Armijski general Rasim Delić kaže da dugo nije funkcionisao Štab Vrhovne komande - Odsjek Visoko, na čijem čelu je bio on. Poslije toga je, veli, formirana Operativna grupa Visoko, na čijem čelu je jedno vrijeme bio Ramiz Šuvalić, koji je došao iz Zenice, nakon postavljanja Džeme Merdana za komandanta Okružnog štaba Zenica. U toj komandi, koja je rukovodila borbenim djejstvima, bili su Zorlak i Džambasović.
- Ja sam tada dobio naredbu da budem na čelu Uprave za operativno-strategijsko planiranje - priča Delić. Međutim, suština mog posla je i dalje bila ista. S obzirom na to da sam najbolje poznavao situaciju na terenu (ukoliko to, normalno, uvaži tadašnji komandant), bio sam čovjek koji će, u najširem smislu te riječi, na teren prenijeti instrukcije Štaba Vrhovne komande i raditi na jačanju naših odbrambenih snaga. I u političkom i u vojničkom pogledu.
I Delić kaže daje u toj ulozi "prošpartao prostor od Gornjeg Vakufa, gdje je bio više puta, preko Bugojna, Travnika, do slobodnih brčanskih teritorija na sjeveru i Jablanice na jugu, pa do Igmana", te da su mu se za političku pomoć obratili predstavnici 80, a za materijalnu - predstavnici 50 opština.
Komandant Delić podsjeća da su oni iz Visokog nastojali da i vojnički i logistički ojačaju Podrinje, odnosno goraždansku regiju. Jedanput su, kaže, naoružali između stotinu i dvjesta vojnika iz Goražda i Rogatice i uputili ih prema Podrinju. Ali, ta se grupa usput osipala i mali broj njih je stigao do Goražda. Formirali su i poseban logistički odjel u Krupi koji je imao isključivo zadatak da preko Grepka snabdijeva istočnu Bosnu. Ali, Delić dodaje, Igman je bio ključan za obezbjedenje puteva za istočnu Bosnu.
- U tom pogledu, ja sam predlagao Seferu Haliloviću da, objedinjavanjem sistema rukovođenja i komandovanja, raščistimo, odnosno poboljšamo situaciju na Igmanu - kaže Delić. - Jer, poslije ranjavanja Mirsada Ćatića, na Igmanu više nije bilo jake ličnosti koja bi objedinila jedinice koje su se gore nalazile, od "Crnih labudova", preko "Zulfikara", do jedinice koju je vodio Nogo, pa jedinice Štaba iz Hadžića i druge jedinice. Ja sam predlagao da na Igman dovedemo ozbiljnog vojnika, koji je imao i veliki motiv da bude što bliže istočnoj Bosni -Seada Delića, sadašnjeg komandanta Drugog korpusa. Ali, taj moj prijedlog nije prihvaćen. Poslije su na Igmanu bili i Hajrudin Hasanović, i Vehbija Karić, i Dževad Rađo, i Salko Gušić, i Alija Ismet, i Mirsad Čaušević, ali, u suštini, nismo obezbijedili puno jedinstvo tih sastava.
Rasim Delić kaže da on nije bio jedini koji je u to vrijeme tražio da Sefer Halilović, kao vrhovni autoritet u vojsci, izađe na teren.
- Jer, potrebno je to bilo iz psiholoških, vojničkih, stručnih i svakih drugih razloga - veli on. Psihološki - ljudi su željeli da vide čovjeka koji je na čelu Armije. U ratu je neophodno da čelni čovjek bude što bliže vojnicima, ne samo u Sarajevu, nego i šire. Uostalom, bilo je to potrebno da se lično, na terenu, uvjeri kakva je situacija i da, po mogućnosti, direktno rukovodi na terenu. Bilo je neophodno i radi okupljanja čelnih ljudi u Armiji RBiH zbog uvezivanja ukupnih armijskih potencijala. Mi smo tek u avgustu '93. godine okupili komandante korpusa, koji se do tada nisu ni poznavali.
U toku rata više puta sam razgovarao sa Seferom o tome zašto nije izlazio iz Sarajeva. On je naveo više razloga: rizik prelaska preko piste (bila bi bruka da UNPROFOR uhvati komandanta Armije kako pretrčava pistu), indicije da se priprema na njega atentat i, najvažniji, da je mjesto komandanta tamo gdje je težište borbenih djejstava, a to je bilo Sarajevo. Tako bih uradio ponovo, rekao je.
Vehbija Karić je u jesen '92. godine izašao iz Sarajeva sa namjerom da pripremi teren za izlazak Glavnog štaba, pa i Sefera Halilovića na slobodnu teritoriju. Delić je Kariću predlagao da Glavni štab bude smješten u Visokom, ali je Karić izabrao Zenicu.
I kada je Sefer izašao iz Sarajeva, Glavni štab je na čelu sa Seferom, kaže Delić, funkcionisao u Zenici.
Rasim Delić podsjeća da se on sa predsjednikom Izetbegovićem više puta susretao na slobodnoj teritoriji, te da je, prvi put, po nalogu Sefera Halilovića, na neki način, bio organizator Predsjednikovog putovanja po Bosni. Bilo je to u jesen '92.
Delić je ispričao i jednu zgodu. Sa Predsjednikom su, kaže, bili Jasmin Jaganjac i jedan naš komandant. Njih dvojica su, kaže, pričali Predsjedniku o onom pokušaju deblokade Sarajeva u ljeto '92. i upotrebi artiljerije. Ono što su govorili, veli Delić, nije baš bilo smisleno o stvarnim mogućnostima artiljerije i onog što se događalo. "Moj komentar je bio, posebno kada je riječ o artiljeriji, da ne komentarišu preda mnom", veli Delić, koji je, inače, artiljerac.
- Ta veza sa Predsjednikom, lična ili telefonska, je ostala - kaže Delić. - Više puta sam po Predsjednikovom nalogu išao na neke zadatke. Ali, ni jednog momenta izvan znanja načelnika Štaba Vrhovne komande Sefera Halilovića.
