Opština Gacko nalazi se u istočnoj Hercegovini i na istoku se graniči s Crnom Gorom. Godine 1991. Gacko je imalo 10.788 stanovnika, od čega 61,74% Srba, 35,76% Bošnjaka i 0,27% Hrvata. Na izborima 1990, SDS je osvojila većinu u opštini, ali je u samom gradu Gacku pobjedila SDA. Mitar Lažetić iz SDS postavljen je za predsjednika opštine. Zvaničnici SDA su vodili pregovore sa Lažetićem i drugim zvaničnicima SDS. Izgledalo je da zvaničnici SDS imaju vrlo ograničenu slobodu odlučivanja i da naređenja stižu odozgo. Govorili su da njihove odluke treba da potvrdi Karadžić.
Pred izbore 1990, došlo je do jačanja srpske nacionalističke propagande u medijima i na mitinzima, što je povećavalo međunacionainu zategnutost. Nakon izbora, kada je SDS osvojio sve položaje od političkog i ekonomskog značaja, počelo se s otpuštanjem Bošnjaka sa svih uticajnih položaja.
Godine 1990. i 1991, JNA je srpskim civilima podijeli la oružje. Nakon što su počele borbe u Hrvatskoj, širom opštine su uspostavljeni kontrolni punktovi, na kojima su bili srpska policija, srpska paravojska i pripadnici JNA, pod komandom SDS. Već u maju 1992, policija je bila isključivo srpska. Od novembra 1991, u Gacku je bilo stacionirano dosta jedinica JNA, a od aprila 1992, bilo je i paravojnih grupa poput Belih orlova. Početkom 1992. učestalo je zlostavljanje bošnjačkog stanovništva. Počela su hapšenja nesrpskog stanovništva koja su, pored ostalih, vršili i pripadnici Belih orlova. Ta su hapšenja počela u aprilu 1992, a učestala su u maju i junu. Načelnik SJB je lično učestvovao u hapšenju civila. Bošnjacima je rečeno da predaju oružje, inače će JNA sve uništiti i sravniti sa zemljom.
Jedan dio bošnjačkog stanovništva je autobusima odvezen iz opštine, dok su drugi otišli u Fazlagića kulu i Borać. Dana 17. juna 1992, VRS, Beli orlovi i policija napali su Fazlagića kulu. Dosta ljudi je uspjelo da pobegne, ali su neki Bošnjaci , među kojima je bilo staraca, žena i dece, ubijeni. Dosta Bošnjaka je bilo u planinskom predjelu oko Boraća. Srpske snage su pokušale da ih ubijede da se predaju. Ubijen je veliki broj onih koji su se predali ili bili uhvaćeni u pokušaju bjekstva. Nesrbi su držani u pošti u Avtovcima, u SUP u Gacku i zatočeničkom logoru u Bileći. Ljudi su držani i u hotelu elektrane u užasnim uslovima. Tu su ih mučili i ubijali. Uslovi u SUP bili su veoma teški. Dana 3. jula 1992, komandir policije i drugi Srbi pogubili su pet zatvorenika. Komandir policije Vitomir Popić često je viđan u društvu Vojina Popovića, načelnika policije, koji je bio član Kriznog štaba. Popić je takođe prisustvovao sastancima na kojima su bili i drugi članovi Kriznog štaba.






