Intervju sa Jakobom Fincijem, predsjednikom Jevrejske zajednice u BiH,  clanom medjureligijskog vijeca Bosne i Hercegovine i trenutnim ambasadorom BIH u Svicarskoj. 

 PLBiH.ORG: Prije svega želimo da Vam se zahvalimo što ste pristali na ovaj interview za naš sajt. Na samom početku možete li nam opisati kratku historiju Bosanskih Jevreja od njihovog dolaska iz Spanije i drugih zemalja do danasnjeg dana, kao i njihov polozaj u BIH kroz stoljeća.

Jevreji žive u Bosni i Hercegovini skoro 500 godine, gdje su se naselili neposredno po izgonu iz  Španije 1492 godine. Otomanska imperija ih je dočekala raširenih ruku I odobrila njihovo naseljavalje u svim dijelovima cerevine, uključujući novoosvojeno područije današnje Bosne I Hercegovine I novoosnovanog grada Sarajeva, gdje se prvi put spominju 1531, da bi već 1565 bila formirana prva Jevrejska opština, a 1581 podignuta prva sinagoga, koja I danas postoji I u kojoj je smješten Muzej Jevreja.

U to vrijeme, Jevreji su imali isti tretman kao I svo drugo nemuslimansko stanovništvo, što je za to vrijeme bilo bolji tretman nego Jevreja u Evropi toga vremena, te nisu nikada bili prisiljeni živjeti u getu ili izolovano od ostalog stanovništva. Kao I drugim nemuslimanima, nije im bilo dozvoljeno posjednovanje zemlje, pa su bili prisiljeni živjeti kao urbano stanovništvo I baviti se profesijama I zanatima tipičnim za gradsko stanovništvo.
Dolaskom Austrougarske monarhije 1878, položaj Jevreja se nije promijenio, mada su zajedno sa dijelom bosanskih muslimana učestvovali u otporu austrijancima predvođenog Hadži Lojom.
1940 su Jevreji bili žrtve prvih rasnih zakona, kada im je ograničen upis u srednje škole I fakultete, da bi u II svjetskom ratu, u Holokaustu blizu 85% jevrejskog življa u našoj zemlji bilo ubijeno od nacista I domaćih izdajnika.
Nakon oslobodjenja, malobrojni preživjeli vratili su se iz partizana ili logoraa I nastavili normalan život u tadašnjoj Jugoslaviji.

PLBiH.ORG: Šta se može reći o radu Jevrejske zajednice u BiH?Koliko trenutno živi Jevreja u Bosni i Hercegovini i u koji gradovima su najgušće naseljeni?

Danas Jevrejska zajednica u Bosni I Hercegovini broji nešto malo više od 1000 duša. Najveća je zajednica u Sarajevu (700), a Jevrejske opštine postoje još u Mostar, Zenici, Tuzli, Banja Luci I Doboju.


PLBiH.ORG: Tokom Drugog svjetskog rata mnogi Bosanci i Hercegovci su pomogli Bosanskim Jevrejima da se spase od nacista i rezima NDH. Danas njihova imena stoje u Muzeju pravednih medju nacijama u Izraelu. U proteklom ratu u BIH Jevreji i Jevrejska zajednica pomagali su Sarajlijama svih nacija da se spase od cetnicke opsade i da se sklone na sigurno van opkoljenog Sarajeva. Možete li nam reći imena Jevreja koji su najvise zasluzni za to i opisati način kako je sve to organizovano?

