Smajo Šikalo neće primiti "Zlatnog ljiljana", kojim je prekjuče nagrađen za hrabrost. Neće, jer mu je dženaza bila 9. ovog mjeseca na šehidskom groblju na Kovačima, odnosno, istog onog dana kada su naši hrabri borci na "Koti 850", na Žuči, skidali četničku, a postavljali zastavu sa zlatnim ljiljanima. Iako je bio atletski građen, karatista sa "crnim pojasom", rane koje je zadobio prvog dana bitke za Žuč nadjačale su tog junaka iz Boljakovog Potoka. Umro je 8. ovog mjeseca.
Tu je bilo njegovo "ratno carstvo", iako je bio borac koji se borio na svim sarajevskim ratištima. Tu je, kao jedan od prvoboraca Patriotske lige, pripremao svoje komšije za odbranu zemlje i naoružavao ih. Zajedno sa svojim komandantom Safetom Zajkom i drugim saborcima, odbranio je Sokolje, Briješče, Boljakov Potok, pa ratovao i oslobađao Žuč. Danima je sa saborcima držao u blokadi kasarnu "Jusuf Džonlić"...
U napadima na četnike odlikovao se nevjerovatnom hrabrošću. Uskakao je u četničke rovove i više tamo ne bi bilo živih agresorskih vojnika. U početnoj fazi agresije branio je Žuč i od četnika i od bivše armije. Šikalo je bio komandir Vojne policije Druge motorizovane brigade Prvog sarajevskog korpusa. Mnogi su uvjerenja da je bio najbolji komandir Vojne policije u Sarajevu.
Bio je i ratnik i vragolan. Na početku agresije hvatao je policajce iz Vogošće i slao ih, uz "preporuku", Momi Mandiću. Četnicima na Ilidži upućena je željeznicom "pošiljka" eksploziva. Sjećamo se i one akcije kada je u "Pretisu" ubijeno najmanje 70 četnika, a fabrika više mjeseci onesposobljena za proizvodnju granata.
Smajo Šikalo je imao dugu kosu i uvijek je nosio šešir. Po tome je bio prepoznatljiv. Ali, imao je još nešto Što ga je neobično krasilo: djevojačku dušu. Prosto, čovjek nije mogao da se načudi otkud u tom junaku, neustrašivom borcu, mladiću tolike snage, tako mehka duša?
Kada su 1. decembra počele borbe na Žuči, četnici su žestoko krenuli na Sokolje. Uspjeli su da pomjere naše položaje. Tada je Zajko motorolom nazvao Šikala i rekao mu: "Smajo, pade grad ako ne zaustavimo četnike na Sokolju". I Šikalo je pohitao sa svojim saborcima na Sokolje. Sve linije naših boraca su vraćene, a četnici koji su ušli u naše rovove, živi nisu ostali. Bila je to velika pobjeda boraca Druge motorizovane brigade.
Ali, tada je Smajo i kobno ranjen. Imao je šljem, ali gaje, prije nego stoje pogođen, posudio jednom saborcu. Teško je ranjen kada je pošao da pruži pomoć ranjenom saborcu. Pogodio gaje geler granate. A daje imao šljem na glavi...
Šikalo je bio jedan od onih sarajevskih ratnika koji su borbu za slobodu Bosne smatrali važnijom od vlastitog života. Zato je sam sebi klanjao dženazu. Jer, nije vjerovao da će preživjeti.
Nije volio publicitet, niti da se fotografiše. Ovo je prvi tekst o njemu, a fotografija koju objavljujemo jedina je njegova ratna fotografija.
