Prema popisu iz 1991, Foča je imala 40.513 stanovnika, od čega 51,32% Bošnjaka, 45,21% Srba, te 3,47% onih koji su se izjasnili kao Hrvati, Jugosloveni ili "ostali". Na izborima 1990, SDA je osvojila većinu u lokalnoj skupštini, dobivši 33 od ukupno 70 mjesta. SDS je osvojila 32 mjesta, dok su ostala mjesta podijeljena između preostalih stranaka. Prije izbora Srbi su bili na većini rukovodećih političkih položaja i nisu htjeli da prihvate promjene na rukovodećim položajima. Velibor Ostojić, član glavnog odbora SDS a kasnije i ministar za informisanje, te Vojislav Maksimović i Petko Ćančar, učestvovali su u izradi predratnih planova za preuzimanje vlasti u Foči i njihovom kasnijem izvršenju. Miroslav Stanić, predsjednik lokalne SDS, predsjednik Ratnog predsjedništva Foče i načelnik Kriznog štaba Foče, bio je odgovoran za direktno sprovođenje planova za preuzimanje vlasti.
Zauzimanju Foče prethodilo je tajno naoružavanje lokalnog srpskog civilnog stanovništva. Krizni štab je organizovao obuku i naoružavanje srpskih dobrovoljaca i postavljao i unapređivao lokalne vojne komandante. U martu 1992, predsednik srpske skupštine je uputio zvaničan zahtev Generalštabu JNA da se u Foči stacionira garnizon JNA. Predsjednik je iznio uvjeravanja da je srpska skupština opštine spremna da redove te jedinice ojača vojnicima na obuci u garnizonu Kalinovik.
Oružane snage koje je koordinisala Taktička grupa Foča, a to su bile snage TO koje su u junu 1992. ušle u sastav VRS, učestvovale su u napadima i preuzimanju vlasti u gradovima. Ostojić je kasnije izvjestio o uspjehu koji je ostvarila TO u čišćenju područja Foče. Pukovnik Marko Kovač, komandant Taktičke grupe Foča, potpisivao je dozvole vojnicima koji su služili u Foči da idu na odsustvo u Beograd. Vojnici identifikovani kao pripadnici Belih orlova takođe su učestvovali u preuzimanju vlasti. Krizni štab je uz vojno rukovodstvo učestvovao u planiranju i sprovođenju napada na Foču.Vojnici Užičkog korpusa iz Srbije bili su prisutni na mjestima gdje su Bošnjaci držani u zatočeništvu.
Napad na Foču počeo je oko 8. aprila 1992. U napadu kojem su prethodile sirene učestvovale su teška artiljerija i pješadija s okolnih brda. Napad je prvobitno bio usredsređen na većinski bošnjačka naselja kao što su Donje Polje, Aladža i Čohodor mahala. Borbe su privremeno obustavljene dok su članovi SDA i SDS vodili pregovore. Dana 9. aprila, Ostojić je odbacio protokol od 21 tačke koji su sačinile obe strane i borbe su nastavljene. U napadu na Foču učestvovale su srpske snage sastavljene od jedinica JNA, TO, lokalne policije i Arkanove i Šešeljeve paravojske. Grad Foča je pao u srpske ruke oko 16. aprila, a veliki broj Bošnjaka koji su tokom borbi ostali u gradu, tada je pobegao. Četiri dana nakon pada Foče, u Foču je stigla delegacija u kojoj su se nalazili i Ratko Mladić i Biljana Plavšić.
Grupe civila Bošnjaka, uglavnom muškaraca, pobijene su na brojnim mjestima po Foči u toku zauzimanja sela unutar opštine. Tako su, na primjer, srpski vojnici 26. aprila ubili najmanje pet Bošnjaka u blizini vojnog skladišta u Filipovićima. U periodu od 1. do 10. maja, srpske snage su ubile otprilike 60 civila nesrba iz sela Jeleč.