Vrlo smo ponosni na Pravednike među narodima iz Bosne I Hercegovine, te je u toku projekat pronalaženja onih koju su za vrijeme Holoikausta bili spremni pomoći Jevrejima, izlažući nerijetko I svoj život opasnosti, jer je sigurno da je brojka od blizu 50, koliko ih do sada ima, nije konaćna.
U proteklom ratu, mislim da je važno reći, Jevrejska zajednica se na vrijeme spremila I organizovala za isti, praveći reserve hrane I ljekova za skucaj opsade, koja je stvarno I usljedila. Signal nam je bila opsada Dubrovnika, koja je, mada je trajala svega 90 dana, ukazala na ono što je utakvim situacijama najvažnije.
Kako smo odmah početkom rada, već 10. aprila 1992. evakuisali veliki broj starijih članova zajednice van Sarajevo, bili smo u mogućnosti, nakon početka opsade 2. maja 1992. poćeti sa distribucijom ljekova svima koji su bili u potrebi, jer ne zaboravimo da je cijelo Sarajevo u tom periodu bilo opljačkano, nažalost iznutra, jer četnici u njega nisu ušli. Na sličan način smo, u saradnji sa srodnim organizacijama kao sto je Benevolencija (Merhametom, Caritasom, Dobrotvorom), pristupili podjeli humanitarne pomoci u obliku opsnovnih životnih namjernica koje smo imali na zalihama, a nać¡ magazine je, za razliku od drugih bio unutar grada, a ne u prigradskim područjima koja su bila okupirana.
Teško je nabrajati sve pojedince zaslužne za ovaj rad I pomoć, pa je poštenije reći da je zasluga svih ćlanova zajednice koji su proveli rat u Sarajevu podjednak, a tomo moramo pribtrojati I onaj broj naših prijatelja “ nejevreja, koji su od prvog dana radili u Benevolenciji pomažući svim građanima bez obzira na vjeru I naciju.


 PLBiH.ORG: U Zemljaskom muzeju u Sarajevu stoji cuvena Hagada. Objasnite bolje nama i nasim citaocima sta je Hagada i kako je cuvana kroz vijekove.

Hagada je priča o oslobađanju Jevreja iz egipatskog ropstva I obavezno se čita svake godine uz praznik Pesah. Ova naša “ Sarajevska Hagada, je nastala u  Španiji izmedju 1350 I 1370 godine, I nema tačnih podataka kada je I kako dosla u Bosnu I Sarajevu. Zna se da je 1894. godine prodana novoosnovanom Zemaljskom muzeju, te da je poslana u Beč na ekspertizu, gdje je I dobila ime Sarajevska Hagada, dap o povratku više NIKADA ne napusti Sarajevo. Na čudesni način je prežuivjela inkviziciju, II svjetski rat I posljednji rat u Bosni I Hercegovini, I opravo ta njena ljepota sa jedne strane I čudesno spasavanje sa druge, učinile su je simbolom tolerancije, suživota I spremnosi da se pomogne drugom I drugačijem u našoj zemlji, a priča o njoj je postala pogotovo poznata nedavno, nakon izlaska knjige People of the Book Geraldine Brooks, koja se ovih dana pojavljuje I u prevodu na naš jezik.



 PLBiH.ORG: Holokaust Jevreja i genocid u Srebrenici. Kako je moguce da nakon 50 godina od holokausta Jevreja, i cuvenih rijeci "Nikad Vise", da se ponovi genocid u srcu Europe?

Očito je da sintagma da je istorija učiteljica života ne vrijedi, jer su i nakon Holokausta desilo nekoliko genocida u Kambodži, Ruandi I nažalost u Bosni I Hercegovini.Svijet nije prepoznao na vrijeme opasnost I nije bio spreman na vrijeme da je zaustavi, kao što je to učinio nakon genocida u Srebrenici, koji je pravovremenom intervencijom sigurno mogao biti spriječen. Rane su još svježe I istorija tog perioda još nije napisana niti su arhive otvorene da bi mogli da saznamo zašto je svijet kasnio sa intervencijom I koje su sile utjecale na to. Jednog dana ćemo saznati, a do tada treba pamtiti tu humanu katastrofu, koja nije samo katastrofa Bošnjaka, nego je tragedija sviju nas u Bosni I Hercegovini. Bošnjaka zato što su bili žrtve, Srba zato što su počinili zločin, a svih ostalih zato što nisu tregediju na vrijeme spriječili.


 PLBiH.ORG: Oko šest miliona Jevreja je stradalo tokom Drugog svjetskog rata, a 27. januar proglašen je kao Međunarodni dan sjecanja na zrtve holokausta. Kako se taj dan obiljezava u BIH?

