Hajrudin Mešić - kapetan Hajro

Kapetan Hajro, ili bolje rečeno brigadni general Hajrudin Mešić, rođen je 1. januara 1959. godine u selu Srednja Trnova, opština Ugljevik. Sin od oca Mehe i majke Zejfe, rođene Bećirović, rodom iz sela  Šepak, opština Zvornik. Imao je dva brata i dvije sestre. On je bio drugo dijete po redu.

Osmogodišnju skolu završio je u Srednjoj i Donjoj Trnovi. Po završetku osnovne škole pohađao je i zavrsio podoficirsku školu JNA u Sarajevu.
Tokom službe u JNA, vanredno je završio vojnu akademiju JNA u Beogradu i dobio čin kapetana.

Bio je oženjen i ima tri sina i suprugu koji sada žive u Tuzli. Posljednju službu u JNA, odradio je u Hrvatskoj u Karlovcu. JNA i Hrvatsku napušta i vraća se u rodni kraj Srednju Trnovu kada su počela ratna dogadjanja u Sloveniji i Hrvatskoj.

Član Patriotske lige je od njenog osnivanja, organizator i vođa oružanog otpora protiv agresije na RBiH na prostorima Zvorničke i Ugljevičke opštine.

U toku rata obavljao je niz visokih komandnih dužnosti, među kojima su: komandant Teritorijalne odbrane Ugljevik - Teočak i komandant 1. teočanske brigade. Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u selu Nezuk. Posle ovoga 1.teočanska brigada dobija naziv bridaga Hajrudin Mešić.

Slijedeći tekst je uz moje male nadopune preuzet iz knjige Mirzet-a Hamzić Zvornik od izbora do Dejtona (Glas Drine 1998) 503-507.

Budući da kao komandir Stanice milicije u Ugljeviku nije prihvatio zaraznu srbizaciju svega i svačega, te nije iskazao traženu lojalnost srpskim vlastima, morao je ići iz tog kraja. Sa grupom odvažnih momaka iz svoje rodne Trnave obreo se u Teočaku.

Tu je našao nešto pristalica za rat protiv četnika, ali većina žitelja nerado su u svojoj sredini gledali ove buntovnike koji su im remetili san o mirnom suživotu sa komšijama. Tek, valjalo je ići dalje. A dalje se moglo samo kroz šume, mimo neprijateljskih utvrđenja, preko čuvene Zečije Kose- za koju su se vojske u svim ranijim ratovima otimale- pa do Vitinice. U ovoj sredini Hajro i njegovih dvadesetak momaka naišli su na bolje raspoloženje za suprostavljanje agresoru. Naročito je to važilo za mladiće koji su bili presretni da se pojavi neko ko bi ih mogao predvoditi. Pošto je dao upustva o organizovanju odbrane tamošnjih sela, sa nešto većom grupom momaka Hajro odlučuje da krene u pomoć legendarnim braniteljima zvorničke Kule.

Najprije su pokušali preći preko Kalesije, ali u ovom mjestu nisu naišli na razumjevanje. Nije bilo vremena za gubljenje, pa je uslijedio povratak prema sapanjskim selima, a zatim pohod prema Zvorniku- niz sapanjsku dolinu.

Još prije stupanja u borbene okršaje kapetan Hajro nameće se izuzetnom voljom, snagom i izvanrednim razumjevanjem vojne situacije. Tako stiče i ogroman autoritet među vojnicima, koji su bezpogovorno slijedili njegove namjere.