Tokom i poslije napada na Foču i okolna sela, srpske vlasti su uhapsile i zatočile većinu bošnjačkog stanovništva. Glavne mete srpskog pritiska bili su političari, vodeći preduzetnici, ljekari, pravnici, nastavnici i ugledne ličnosti zajednice. Srbi su pohapsili članove i pristaše SDA. Zlostavljali su nesrpsko stanovništvo Foče i činili mu život nepodnošljivim. Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svoju imovinu prepisuju Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini. Muškarce nesrbe koji su iz Foče prebjegli u Srbiju i Crnu Goru tamnošnje su vlasti vratile u Foču, gde su potom zatočeni.
Čim je preuzimanje vlasti u potpunosti sprovedeno, srpske snage su ušle u grad i počele da pretresaju bošnjačke domove i da hapse Bošnjake . Civile nesrbe su prilikom hapšenja i prevoza do zatočeničkih objekata u tom kraju tukli. Srpske snage su civile odvele u Kazneno-popravni dom (dalje u tekstu: KP Dom) i druge zatočeničke objekte unutar i oko Foče, između ostalih i u skladišta na Livadama. Dana 22. juna 1992, lokalni Srbi su iz Trnovače, sela na šest kilometara udaljenosti od Foče, odveli 14 muškaraca Bošnjaka, navodno da ih povedu u KP Dom, ali su svu četrnaestoricu usput ubili.
KP Dom je zvanično uspostavljen na osnovu odluke Predsjedništva Srpske Republike Bosne i Hercegovine i finansiranje iz republičkog budžeta. U periodu od 18. aprila do septembra 1992, u logoru se u prosjeku nalazilo oko 600 zatočenih lica. U aprilu 1992, Krizni štab je zajedno s JNA radio na angažovanju zatočenika KP Doma na poslovima koje je odobravao Krizni štab. Privremeni upravnik KP Doma, Milorad Krnojelac, zvanično je imenovan na tu dužnost odlukom ministra pravde Momčila Mandića. Na zahtijev komande Taktičke grupe Foča, KP Dom je zvanično određen kao mjesto za zatočenje ratnih zarobljenika i uhapšenih lica od 10. maja 1992. Upravnik je zahtijeve za puštanje na slobodu zatočenih civila Bošnjaka proslijeđivao Kriznom štabu Foče na razmatranje.
Uslovi koji su vladali u KP Domu bili su neljudski i ponižavajući. Osnovna zdravstvena njega bila je nedostupna. Zatočeni nesrbi bili su zaključani u svojim prostorijama najveći dio dana, ili pak odvođeni na prisilni rad. Mnogi zatočenici bili su izloženi batinanju i drugim vidovima kažnjavanja. Dok je služio kao zatočenički objekat za nesrbe, u KP Domu je ubijeno ili iz njega odvedeno pa ubijeno više od 250 Bošnjaka . U toku mjeseca jula ubijeno je najmanje 36 Bošnjaka.
Žene i djevojke Bošnjakinje koje su u toku napada na Foču i okolna sela bile odvojene od muškaraca, držane su u zatočeničkim objektima smještenim u Srednjoškolskom centru u Foči i sportskoj dvorani "Partizan". Neke od njih su vojnici držali u više kuća na području Foče. U periodu tokom kojeg su bile zatočene, vojnici su u više navrata silovali mnoge od tih žena i djevojaka. Među tim vojnicima bili su i lokalni Srbi ali i vojnici identifikovani kao lica iz Srbije i Crne Gore, uključujući i pripadnike jedinica Pere Eleza i Dragoljuba Kunarca koje su dejstvovale pod komandom Taktičke grupe Foča.
Brojni kulturni i vjerski objekti u Foči su uništeni. Dana 2. avgusta 1992, u vazduh je dignuta i potpuno razorena Aladža džamija. Eksplozija je bila tako snažna da su se prozori u obližnjim kućama rasprsli, a plafoni bili oštećeni. Prije rata u Foči je bilo 11 džamija. Sve su uništene.
U januaru 1994, Foča je nazvana Srbinje, čime je ukazano na činjenicu daje njeno stanovništvo gotovo isključivo srpsko.
