Glavni junaci koji se liječe na Ortopedskoj klinici su bračni par -"bombaš Fata" i dedo Saćir Turkušić, kako ih ovdje svi zovu. Ovo dvoje hrabrih branitelja Sarajeva, koji su već zašli u sedmu deceniju života, sigurno su jedinstven bračni par koji će ući u ratnu hroniku Sarajeva.
I oni su stradali 14. maja i to u direktnoj borbi s četnicima. Danima su u Prvomajskoj ulici odolijevali napadima četnika.
- Nas je bilo svega petnaestak, a i njih i po stotinu - kaže Saćir. - Ali, uvijek smo ih vraćali nazad. Međutim, tog dana, kada ih je moja Fata napala bombama, ipak su nas iznenadili. Kad je Fata ranjena kod štale, mi smo je iznijeli, a onda sam ja svojim sinovima donosio municiju da se bore. Zatim je pala granata na jabuku i ranila me. Sinovi su me uzeli i evo me ovdje, a Fata sprat niže. Sinovi su mi preživjeli.
Idemo kod njegove Fate, sprat niže. Ali, ona već ima posjetu. Pored nje je mlad milicioner i tješi je:
- Fato, sada mi njih tučemo, satiremo...
- Tako, tako, Bog vas pomogao! - odgovara radosno Fata. Ranjena je i u noge i u ruke koje su u debelim zavojima. Puši.
- Vidiš, pokazuje nam ona slobodne kažiprste i palčeve ruku. Tražila sam od doktora da mi ih oslobode. Lijevom pušim, a desnom "pucam". I ona kažiprstom "okida" naprazno nevidljivi obarač.
- Samo ako mi ova noga izdrži, kako ću da im rasturim ono mitraljesko gnijezdo - kaže nana Fata. - Znam ja kako ću im prići. Ma, ne bi oni mene ranili, da sam na vrijeme spazila onog četnika što se iza kokošinjca sakrio. Ali, on me pokosi.
Nana Fata, nevjerovatno živahna starica, i tako u postelji, objašnjava kako je tekla njena akcija.
- Kad smo dedo i ja dotjerali krave iz šume, gdje su oko nas padale granate, vidjela sam iza štale grupu četnika - priča ona kao da je ona potpuno zdrava, a ne sva u zavojima i gipsu.
"Bombaš Fata" kaže da su borbu nastavili njihovi sinovi Rasim i Rešad. Borili su se hrabro, dok su imali metaka, kaže i dodaje: "Bacili se na majku" - Znam da mi je dedo ranjen, ali dedo ne zna da nam je poginuo sin Rasim. Kćerka Rasema mi je došla i rekla: "Majko, znam da tebi mogu reći - poginuo nam je Rasim". "Allahrahmetile", velim ja. Onda Rasema kaže: "Ne smijem Babi reći"! "I nemoj", rekoh. "On će to teže podnijeti". Tako mu još i ne rekosmo - priča Fata.
Nana Fata nam još kaže da sad ima mnogo više ratnog iskustva. I, kad ozdravi, znaće kako će da se nosi s četnicima, koji smiju samo da pucaju iza leđa ili izdaleka, granatama, a kukavice su u borbi - prsa u prsa.