Bosna I Hercegovina je još 2000. godine u  Štokholmu prihvatila obavezu da obilježi tragediju Holokausta, najvećeg genocida u istoriji koji je na svoj naćin obilježio XX vijek, ali je tek nakon rezolucije Ujedinjenih nacija 2005. godine, počeo da se obilježava 27. januar, dan oslobađanja Aušvica kao dan sjecanja na Holokaust I u našoj zemlji. Mi ga obilježavamo akademijom, okruglim stolovima, izložbama,uvijek sa željom da se tragedija ne zaboravi I da se upravo učeći na njoj izbjegnu druge slične tragedije, koje, kao što smo vidjeli do danas nisu izbjegnute, niti sa danas nešto čini na sprečavanju nove katastrofe u Darfuru u Sudanu.



 PLBiH.ORG: Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima, koliko se mogu dva ta namjerna ubijanja dvije etničke grupe povezati danas. Ima li slićnosti i različitosti između holokausta i genocida?

Holokaust je najveći genocid u istoriji čovječanstva, organizovan na skoro naučnim metodama iskorjenjivanja jednog naroda I religije iz Evrope. Prema tome, Holokaust je genocide, a svaki genocide nije Holokaust. Sama riječ znači na starogrčkom žrtva paljenica, izgoriti do pepela i dobio je ime po krematorijima koje su Njemci izgraduili u nekoliko logora smrti. Prema tome, ne trebamo brkati pojmove, jer je Holokaust jedinstven, i nadam se da se nikada i nikome neće ponoviti, a genocidi su se dešavali i prije i poslije Holokausta. Na naučnicima je da elaboriraju sličnosti i razlike, ali rekao bih da ima mnogo razlika, dok je jedina sličnost izmedju Holokausta i genocida u Bosni to što su žrtve bili nehrišćani.


PLBiH.ORG: Nedavno je Parlament Europske unije usvojio rezoluciju kojom se 11. juli proglasava danom sjecanja na genocid u Srebrenici, kojom se pozivaju sve clanice i zemlje Balkana da taj dan obiljeze na dostojanstven nacin. Ipak ta rezolucija je naisla na ostre kritike i u manjem BH entitetu i u Srbijanskom Parlamentu. Kakve su vase reakcije na to?

Nažalost, naša duboka podjeljenost dovela je do toga da ova zemlje nema niti jedan datum koji zajednički obilježava, ako se izuzme 1. maj I 1. januar, pa se tako čini se nismo složili ni oko obilježavanja 11. jula. Biće tragično I komično u isto vrijeme, ako ga cijela Evropa bude obilježila kao dan tragedije u Srebrenici, a jedino se u Bosni I Hercegovini taj dan ne bude obilježavao. Mislim da je već doslo vrijeme da se taj datum sa dužnim pijetetom obilježi u cijelo Evropi, mada, uzimajući u obzir da je dan sjećanja na Holokaust čekao 60 godina da se počne obilježavati, vjerujem da će nama trebati manje vremena I da ćemo za koju godinu svi obilježiti na dostojanstven način taj tragični datum u našoj, pa rekao bih u najmanju ruku Balkanstoj I Evropskoj istoriji kraja dvadesetog vijeka.


 PLBiH.ORG: U BIH i u regionu postoje razna neofasisticka udruzenja, ali i politicara koji negiraju holokaust, Jasenovac, genocid u Srebrenici. Vase misljenje, dali ce se u Bosni i Hercegovini usvojiti Zakon zabrane negiranja genocida ?

Veliki broj evropskih zemlaja ima zakon o zabrani negiranja Holokausta. Oko genocida je stvar malo drugačija, jer dok Jermeni zovu genocidom stradanja Jermena 1915 godine, Turska to oštro negira. Slično je I sa stradanjem Ukrajinaca u Sovjetsko Savezu, koji Ukrajina zove genocidom, a Rusija istorijskom zabludom. I pored presude Međunarodnog suda pravde koji je potvrdio da se u Srebrenici (mada nije samo u Srebrenici) desio genocide, bojim se da će još dosta vode proteći Miljackom, Neretvom I Vrbasom dok se u našem Parlamentu usvoji zakon o zabrani negiranja genocida.


 PLBiH.ORG: Pređimo na našu sadašnjicu.  Šta mislite o današnjoj bosansko hercegovačkoj politici, kako Vi vidite budućnost i sudbinu Jevrejskog naroda kao manjine u Bosni i Hercegovini?