Zlocini genocida u Foci
Izjava svjedoka
Broj dosjea:480
Logor:KPD
Općina: Foča
Odmah početkom agresije na BiH pokušao sam da se spasim sa svojom porodicom i, bježeći prema Goraždu, 26.04.1992. godine, u Ustikolini su nas uhvatili četnici i odveli u logor u Foču. Tamo smo zatvoreni u jedan hangar, u koji je stalno pristizalo civilno stanovništvo iz Foče, koje su četnici hvatali po šumama. Nakon pljačkanja svega što su uspjeli naći kod zarobljenih, postrojili su nas i prozivali po nekom spisku. Izveli su osmericu starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili, rekavši ostalima da to čine zato što se njihovi sinovi nalaze u SDA. Čitajući spiskove i meni se rekli da se izdvojim u stranu. Pozvali su nekakvog dugokosog mladog četnika da me čuva, koji mi je prilikom pretresa našao hamajliju. Naredio mi je da je pojedem. Nakon toga odveli su me u jedan hangar, pa onda skupa sa četrnaestogodišnjim sinom u samicu.
Ostao sam u samici i više ništa nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri dana provedenih u samici, prebačen sam u "popularnu" sobu "šesnaestorku", u koju je svaki četnik mogao ući u svako doba noći i dana da ispituje i maltretira zatvorenike.
Za dan-dva u tu sobu doveli su 77 muškaraca, tako da su po dvojica ležala u jednom krevetu. Navečer su ih odvodili na ispitivanja o posjedovanju oružja, odakle su se samo rijetki vraćali.
Od njih 77, samo ih je dvanaest preživjelo, dok se ostalima gubi svaki trag...
Ovaj zločin se desio u septembru 92 godine kada su doveli sa planine Zelengore oko 20 djevojaka i mlađih žena. Tu su ih na moje oči seksualno zlostavljali (Mene su tada svezali za volan i to sam morao gledati na daljini od 10-tak metara). Tada sam mislio da neću ostati živ. Tu su se redali nad tim polumrtvim ženama. To je bilo užasno gledati. One se jadne nisu žive javljale. Taj prizor nikada neću zaboraviti, to iživljavanje nad nedužnim djevojkama i ženama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine. Lično sam gledao i završni čin kada su ih poklali a potom na to mjesto bacali granate..."
SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE (DJECE) MALOLJETNICA
Broj dosjea:1803
Logor:Barake-Buk bijela
Općina: Foča
...Psovali su, derali se, vrištali, pjevali četničke pjesme 8koje nikad do tada nisam čula)...Proveli su nas kroz naše selo. Kuće su već bile spaljene i gorjele su. Mi smo išli i šutili. Psovali su nam majku. Govorili su:2 Gdje vam je Alija? Š to vam on ne pomogne? J.... vam on majku! ******..." Do tada nisam ni znala za tu riječ ****** i ustaša. Dotjerali su nas do Mješaja na asfaltnu cestu koja vodi prema Tjentištu. Tamo je bilo puno vojnika. Pretežno su to bile komšije iz Mješaja. Tu je sjedio Gojko Filipović, a do njega ostali četnici. Smijali su nam se..
Mene su uveli u drugi dio barake. Tu ulazi jedan stariji četnik (40-50 godina) i baca me na krevet. Strgao je odjeću i veš sa mene. Govorio mi je:" Ne boj se! Neće ti biti ništa! Samo ću ja biti sa tobom." Međutim, u međuvremenu se napravio red četnika ispred vrata. Ne znam koliko ih je bilo, ali sam brojala do deset i dalje nisam mogla.Dok se to sve dešavalo ja sam čula kako se napolju dere moj amidžić, kako je zapomagao i kako su ga tukli...onda sam čula pucanj i viku:2 Pobježe ******!" Znala sam istog trenutka da su ga ubili.
-Znači oni su vas počeli seksualno zlostavljati odmah kad su vas doveli. Da li su to radili i sa ostalim ženama?
Ja sam bila u toj baraci i ne znam šta se vani dešavalo. Mislim da smo tu najgore prošle ja i mala E.B.
Za to vrijeme dok sam bila u baraci sam čula veliku pucnjavu i mislila dam da ubijaju jedno po jedno i da ih bacaju u Drinu.
