Izet Nanić

Brigadni general, komandant 105-505.vmtbr (Viteške motorizovane brigade). Rođen je u Bužimu, 04.10.1965.godine.Bio je oženjen i otac je troje djece, ćerku Izetu (1988) i dva sina Nevzet (1991) i Ibrahim (1993). Osnovnu školu završio je u Bužimu, a srednju vojnu školu zavšio u Zagrebu 1984.godine.Poslije upisuje Vojnu akademiju u Beogradu, gdje provodi dvije godine, zatim u Sarajevu jednu godinu, da bih se ponovno vratio u Zagreb i 1987.godine završio Vojnu akademiju (smjer RV PVO). Teško je riječima opisati njega i njegova djela.

Međutim napustio je službu pri vojsci nakon izbijanja agresije na njegovu domovinu Bosnu i Hercegovinu, te uključio se u njenu odbranu. Postao je komandant 505. Viteske Buzimske Brigade V korpusa Armije RBiH i kao njen komandant 4 godine se borio za slobodu Republike Bosne i Hercegovine i njenih građana.

Poginuo je 4. augusta 1995. godine, u povodu komplementarnog čišćenja terena od preostalih agresorskih snaga, u dubini pograničnog dijela hrvatske teritorije. Izet Nanić je pao kao šehid u borbi za slobodu Republike Bosne i Hercegovine i njenih naroda od agresije SR Jugoslavije i R Hrvatske i njihovih lokalnih najamnika kao seceseonistički pokret Abdića.

Bužimljani i Krajišnici su njemu i također poginulom mu bratu Nevzetu podigli spomenik u njihovoj rodnoj Nanića Dolini pokraj Bužima.
Od prvih ratnih dana Izet je ispisao zlatnim slovima historiju bužimskog kraja, ljute Krajine i države Bosne i Hercegovine

plbih.org

PJESMA O IZETU NANIĆU

I pri namazu i u bici
lice komandanta Nanića
istim sjajem je sjalo.
U svijetu ovom,
punom licemjerstva,
na Izeta se hiljade godina u BiH-i
kao na sabah mladi čekalo.
Hiljade ljeta majke bošnjačke
pod srcem ga nosile.
Hiljade ljeta iz utrobe u utrobu,
nerođena, prenosile-
to sjeme prkosa, sjeme patnje,
otpora sjeme,
da bi ga rodila majka Rasima
u pravo vrijeme.
Majci Rasimi,
ženi Ibrahima iz Bužima,
u najpriči vakat
Allah dž.š,
podari sina.
Sina, kog ne može
nagledat' se djevojka.
Sina, da ga nosiš
između dva oka.
Sina, da priroda se
 njime ponosi.
Krajišnika silna,
Izeta sina,čehre svjetlosti.
Da digao je ruku
za njim bi voda,
za njim se gora prenula,
za njim bi ptica,
za njim bi šuma,
za njim bi munja krenula.
Ljepšega vođe
ne pamti zemlja
da njom je hodio.
Da vidim Izeta,
hvala ti Allahu
što sam se rodio.
Kud Nanić prođe
za njim sloboda caruje.
Za njim se cvijet,
za njim se svjetlost,
za njim se dijete raduje.
O, Ćorkovačko!
O, busijo, pustijo ognjena!
O, smrti bijedna!
Naniću nisi ni do koljena

Enes Kišević