Djelovanje Hrvatske vojske (HV) u Bosni i Hercegovini vezano je uz dva cinioca:

Prvi je geografska povezanost BiH i Hrvatske. JNA i srpske paravojne jedinice su u pocetnim djelovanjima teritorije republika tretirale kao jedinstveno ratiste, ne uvazavajuci drzavne granice Hrvatske i BiH, te su naizmjenicno koristile teritorij jedne republike radi izvodjenja vojnih djelovanja protiv druge tijekom cijeloga rata. Stoga je HV bio primoran, radi stvaranja povoljnije operativne pozicije i neutralizovanja protivnika, ulaziti u drzavni prostor BiH, sto je primjetno u operacijama deblokade Dubrovnika 1992. godine i u pripremama za oslobadjanje Knina 1994./1995. godine.

Drugi cinilac je postojanje brojnog hrvatskog stanovnistva u BiH koje je bilo izlozeno agresiji JNA i srpskih paravojnih jedinica, pa je Hrvatska imala “legitimno pravo” pomoci bosansko-hercegovackim Hrvatima u odbrani. Vojni argument govori u prilog angazmanu HV-a u BiH, s obzirom da su na hercegovackom ratistu napadi JNA i srpskih paravojnih jedinica imali za krajnji cilj izbijanje na Jadransko more i zauzimanje dijelova hrvatskoga drzavnog teritorija, dok je padom Bosanske Posavine, podrucje hrvatske Posavine bilo izlozeno artiljerijskom i snajperskom djelovanju VRS-a do kraja rata, primarno usmjerenom protiv civilnog stanovnistva. Problem u djelovanju HV-a u BiH ponajprije je politicke prirode, s obzirom na ambivalentnost i nedefiniranost hrvatskih politickih ciljeva u odnosu na BiH.

Hrvatski predsjednik dr. Franjo Tudjman je 1990.godine americkom ambasadoru Zimmermanu izjavio u vezi s hrvatskim namjerama u BiH sljedece:

"Ako Srbi u Bosni naprave pritisak, mi cemo braniti nase interese. Ako ne, mi se slazemo da Bosna ostane samostalna republika" (Zimmerman,1997.:95).

U prilog tome govore memoari generala zbora HV-a Janka Bobetka, zapovjednika Juznog ratista 1992. godine. On iznosi da je licnom procjenom dosao do zakljucka kako je najveca opasnost za Hrvatsku odsjecanje ili presjecanje juznog dijela ratista. Procjenu je 10. aprila 1992. godine iznio hrvatskom ministru obrane Gojku Susku i predsjedniku Tudjmanu, te se dobrovoljno stavio na raspolaganje za izvrsenje zadatka, a iste je veceri imenovan zapovjednikom bojista. Po svom dolasku, Bobetko zatice stanje opste panike, jedinice koje napustaju polozaje, nesredjeno i nejasno stanje povodom zapovijedanja, odgovornosti i nacina izvrsavanja zadataka. Na to je reagirao protumjerama, uspio uvesti red i stabilizovati linije bojiSta (Bobetko,1996.:200.-217.) .

U pocetnom razdoblju rata, snage HV-a angazovane su na tri ratista - u Bosanskoj Posavini, u zapadnoj i sredisnjoj Hercegovini, te s manjim snagama u srednjoj Bosni.

U ljeto 1992., Bosansku Posavinu branilo je osam brigada HVO-a i petnaest brigada HV-a koje su se izmjenjivale ili su cijelo vrijeme bile prisutne u obrani bosanske Posavine. Cetiri brigade HV-a su bile cjelovite 108.,139., 157. i 3. gardijska, a ostale su brigade bile sastavljene od jedne ili dvije bojne, ojacane artiljerijom i s nesto tenkova, a brojile su od 600 do 1200 ljudi. Brigade kao sto je 111.rijecka, 105. bjelovarska, dijelovi 2. gardijske - jedna sa 150 ljudi - maksimalno su brojile do 400 ljudi (Spegelj,1995.).

U Hercegovini su djelovali 1. i 4. gardijska brigada, 116. i 156. brigada HV-a u suradnji s kojima su djelovale snage HVO-a, pod izravnom komandom zapovjednika Juznog ratista, generala zbora Janka Bobetka.

U tu svrhu Bobetko zapovijedju od 16. aprila 1992. godine u Grudama oformljuje izdvojeno zapovjedno mjesto Komande Juznog ratista, a u njegovoj je odsutnosti odgovorni oficir, pukovnik Milivoj Petkovic s ovlastima zapovijedanja i koordiniranja bojnih djelovanja. IZM Grude vrsi i koordiniranje i usmjeravanje logistickih sredstava (Bobetko,1996.:206.).

U srednjoj Bosni prema Bobetkovoj zapovijedi, uspostavljen je IZM Srednja Bosna u Gornjem Vakufu, pod komandom brigadira Zarka Tolea, sa svim ovlastima koordiniranja i zapovijedanja na podrucju Busovace, Viteza, Novog Travnika, Travnika, Bugojna, Gornjeg Vakufa, Prozora, Tomislavgrada (Duvna) i Posusja.(Bobetko,1996.:221).

U Bugojno je upucena bojna Frankopan s ciljem stvaranja sigurnosti i cvrstine na pravcu Donji Vakuf - Bugojno (Bobetko;1996.:231.).

Djelovanjima u Hercegovini Komanda Juznog bojista osigurala je bok za dalji razvoj snaga HV-a u deblokadi Dubrovnika i sprijecila prodor JNA prema Splitu, te dalje presjecanje dalmatinskog priobalja. Djelovanja HV-a na sjeveru Bosanske Posavine ne mogu se smatrati narocito uspjesnima, s obzirom da su okoncana ulaskom jedinica VRS- a u Bosanski Brod, u oktobru 1992. godine, i potpunim povlacenjenjem HV-a iz Bosanske Posavine. No, povlacenje nije bilo posljedica vojne nadmoci VRS-a ili poraza HV-a u borbi, nego je do nj doslo na osnovi politicke odluke.

plbih.org