Mene su izmrcvarili. Tu sam ostala 3-4 sata, dok su se oni iživljavali na meni dok dok im je bilo dosta silovanja. Ja nisam mogla da ustanem ni da se obučem. Došli su i naredili mi da se obučem i da idem u autobus, koji je skoro krenuo sa ostalima. Izvela su me dvojica i ja sam nekako došla do autobusa. Tamo su bili svi ostali osim male E. Njena majka je stajla pred autobusom, plakala i molila da joj vrate dijete.
-Koliko je E. Tada imala godina?
Ona je imala 15-16 godina. Kasnije su je doveli u autobus...
SEKSUALNO ZLOSTAVLJANE PRED RODITELJIMA, DJECOM I ČLANOVIMA OBITELJI
Broj dosjea:3887
Logor:Čohodar Mahala
Općina: Foča
Noć,24.06.1992 godine. Bilo je 12.30 sati. Djeca su spavala a ja sam bila budna. Odjednom sam čula da neko lupa na vrata. Od straha sam zanijemila, mislila sam da će mi srce iskočiti. Čula sam kako me muški glas doziva i govori:" Balijko otvori, neću ti ništa!" Pošto sam i dalje šutila, začuše se rafali. Stakla su počela padati po djeci. Probudili su se. Strah, plač...Stavila sam ih pod kuhinjski sto, zatrpala jastucima i jorganima, a ja sam legla na pod. Rafali i pucnjava po kući je trajala i dalje. Nazvala sam Gorana Mitrašinovića. Njegov otac mi je rekao da je on na straži kod moje kuće i da se ništa ne bojim. Poslije nekog vremena čula sam kako neko viče:" Milane, šta radiš?! I opsova nešto. Pucnjava se stiša i sve utihnu. Kada sam izvadila djecu ispod stola nisu glasa davali, bili su mokri i znoj je curio iz njih. Da su još malo ostali pod stolom ugušili bi se.
Drugi, 25.06, najcrnji dan- Crnogorac me na oči moga 7 g sina uze, tada je moj sin dobio napad ukočio se, a oči su mu bile otvorene. Udario me je još jednom i rekao Turkinjo nismo završili sutra ću ponovo doći. Iako sam bila sva u modricama pritrčala sam mom sinu koji je bio bez svijesti, umivala ga i jezik mu izvadila van da se ne bi udušio, mada sam tada mislila da je mrtav. Odjednom je trepnuo i počeo da povraća, okrenula sam ga na stomak ne mogu vam to više opisati to je bio užas najteži dan u životu. Drugo dvoje djece su plakala i tresla se. Tu noć sam pomišljala da ubijem i njih i sebe ali nisam smislila način...
OTVARANJE MJESTA ZA MASOVNO SILOVANJE
Broj dosjea:1803
Logor:partizan-kuća Nusreta Karamana
Općina: Foča
...Sve su nas rasporedili po sobama. Pošto sam cijele noći bila sa Duškom Dubljevićem, nisam mogla znati šta se dešava u drugim sobama. Ujutro, kada me je Duško pustio, odmah me je preuzeo "Konta"-Kontić. Onda je došao "Žaga" o odvezao nas u Miljevinu. Sa mnom su bile još tri djevojke: DŽ.B, E.B I A.K (koja je bila dovedena iz Kalinovika). " Žaga" nam je rekao da će nas suočiti sa novinarkom šta je koja pričala i ako budemo lagale da će nas prikovati za splav i pustiti niz Drinu. Doveo nas je u Miljevinu pred jednu kafanu. Uveli su nas i dali nam da jedemo. Mene su odredili da sjedim pored Pere Eleza (nisam znala ko je on ali sam čula da ga tako zovu). Govorio mi je da jedem, a ja sam bila napola mrtva od straha i od svega što mi se dešavalo. Jedan od njih je rekao:" Izvedite je tamo da je ubijemo, zar ne vidite da je gotova."