Sa Kule su stizale vijesti o sve jačim nejazdama četničkih snaga, čvrsto riješenih da zauzmu ovo strateško uporište. Hajro i momci spuštajući se preko Debeljaka, Nezuka, Zaseoka, Klise i Brane crvenog mulja na Аulićima do Dardagana gdje su postavljene barikade i time zapriječena komunikacija prema Sapni. Četnici su započeli dejstva sa svojih položaja na Ćirilovom brdu i Kovačevcu. Nakon smrti prvog našeg borca prihvaćena je borba. Ispoljivši neviđenu hrabrost i umijeće Hajro i borci razbijaju neprijateljske položaje i stižu do mosta u Ceru. U saradnji sa Hasetom Tirićem- još jednom legendom Bosne i Hercegovine- i njegovim specijalcima iz Bijeljine, te kapetanom Senadom- komandirom Patriotske lige-, bilo je planirano više akcija na tom području. Međutim, izostala je dogovorena podrška iz Bošnjačkih sela- čulića i Klise. Tada stiže i teška vijest da je Kula pala.

Uslijedili su dogovori šta dalje. Hajro i dalje ispoljava ratobornost i zalaže se na nastavak borbe, revoltiran četničkim porukama: Pala je Kula, sutra ćete i vi!
Ipak, uvažio je rezon kapetana Senada, da moraju izbjeći četničko okruženje, jer bi došlo do sloma tadašnjeg ustaničko-odbranbenog i vojničkog jezgra Sjeveroistočne Bosne sa posljedicama pogubnim za čitavu regiju. Tako su odlučili da izvuku snage prema sapanjskom kraju.

Zatim slijede svakodnevne bitke za odbranu Zaseoka (gdje hrabro gine kapetan Senad), Nezuka, Goduša, Vitinice i Kovačevića. Četnike su ti napadi koštali stotine žrtava. U organizaciji odbrane, na ovom kraju Hajri su pomogli kapetan Džemil Spahić i kapetan Å emsudin Muminović, kasnije komandant Opštinskog štaba OS Zvornik. Hajrini borci: Babak, Bobe, Mujo i mnogi drugi često vrše uspješna ofanzivna borbena dejstva na teritoriji koje su pod kontrolom četničkih snaga. U nekoliko navrata razbijena su neprijateljska utvrđenja u Ravnim Njivama, Brđanima, Odžačini, te djelovima Boškovića, Malešića i Šetića.

Teočak je dugo vremena bio u okruženju, ali četnici nisu žurili sa napadima na tom kraju računajući ionako da je to njihova teritorija. Za to vrijeme momci iz bošnjačkih sela tog područja, prikrivajući se, prolaze i priključuju se Hajri. Neki od njih- upadali su u zasjede i doživjeli tragičnu sudbinu. Ukupno 82 hrabra momka, 82 lavova Teočaka.

Kada je bošnjačkom narodu teočanskog kraja zaprijetilo masovno odvođenje u konc-logore i druga stradanja, Hajro se sa vojskom probija do Teočaka i organizuje odbranu prekinuvši time važnu komunikaciju Bijeljina Priboj. Borci Teočaka, svaki od njih jedna legenda, odolijevali su najelitnijim četničkim jedinicama iz SAO Semberije i Majevice, i drugih okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine i iz Srbije i Crne Gore.

Uviđajući snagu ustaničko odbranbenog pokreta koji je izazvao nemir i nesigurnost u srcu četničke teritorije, Hajri se sa uvažavanjem počinju obraćati četničke vođe Dubajić, Mauzer i ostali - stalno nudeći pregovore i primirja. I tu onda demonstrira vrhunsku vojnu i političku taktiku. Nastavlja s pregovorima ali istovremeno priprema velku 'Majevičku oluju' oslobodilački slalom kroz četnička utvrđenja. Uz pomoć i sadejstva boraca sapanjskog kraja Hajrina vojska, iz dana u dan, ruši četnička uporišta: Laze, Čaklovicu, Čaire, Rastošnicu, Vasiljeviće, Zavid, Rožanj, Skakovicu. Time je obezbjeđena komunikacija Teočak - Goduš. Za oko 15.000 civila u teočanskom kraju to je postao put nade i spasa. Da nije bilo kapetana Hajre i njegovih momaka konc-logori bi bili dopunjeni sa novih 15.000 ljudi, od kojih mnogi ne bi ostali živi.

