Hajra Ćatić - Udruženje "Žene Srebrenice"

PLBiH.ORG: Prije svega želimo da Vam se zahvalimo što ste pristali na ovaj interview za naš sajt. Udruženje »Žene Srebrenice» koliko trenutno ima ćlanica i u kojim općinama djeluje?

- Udruženje gradjana Žene Srebrenice Tuzla ima redovnih 300 članica, uglavnom djeluje u BiH, a pošto na tuzlanskom kantonu još uvijek ima i najviše porodica koje se iz raznoraznih razloga nisu vratile na svoja prijeratne prebivališta (mnogi čekaju da im se obnove kuće, drugi zbog lijećenja, školovanja itd.

PLBiH.ORG: Danas nakon rata smatrate li da je odnos države i njenih vlasti zanemarujući prema majkama i ženama Srebrenice? Kakav je odnos vlasti prema vama, da li vas se sjete sem 11. jula?

- Odnos države i njenih vlasti su zanemarajući prema porodicama i žrtvama genocida čiji su članovi pobijeni u zaštićenoj zoni Srebrenica. Za 11. juli uglavnom dodju da se slikaju i kad su im potrebni glasovi pred izbore.

PLBiH.ORG: Prije par mjeseci predsjednik SDA, Sulejman Tihić je izjavio da se politika SDA neće bazirati na sjećanju bošnjačke žrtve. Kakvo je Vaše gledanje kao žene koja i dan danas traži svoje najmilije po masovnim grobnicama širom Podrinja?

- Ne obraćamo pažnju na izjave političara, jer smo već na to i navikli, ali nama majkama i porodicama niko ne može zabraniti da mi tragamo za našim najmilijim, da prozivam ratne zločince i nihovo hapšenje, da vršimo pritisak da se što više ekshumara masovnih i sekundarnih grobnica kao i da se ubrza identifikacija ekshumiranih posmrtnih ostataka.

PLBiH.ORG: Povratak Bošnjaka u Srebrenicu na svoja vjekovna ognjišta zasigurno je otežavajući iz raznih okolnosti. Iz godine u godinu, je li je povratak u porastu ili opadanju?

- Povratak u Srebrenicu je zaista specifićan. Nije dovoljnu porodici sagraditi kući, ako su u pitanju mladje osobe treba im zaposlenje da bi mogli da žive od svog rada, problem je isto tako lijećenje, školovnje djece, jer mnogi ne žele da im djeca uče po programu Republike Srpske koja se stvorena na genocidu jer za njih su svi ratni zločinci heroji koji su pobili njihove očeve, braću i ostalu familiju. najveći problem je što su uglavnom porodice ostale bez muške glave nosioca porodice, tako da su to uglavnom samohrane majke i stratrije osobe i uglavnom se vraćaju oni koji zaista nemaju ili se nisu snašli da gdje u Federaciji obezbjede krov nad glavnom iili ako se vrate to su starije osobe koje polako umiru i jedna po jedna kuće se zatvaraju. tako da je do sada više mrtvnih šehida pokopanu u Memorijalnom centru nego povratnika na područje opštine Srebrenica.

PLBiH.ORG: Kako protiče proces identifikacije posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana? Očekuju li se, da će identifikacija biti u potpunosti provedena pošto je otezano uzimanje DNK uzoraka, jer mnoge familije žrtava se nalaze u drugim zemljama?

-  Što se tiče identifikacije posmertnih ostataka žrtava ne možemo reći da smo zadovoljni jer zaista sporo ide. Mnogo gbornice koj nisu ekshumirane, u identifikacionom centru u Tuzli nalazi se još negje oko 5.000 vreća u kojima se nalaze posmrni ostaci koji čekaju na identifikaciju. Tijela su izmješana, jer su masovne grobnice prekopavane i prenošene u sekundarne grobnice, tako da u nekoliko grobnica se nalaze posmrni ostci nestle osobe.  Što se tiće DNK analize, porodice su uglavnom dale krv jer su timovi koji rade na DNK analizi išli po terenima kao i u Evropskim zemljama i Americi gdje su imali informacije da žive porodice čiji su članovi nestali iz ZZ Srebrenica.

PLBiH.ORG: Koliko je do sada identifikovanih i koji broj posmrtnih ostataka će biti ukopano u memorijalni centar «Potočari» 11. jula ove godine?

- Do 11. 07.2008. godine identifikovano i ukopano je u Memorijalnom centru Potočari 3.204, a 11.jula 2009. godine nije konačan spisak jer koji budu identifikovani do tog datuma ući će u pokop, do sada ima negdje oko 500 identifikovanih znaći taj broj nije konačan.

PLBiH.ORG: Kakva je suradnja sa drugim srebreničkim udruženjima i prvim ljudima Srebrenice, oko organizacije ukopa posmrtnih ostataka svake godine 11. jula u Potočarima?