Odatle nas je Miško Savić (Crnogorac iz Pljevalja) odveo u kuću Nusreta Karaman. Kad smo tamo došli izašao je "Žaga" i izveo R.K i A. Doveo nas je na sprat da počistimo sobu gdje ćemo spavati. Mi smo pospremile i stavile spužve. Kasnije dolazi četnik Nikola Brčić-Rođo i odvodi me u jednu sobu i siluje me. Kad je on završio sa mnom natjerali su nas da siđemo u prizemlje. Tu smo zatekli J. Iz Kalinovika, koju je za sebe držao Neđo Samardžić. On je bio iz Bileće, ali je pred rat bio u KPD-u. Kad je rat počeo pustili su ga i otišao je u četnike.
-Odakle znate sva ta imena?
Prilikom mog boravka sam sve upoznala, jer sam tu bila puna 4 mjeseca.
-Jeste li sva ta 4 mjeseca boravili u kući Nusreta Karamana?
Jesam. Tu je bilo 8-9 djevojka. Neđo Samardžić je kasnije odveo J u neki stan u Miljevini. Nas je bilo prvo 4 djevojke. Onda su doveli J.G, pa L.Č, A.S (iz Miljevine) i A.B (12 godina). A su izdvojili kada su poveli sve žene i djecu iz Miljevine. Tada je Pero naredio Draganu Stankoviću da nju dovede u kuću. Cilj Pere Eleza je bio da prvi siluje sve djevojke...
PRODAJA ŽENA
Broj dosjea:1803
Logor:Partizan-kuća Nusreta Karamana
Općina:Foča
...Nisam se imala kome obratiti. Jednom me je silovao Zoran Samardžić. To je trajalo sigurno 2 sata neprekidno. To je bilo divljačko iživljavanje, da ne možeš zamisliti tako nešto...Poslije 4 mjeseca dolazi Gojko Janković, Dragan Telenović i "Tuta2. Rekli su da 4 djevojke moraju ili ubiti, ili poslati za Foču, jer oni nemaju dovoljno hrane da nas hrane. Ostale su DŽ, L i J. U foču smo otišle ja, E.B, A.S i A.B. Odveli su nas u jedan stan kod "ribarskog". Tu smo prenoćile jednu noć. Janković nam je govorio da ćemo tu biti sigurne i da nas niko neće dirati. Međutim, sutradan dolaze kupci koji su nas kupili od njih.
-Š ta su vam tada ti ljudi govorili?
Ništa oni nama nisu govorili, nego smo to poslije iz njihove priče saznali da je to prodaja i trgovina s nama. Rekli su nam:" Ići ćete kod ovih momaka i tamo će vam biti super. Niko vam neće dolaziti i imaćete svega." Došao je Kovač Radomir zvani 2Klamfa2 i Jagoš Kostić zvani "Jaga". Oni su nas odveli u nečiji stan, u " Brenu" na četvrti sprat. Bile smo zajedno nas četiri djevojke. Tu smo bile "“ dana i nisu nikoga drugog dovodili, ali je Klamfa bio gori nego da je bilo njih deset četnika. On je morao na svakoj od nas da se iživljava. Ponašao se manijački. Odatle daju mene i malu Almiru nekim Srbijancima u neku kuću.
-Znači li to da je bilo i trgovanja robljem ?Jeste li vi svjedok tome ? Ko je u stvari sa vama trgovao?
Da bila sam svjedok. Trgovali su svi oni izmedju sebe.
-Jeste li bili prisutni kada su davali pare?
Jesam tada kada je Stanković dao Klamfi novac. Ne znam koliko.
"Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.-1995.''
Slovom protiv zaborava
PODNASLOV: Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti zločine u Foči, napisati knjigu o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni zločin nad Bošnjacima Foče. Knjiga sa nazivom ''Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.-1995.'' izašla je 2004. godine u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i mr. Suljo Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: ''Žrtve na području Foče "“ izvan logora'', ''Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom'' i ''Prilozi''
Piše: Ramiz Hodžić
Cjelokupno podrinjsko područje, čiji je dio i Foča, među prvima je bilo na udaru velikosrpskih snaga, s namjerom da se i na tom dijelu Bosne i Hercegovine realiziraju velikodržavni srpski ratni ciljevi "“ stvaranje čistih etničkih (srpskih) prostora i genocid nad Bošnjacima. U tom kontekstu je i područje Foče paradigma zločina koji su izvršeni u Bosni i Hercegovini, a koji se, pored ostalog, ogledaju u prijekim egzekucijama, prisilnom premještanju ili deportaciji Bošnjaka, nečovječnom postupanju tokom i nakon napada na gradove, sela i naselja, fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju, prisiljavanju na život u nehumanim uvjetima, protupravnom zatočenju, prisilnom radu, bezobzirnom razaranju grada, sela i naselja, te posebno potpunom rušenju vjerskih objekata, pljačkanju i uništenju privatne imovine itd.