Na slobodnoj teočanskoj teritoriji organizuje se uzorna vojna i civilna vlast. Provodi se regrutacija i obuka mladih vojnika u tamošnjoj kasarni, vrše se pripreme za buduće oslobodilačke zahvate, jer čovjek Hajrinog kova nije mogao imati mira dok čitava Bosna ne bude slobodna.

Autoru ovih redova, koji je jedini puna četiri mjeseca u sredstvima informisanja govorio o ovom nenadmašnom vojskovođi i čovjeku, koji ga je nazvao umjetnikom rata - u nekoliko je navrata pominjao svoju ogorčenost zbog toga što su mu neki “foteljaši” iz regionalne komande pripisivali da je sirovi seoski lider, buntovnik koji vodi neki svoj rat.

Bio je to veliki moralni grijeh 'birokrata' koji su u rat ušli, ako su uopšte ušli, kad je Hajro već iza sebe imao odbranjena i oslobođena prostranstva.

On je vodi svoj rat onoliko koliko je morao, jer da je čekao nekakav zajednički rat ne bi bile spašene desetine hiljada ljudi sapanjskog i teočanskog kraja, ne bi bilo slobodnih teritorija bez kojih se ne bi odbranila ni Sprečanska dolina, a može se pretpostaviti kakav bi to bio dodatni teret za branitelje Tuzle.

Srećom, narod ga je dobro razumio i čvrsto mu je vjerovao. Legenda o kapetanu Hajri, kao spasitelju naroda i nenadmašnom vojskovođi, davno je prešla granice zvorničko-teočanskog ratišta.

A legende ne nastaju i ne ostaju tek tako. Hajro je poginuo u najplemenitijoj misiji. Pokušao je da otvori koridor prema opkoljenom i napaćenom narodu Kamenice, onom narodu koji mjesecima umire od gladi i četničkih najezda, onim herojima koji su nadčovječanskim naporima očuvali veliku slobodnu teritoriju, koji su mjesecima apelovali, molili, zvali - a niko prije Hajre nije se našao da im pomogne. Slučajna smrt (ako u ratu ima slučajne smrti) spriječila ga je da ne zada odlučujući udarac, već razbijenim agresorskim snagama između Sapne i Kamenice.

Noć uoči pogibije - pjevao je sa čuvenim goduškim komandirom -Jusom Jusićem Bonzom pjesmu o Zmaju od Bosne.
Kažu da ju je ponavljao bar deset puta. I imao je pravo da je pjeva, jer se u ovom ratu ponajviše približio legendi Zmaja od Gradačca.

plbih.org

MAJEVICO, ČUVAJ KAPETANA

Majevico suncem obasjana
Ti nam čuvaj Hajru Kapetana
Nek počiva u slavi slobode
Dok Ljiljani slavne bitke vode.

Ljiljani su njemu zavjet dali
Osvojiti što su zacrtali
Dok je Hajro na čelu im bio
U pobjede on ih je vodio.

Hajro čedo svoje Majevice
Ti si ponos svoje porodice
Teočaka i Srednje Trnove
Nikad neće da te zaborave.

Svi ljiljani s tvoje Majevice
O tebi će pjevati pjesmice
Za života legenda si bio
Svog naroda slavu pronosio.

Od Zvornika pa do brda Bana
Ide vojska Hajre Kapetana
Sa zastavom Zlatnih Ljiljana
Uništiti što više dušmana.

Ide vojska padaju granate
Na poljima Ljiljani se cvate
Sa njima si vojsku zakitio
Kad si prvu pobjedu odnio.

Volio si svoju Majevicu
Vitinicu i našu Sniježnicu
Goduš mjesto kud si prolazio
Bajkovicu dok si osvojio.