-  Što se tiće saradnje sa drugim srebreničkim udruženjima imamo iste ciljeve, Što ne znaći da se u nekim stvarima mimoilazimo. Do sada smo imali izuzetno dobru saradnju sa opštinskim organima mislim na Bošnjake koji rade u opštinskim organima. Medjutim , pošto su da ne kažem skoro bili izbori i došli su novi ljudi vidjećemo kakva će biti saradnja, jer ipak treba da prodje vremena da bi mogli ocjeniti. Do sada je održan samo jedan sastanak organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula i na tom sastank je izabran načelnik opštine za
predsjednika organizacionog odbora. Sledeći sastanak je zakazan za 15. april.

PLBiH.ORG : Svake godine povećava se broj učesnika u pohodu Mars mira - Put slobode, imate li poruku za ljude koji će uzeti učešće na ovogodisnjem maršu?

- Zaista svake godine se povećava broj učesnika u pohodu Marš mira - Put slobode. Udruženje je u odboru za taj marš, jer je i inicijativa krenula iz našeg udruženja i udruženja preživjelih srebreničana koji žive u  Švicarskoj i pozivamo svi kojima dozvoljavaju njihove obaveze da se pridruže ovom maršu, a pogotovo mladim, jer to je put smrti i užasa kojim su mnogi srebreničani pokušali probiti se do slobodne u toj kolini se nalazio i moj sin Nino koji je bio izvještač iz Srebrenice i koji je poslednji svoj izvještaj iz Srebrenice poslao 10.jula naveće kada je rekao kakva je alarmantna situacija u Srebrenici i ako nam niko ne pomogne da će to biti njegovo poslednja javljanje i bilo je poslednje. Moj Nino nikada nije stigao na slobodnu teritoriju, i još uvijek nisam pronašla njegove posmrtne ostatke. Muža su mi u Potočarima zarobili četnici, tako da sam sama došla u Tuzlu.
U više navrata sam pomislila kad slušam vijesti RS ili BN i dodika, a vratila sam se u Srebrenicu, kuću sam obnovila, ali živim sama u njoj, pomislim Bože zar ću opet sa najlon kesom da negdje krenem iz Sebrenice, jer zaista kad slušam Dodika njegove izjave uhvati nas neka panika. Situacija u BiH je zaista složena i napeta pogotovo ovih zadnjih mjeseci, imam osjećaj kao da je to ona 1992. godina, samo što ne puca, jer naši političari ni u čemo ne mogu da se slože, ne čudi me ona strana, ali i bošnjaci ne mogu da se dogovore i da zajedno nastupaju, da ih Dodik ne vrti oko malog prsta.

PLBiH.ORG: Vaše mišljenje o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i njenih lidera. Koliko su pristupačni za suradnji sa udruženjima iz Srebrenice, a i same pomoći oko otkrivanja zločinaca koji su počinili masakr u Srebrenici i njihovog privođenja pred Haški tribunal?

-  Što se tiće ratnih zločinaca i Suda u Hagu, kao i Suda u BiH nismo zadovoljni. Mnogi ratni zločinci slobodno se kreću u RS, i susjednim nam državama. Evo imamo spisak od 810 imena zločinaca koje radila komisija za Srebrenicu a koji još uvijek rade u policiji, držani organima, sudstvu i tužilaštu, ni protiv jednog nije podgnuta optužnica, imamo spisak od 74 imena 10. Diverzantskog odreda sa kojeg je samo Dražen Erdemović uhapšen, ostali su na slobodi. Imamo niz takvih primjera. Mislimo da je sud kako u Hagu tako i ovaj sud u BiH mogao
mnogo više uraditi na hapšenju ratnih zločina, a isto tako i za mnoge presude koje su donijeli nismo bili zadovoljni, ali nismo mogli na to uticati, jest da smo se u više navrata oglašavali, ali rezulata nije bilo.
ednom prilikom kad sam se srela u haškom tribunalu ua tužiteljicim Karlom Del Ponte, jer je udruženje radilo jedan Dosije Srebrenica gdje smo pokupali dokazati odgovornost Medjunarodne zajednica odnosno pojedinaca iz Medjunarodne zajednice koji nisu ništa uradili da spriječe da ne dodje do genocida u Srebrenici. Tom prilikom smo taj Dosije Srebrenica predali tužiteljici, i ona nam je tada rekla kad materijal proući da će tada reći da li ima osnova za podizanje optužnice protiv zvaničnika iz medjunarodne zajednice. tom prilikom sam je upitala jer je tih dana trebala da se izrekne presuda Momiru Nikoliću, znaći to da će Nikolić dobiti kaznu kao Biljana Plavšić, obzirom da je Nikolić priznao za neka lokacije masovnih gorbnica i kao i da je izrekao svoje pokajanje. Ona mi je tom prilikom ona sa povišenim tonom rekla: Šta mi porodice imamo od toga da li neko dobio manju ili veću kaznu mi treba da se zadovoljimo da pronadjemo naša najmilije i da ih pokopamo na taj njen odgovor sam bila šokirana.

 08.04.2009 godine

plbih.org