Zločin se ne može sakriti
Polazeći od ovih činjenica, Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti zločine u Foči, napisati knjigu o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni zločin nad Bošnjacima Foče. Knjiga sa nazivom ''Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992."“1995.'' izašla je 2004. godine u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i mr. Suljo Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: ''Žrtve na području Foče "“ izvan logora'', ''Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom'' i ''Prilozi''. Navedeni dijelovi knjige predstavljaju koherentnu cjelinu u kojoj su argumentirano prikazani zločini na području Foče.
O kvalitetu, vrijednostima i značaju ove knjige najbolje govori izdavač u svom predgovoru za knjigu.
''Planiranje, pripremanje i izvršenje zločina ostvareno je, kao i u drugim područjima, raspoređivanjem artiljerije, u ovom slučaju oko Foče, naoružavanjem srpskog stanovništva, aferama u radnim organizacijama 'Fočatrans' i 'Ozren', organiziranjem obilježavanja raznih praznika sa nacionalističkom euforijom, zahtjevom bošnjačkom stanovništvu za predaju oružja, formiranjem 'srpskih institucija' (krizni štabovi, MUP, školstvo, zdravstvo i dr.), vođenjem besplodnih pregovora, zauzimanju sredstava informiranja (posebno radija), otpuštanju sa posla radnika bošnjačke nacionalnosti, intenzivnim i bezobzirnim granatiranjem naselja sa bošnjačkom većinom, progonom, zatočenjem, silovanjem i prijekim egzekucijama civilnog stanovništva, pljački privatne imovine, rušenju vjerskih objekata i dr.
Žrtve na području Foče "“ izvan logora
U prvom dijelu knjige 'Žrtve na području Foče "“ izvan logora' prezentirana su najznačajnija saznanja do kojih su došli autori o zločinima protiv civilnog stanovništva, gdje je van logora ubijeno 1.113 lica, od čega 958 na području Foče, 84 van Foče, a 71 se vodi kao nestali. Sva gnusnost zločina pokazana je u klanjima, nabijanjima na kolac, šutanjem glava žrtava, ubijanju bolesnika, bacanju u Drinu unakaženih tijela, masakriranju djece, žena i staraca, paljenju i pljačkanju kuća i radnji, ubijanju čitavih familija, u strahotama koncentracionih logora itd. Sistematska obrada zločina (grad Foča i ostalih 15 mjesnih zajednica) omogućava čitatelju da se na pregledan i sveobuhvatan način upozna sa zločinima u gradu Foči, mjesnim zajednicama, selima, zaseocima itd. Posebnu vrijednost predstavljaju uvodne napomene date za svaku mjesnu zajednicu, u kojima se izlaže hronologija agresorskih dejstava, njihovi zločini, te pokušaj spasavanja bošnjačkog stanovništva. Zločini protiv civilnog stanovništva obrađeni su tako što su, između ostalog, dati osnovni podaci o žrtvama, a u nekim prilikama i imena lica za koja se opravdano pretpostavlja da su počinitelji zločina.
Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom
Drugi dio knjige 'Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom' obrađuje oblike zločina u mučilištu KPD Foča. U vezi s tim autori posebno pružaju podatke i o njihovim osnovnim pokazateljima: vremenu djelovanja logora (od 17. aprila '92. do 10. oktobra '94. godine), oblicima izvršenih zločina, kao što su: mučenje zatočenika, njihovo korištenje za 'živi štit', prisilan rad, uzimanje krvi, 'čistači mina', ubijanja, bacanja tijela u Drinu, zlostavljanja prilikom isljeđivanja, sakrivanje logoraša od Crvenog križa itd. U knjizi je posebna pažnja posvećena tzv. 'razmjenama logoraša', pri čemu je veliki broj izvođen iz logora uz obrazloženje da ih vode u razmjenu, ali im se nakon izvođenja iz logora gubi svaki trag. Na taj način nestala su 404 zatočenika. Hronologija razmjene to očigledno potvrđuje, jer se najčešće ne zna sudbina logoraša iz grupe, njihov broj, razmjena, likvidacija itd. Autori su uspjeli da sakupe osnovne podatke o ubijenim logorašima (38) sa posebnim osvrtom na oblike zločina, koji su se najčešće sastojali od ubistava nakon mučenja, te bacanja u Drinu.
Značajni prilozi za knjigu
Knjiga u dijelu 'Prilozi' sadrži svjedočenja stanovništva općine Foča prema izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima, a po popisu iz '91. godine, te originalne fotografije o ekshumacijama do kraja 2001. godine. Autori su prezentirali 12 do sada neobjavljenih izjava neposrednih preživjelih učesnika događaja u Foči od '91. Do '95. godine. Svaka izjava je obrađena, identitet svjedoka zaštićen i naveden arhivski izvor, tako da je postignuta njihova sistematičnost i preglednost. Sadržinu izjava na najbolji način odražavaju njihovi jezgroviti i udarni naslovi dati od strane autora. Po standardnim metodama čuvanja identiteta svjedoka autori su svugdje gdje bi se mogla identifikovati ličnost davatelja izjave primijenili do sada korišten uobičajeni postupak. Imajući to u vidu, imena svjedoka su označena inicijalima. U ovom dijelu knjige objavljeni su podaci o stanovništvu Foče prema izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima po popisu iz '91. godine. Na sistematičan način čitatelj će moći sagledati nacionalnu strukturu po naseljima. Dokumentarne fotografije o ekshumacijama na području Foče do kraja 2001. ilustriraju aktivnosti na traženju nestalih, te potresne prizore o zločinima koji su izvršeni nad civilima Bošnjacima na području Foče.
Da se ne zaboravi
Ova knjiga predstavlja značajan izvor za naučne, sudske i druge ustanove i uopće širu javnost. Ona još jednom potvrđuje da je bez sistematskog proučavanja zločina, odnosno genocida u istočnoj Bosni, čiji je dio i Foča, nemoguće dokumentovano istražiti ciljeve, obim i razmjere agresije na BiH. Knjiga je rađena na osnovu ličnih saznanja autora, izjava svjedoka i dosadašnjih rezultata istraživanja zločina na prostorima općine Foča, a posebno ekshumacija. Prema istraživanjima, a posebno izjavama očevidaca, naveden je jedan broj imena osoba za koje se sumnja da su izvršile zločine na području Foče.''
Ova knjiga značajno je koristila i autoru ovog članka tokom istraživanja zločina u Foči i pisanja o istom u sklopu feljtona ''Zločin''.
U prvom dijelu knjige ''Žrtve na području Foče "“ izvan logora'' prezentirana su najznačajnija saznanja do kojih su došli autori o zločinima protiv civilnog stanovništva, gdje je van logora ubijeno 1.113 lica, od čega 958 na području Foče, 84 van Foče, a 71 se vodi kao nestali
Ova knjiga predstavlja značajan izvor za naučne, sudske i druge ustanove i uopće širu javnost. Ona još jednom potvrđuje da je bez sistematskog proučavanja zločina, odnosno genocida u istočnoj Bosni, čiji je dio i Foča, nemoguće dokumentovano istražiti ciljeve, obim i razmjere agresije na BiH. Knjiga je rađena na osnovu ličnih saznanja autora, izjava svjedoka, i dosadašnjih rezultata istraživanja zločina na prostorima općine Foča, a posebno ekshumacija. Prema istraživanjima, a posebno izjavama očevidaca, naveden je jedan broj imena osoba za koje se sumnja da su izvršile zločine na području Foče
www.saff.ba
