Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, od ukupno 12.691 stanovnika opštine Jablanica, njih 71% su se izjasnili kao Bošnjaci, a 18% kao Hrvati. Selo Sovići bilo je pretežno bošnjačko, a Doljani hrvatsko.
U proglasu o osnivanju Herceg-Bosne od 18. novembra 1991., opština Jablanica je navedena kao njen dio, unatoč činjenici da su 71% njenog stanovništva činili Bošnjaci.
Početkom aprila 1993., rukovodstvo Herceg-Bosne/HVO-a izdalo je saopštenja kojima je tražilo da se sve snage ABiH-a na velikim dijelovima Bosne i Hercegovine, uključujući opštinu Jablanica i Soviće i Doljane, potčine HVO-u ili napuste ta područja najkasnije 15. aprila 1993.
Ubrzo nakon što je istekao rok od 15. aprila 1993. i približno u isto vrijeme kad su snage Herceg-Bosne/HVO-a napale druge lokacije u Bosni i Hercegovini, HVO je 17. aprila 1993. napao Soviće i Doljane. Određen broj muškaraca, Bošnjaka, pokušao je da brani ta sela, ali njihov je otpor brzo savladan i kasno popodne 17. aprila 1993. komandant Bošnjaka se predao.
Dana 17.-18. aprila 1993., HVO je pokupio i zatočio približno 70 do 90 vojno sposobnih muškaraca, Bošnjaka, u školi u Sovićima. Tada ili približno u to vrijeme, snage HVO su pogubile najmanje četiri muškarca, Bošnjaka, kod škole u Sovićima. Snage HVO-a su surovo tukle, zlostavljale i maltretirale druge muškarce Bošnjake.
Uveče 18. aprila 1993. ili približno u to vrijeme, snage Herceg-Bosne/HVO-a prevezle su mnoge od muškaraca Bošnjaka zatočenih u školi u Sovićima u zatvor u Ljubuškom, gdje je njihovo zatočenje nastavljeno. Dok su ih prevozili u Ljubuški, snage HVO-a su ih nastavile tući, maltretirati i ponižavati i tjerale su ih da pjevaju hrvatske nacionalističke pjesme.
Počev od približno 18. aprila 1993. pa nadalje, snage HVO-a su protjerivale i prikupljale muškarce, žene, djecu i starce, Bošnjake, iz njihovih domova na području Sovića-Doljana. HVO je zatočio nekoliko stotina muškaraca, žena, djece i staraca, Bošnjaka, u školi u Sovićima i u približno šest ili sedam kuća u zaseoku Junuzovići. Uslovi na tim lokacijama bili su tegobni i nečovječni, bilo je vrlo malo hrane ili vode, a sanitarnih čvorova nije bilo dovoljno. HVO je tukao, zlostavljao i maltretirao mnoge zatočene Bošnjake, uključujući i žene.
U danima koji su uslijedili, u periodu od približno 18. aprila do 23. aprila 1993., snage Herceg-Bosne/HVO-a zarobile su još muškaraca, Bošnjaka, a neki su im se i predali. Snage HVO-a su odvele jedan broj tih muškaraca u svoj stožer, koji se nalazio na jednom ribnjaku u blizini Doljana. Tu su snage Herceg-Bosne/HVO-a zlostavljale, maltretirale, ispitivale i mučile te muškarce. Snage HVO-a su pogubile neke od zatočenih Bošnjaka.
Snage HVO-a su koristile muškarce, Bošnjake, zatočene na području Sovića-Doljana, za prisilni rad na raznim mjestima u okolini, i to za izgradnju vojnih utvrda, kopanje rovova i nošenje municije.
Dana 18. aprila 1993. i nadalje (do približno 24. aprila 1993.), nakon što su glavne borbe, ili bar većina njih, okončane, snage Herceg-Bosne/HVO-a namjerno su spalile ili na drugi način uništile većinu domova Bošnjaka u Sovićima i Doljanima.
U periodu od približno 18. aprila 1993. do 22. aprila 1993., snage HVO-a su namjerno uništile dva muslimanska vjerska objekta u Sovićima i Doljanima (od kojih je barem jedan bio džamija).
Dana 17. aprila 1993. i tokom još nekoliko dana nakon toga, organi vlasti HVO-a su blokirali pristup međunarodnim posmatračima i mirovnim snagama na područje Sovića-Doljana, premda se veći dio uništenih i spaljenih kuća mogao vidjeti i iz daljine.
Od 17. aprila 1993. do približno 4. maja 1993. i nakon toga, pripadnici Herceg-Bosne/HVO-a su konfiskovali, krali, pljačkali i otimali imovinu Bošnjaka. Jednom odlukom organa vlasti HVO-a od 13. maja 1993., sva imovina "prognanog muslimanskog stanovništva" proglašena je imovinom HVO-a.
Snage Herceg-Bosne/HVO-a nastavile su da drže žene, djecu i starce, Bošnjake, u školi u Sovićima i kućama u Junuzovićima do približno 4.-5. maja 1993., kada su 400-500 civila, Bošnjaka, prevezle prema Gornjem Vakufu. Snage HVO-a su tu iskrcale žene, djecu i starce Bošnjake i rekli im da pješače prema teritoriji pod kontrolom ABiH-a.