Vitinica mjesto je otpora
Gdje je palo stotine zlotvora
Od naleta tvojih jurišnika
Nestale su kolone četnika.

Teočak je ko Vukovar bio
Dušmanin ga uništiti htio
Tvoji su ga borci odbranili
Sve četnike u crno zavili.

Pod udarom Teočanske brigade
I još jedno uporište pade
Sapnom ravnom cvjeta Ljiljan cvijeće
U Teočak četnik ući neće.

Primali su momci naređenje
Da osvoje relej utvrđenje
Sapna ravna zadatak sledeći
Neprijatelj nesmje nam uteći.

Počivaj nam Hajro Kapetane
Pobićemo sve naše dušmane
Mnogo su nam jada učinili
I Tvoj mladi život uništili.

F.Č. Tuzla, novembar 1992 (povodom pogibije Hajre Kapetana 30 oktobra 1992 godine)




Pjesma od Nuki H.

Tužno plače Majevica, što izgubi svoga sina,
Legendarnog borca Hajru
teočanskog komandira.
Branio je našu Bosnu,
od Bijeljine pa duž Drine
borio se Majevicom
da otjera dušmanine.
Neka znade dušman kleti
nikad Bosna pasti neće
ostavio Hajro nama
svoju hrabrost i umijeće...
Stoj dušmane, prokletniče
ne ruši nam našu Bosnu
ima Drina još sinova
Mešić Hajre sokolova...


Mi smo vojska Hajre Kapetana
www.youtube.com/watch


Hajrina kontraofanziva

U proljeće mjeseca aprila
Na Bosnu se sruči ofanziva
Okupator prijeđe preko Drine
Pa razbaca granate i mine
Pita narod gdje su opštinari
A oni se prvi razbježali
Pobjegli su kao nekakve strine
Neka svako o sebi brine
Pade Zvornik skoro bez otpora
Posta mjesto klanja i terora
Kad genocide kraju privedoše
Silnu vojsku Sapni okrenuše
Ubjeđuje Arkan svoju kliku
Biće lakše nego u Zvorniku!
Al se krvnik grdno prevario
Na tvrd orah, tu je udario
Pa on šalje ferman za Srbiju
Da spremaju vojsku još brojniju
U pismu se Slobi požalio
Da je prvi poraz doživio:
Nije samo da mi vojsku tuku
Već otimlju, more, i tehniku!
Ovaj narod ovdje oko Sapne
Ni vrag crni ne može da pomakne!
Najgori su u mjestu Zaseok
Idu na nas kao zmije poskok!
Nisu bolji ni Kovačevići,
Tu nikada neću stići
Mnoge ljude još ću izgubiti
Na tom brdu zvanom Brdo smrti!
Ovdje sam se mogo uvjeriti
Da ću Bosnu teško pokoriti
Zato će mi Bosna zaplatiti
Sva ću ova sela popaliti!
U logore sve ću otjerati!
Srpski živalj ovdje naseliti!
U Sapni ću Vidovdan slaviti!
Sve bi ovo koljač uradio
Da se Hajro nije pojavio
On sakupi svoje hrabre momke
Pa potjera mrske razbojnike!
On podiže u narodu elan
I pokvari agresoru plan!
Tako zasta srpska agresija
I propade Velika Srbija!
Hajro nema silu i tehniku
Ali ima srce i taktiku
Borci su mu trepet i strahota
Niko od njih ne žali života
Radije će svaki poginuti
Agresora neće propustiti!
Pamtiće se do Sudnjega Dana
Ime našeg slavnog kapetana
Jer da ne bi Mešić Hajrudina
Mnoge bi još progutala Drina
Poživi nam brate Hajrudine
Da otjeraš bandu preko Drine!
Hvala majki pa nam rodi sina
Da imamo Mešić Hajrudina!


Kad krene Hajro Bosnu da brani
www.youtube.com/watch

Nezuk: Kapetan Almir pored obiljezlja Hajre Kapetana