Položaj manjine uvijek zavisi od stava većine, tako da same manjine teško mogu utjecati na svoj položaj I tretman u društvu. Međunarodna zajednica nerijetko baš na primjeru tretmana Jevreja u pojedinoj zemlji donosi svoj stav o stanju ljudskih prava I tretmanu manjina. Mislim da u jednoj demokratkoj državi, kakom se Bosna I Hercegovina gradi, nema nikakve opasnosti za budućnost jevrejskog naroda, te da ćemo biti tretirani kao ravnopravni građani demokratske Bosne I Hercegovina.


 PLBiH.ORG: Ustav BIH i diskriminacije nad nekonstitutivnim narodima u BIH. Dali smatrate da ce uskoro doci do promjene Ustava BIH u skladu sa demokratskim, Europskim principima i kakvu Vi Bosnu i Hercegovinu vidite za 20 godina?

Diskriminacija građana koji se ne deklarišu kao pripadnici nekonstitutivnih naroda u BiH je sigurno u suprotnosti sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja je sastavni dio našeg Ustava, što je bio I razlog zašto smo Dervo Sejdić “ Rom, I ja, Jevrej, pokrenuli apelaciju u Strazburu da se to utvrdi I naloži Bosni I Hercegodini da to iskljući iz svog izbornog zakona. Nadam se da će do to predude doći još tokom ove godine I da će nepravde biti ispravljene. Naravno, nakon toga treba pobijediti u demokratskoj utakmici za mjesto u Domu naroda ili Predsjedništvu, ali svako mora imati pravo da u utakmici učestvuje, a ne samo pripadnici konstitutivnih narodo, I to pod uvjetom das u sa teritorije na kojoj se njihova konstitutivnost priznaje.
Za 20 godina, a vjerujem I prije, Bosna I Hercegovina će biti punopravni član I NATO-a I Evropske unije, poštujući sva demokratska prava svojih gradjana, ukljucujuci I prava građana koji nisu konstitutivni.

 PLBiH.ORG: Vi ste clan Medjureligijskog vijeca Bosne i Hercegovine.
Koliko to Vijece moze pomoci pomirenju u BIH i koliko je uopce moguce
pomirenje medju narodima sa trenutnim politickim vodstvom?

Sigurno je da nam svima religija i iskreno vjerovanje može pomoći u izgradnji tolerantnog društva, društva u kome ćemo voljeti svoje, a poštivati tuđe vjerovanje I način života. Naravno, pomirenje se ne može očekivati u obliku nekog zvaničnog rukovanja, ljubljenja I priznavanja das mo se sada pomirili. Pomirenje je ustvari samo vraćanje na način života u kome pripadnika druge vjere ili drugog naroda nećemo gledati kao potencijalnog neprijatelja I protivnika, nego kao komšiju I prijatelja. U tom smislu, religija “ svakom svoja može odigrati pozitivnu ulogu. Međureligijsko vijeće je samo mjesto sastajanja predstavika vjerskih zajednica I crkava koji razmatraju pitanja od zajedničkog interesa, a nije neko tijelo koje može I treba da crkvama I vjerskim zajednicama nameću stavove I mišljenja, diktiraju način ponašanja I rada.


PLBiH.ORG Nadamo se da smo našim posjetiocima uspjeli približiti Vaš rad i Jevrejske zajednice u cjelini, ipak ima li nešto što biste voljeli reći za naše posjetioce web portala plbih.org a da nismo spomenuli?

Pa ništa više od ovoga, stim što želim napomenuti da je rad Jevrejske zajednice otvoren za javnost, sasvim transparentan I da na mnoga ovdje nepostavljena ili nedovoljno detaljno odgovorena pitanja odgovor možete naći na našim web stranicama ww.benevolencija.eu.org

Hvala Vam na vašem interesovanju i prostoru I srdaćan pozdrav svim posjetiocima vašeg portala. PLBiH.ORG: Zahvaljujemo vam se još jednom što ste pristali na razgovor i pomogli nam da dobijemo više informacija o Jevrejima u Bosni i Hercegovini. Mi ćemo i dalje pratiti Vaš rad i informisati javnost o istom, a Vama svako dobro i još jednom veliko hvala!

plbih.org