju" u vojnoj ili civilnoj bolnici.

- U vojnu bolnicu smještali smo naše ljude preko Avde Hebiba -kaže Karišik. - A tamo je naš glavni čovjek bio dr. Mirza Cišić, kome je pomagala viša medicinska sestra Šamija Sarić. I ja sam u dva navrata "bolovao" i "liječio se" u Vojnoj bolnici. Jedanput dođe dr. Cišić u vizitu i veli: "Zbog vas ću poludjeti"! "Takođe smo imali svoje ljude u civilnoj bolnici. Tamo su za te stvari glavnu riječ vodili dr. Naim Kadić, dr. Muhamed Saračević, dr. Safet Cibo, a sve je koordinirao Nihad Halilbegović iz Skupštine grada Sarajeva.

Tako se oko jezgra Patriotske lige, odnosno njenog Glavnog štaba, širio krug sposobnih, povjerljivih ljudi. Meho Karišik - Kemo uvjeren je da sve te ljude, koji su se u tom istorijskom vremenu našli uz jezgro Patriotske lige, treba spomenuti. On je, prema sjećanju, naveo imena onih koji su predstavljali tadašnji vojni vrh Lige, posebno starješine bivše JNA, a i drugi ljudi, pa članova Patriotske lige iz MUP-a, Grada i gradskih struktura.

- Vjerovatno ima još ljudi koji su bili s nama u vezi, ali ih se u ovom trenutku ne mogu sjetiti - kaže Karišik. - Tačno se, na primjer, ne mogu sjetiti redoslijeda kojim su nam prilazile bivše vojne starješine, kao i drugi članovi Lige koji su bili u našem vojnom rukovodstvu. Ali, znam da su to bili slijedeći "prvoborci" naše Patriotske lige: Dervo Harbinja Omer, Džemaludin Merdan Džemo, Vahid Karavelić Vaha, Faid Hećo Dino, Senad Mašić Muamer, Hajro Osmanagić, Rasim Gačanović, Kerim Lučarević Doktor, Emin Svrakić, Juka Prazina (koji su prije našeg dolaska imali svoje jedinice), Zaim Backović Zagi, Zijad Kozić Dugi, Ahmo Jordanović Oko, Abdulah Karišik Avdo i Alija Lončarić Aljo (koje smo zvali "tri A", ili "tri asa"), Samir Ništović Almir, Murat Sofrić Mornar...

- Kad me pitaju kada je nastalo vojno krilo Patriotske lige, obično odgovorim: "Krajem oktobra 1991. godine" - kaže Karišik. - Jer, tada smo u regije uputili prve naše vojne koordinatore. Dakle, tada smo počeli da vojno organizujemo Patriotsku ligu na čitavom području Bosne i Hercegovine.