Prof. dr Abdulah Konjicija, koji je bio član Komisije o primopredaji dužnosti na čelu Armije između Sefera Halilovića i Rasima Delića, vodio je pribilješke sa sjednice Predsjedništva RBiH 8. juna 1993, kada je smjena izvršena, ali i sa onog burnog sastanka o primopredaji dužnosti koji je održan odmah nakon sjednice Predsjedništva.
Po njegovim riječima, Sefer Halilović je pomjeren sa prve pozicije u Armiji iz više razloga. Prvo su bili porazi koje je trpjela naša armija u Podrinju, zatim se dogodila ona tragedija boraca na Trebeviću (poginulo 29, a ranjena 64 borca Armije RBiH), neki komandanti nisu bili u sistemu komandovanja (u prvom redu Caco, pa i Delalić Ćelo), te je zbog toga bio poljuljan moral boraca, "pa i njihovo povjerenje u starješine". Konjicija dodaje da su, uz to, stalno bili prisutni nesporazumi između Sefera i Jusufa Pušine, tada ministra MUP-a.
- Mislim, takođe, da je jedan od razloga Seferove smjene bio i taj što se on počeo da aktivno miješa u politiku - kaže Konjicija. - Sjećam se jednog sastanka Predsjedništva na kome je Sefer govorio kao političar. Predsjednik Izetbegović mu je rekao: "Sefere, bavi se ti Armijom, a Predsjedništvo će politikom".
Konjicija veli da je "osvježenje na vrhu Armije "bilo neophodno i nađeno je, kako se računalo, idealno rješenje da Delić, koji je imao stručne kvalifikacije i rezultate u organizaciji otpora u srednjoj Bosni, bude komandant, a Sefer načelnik Armije. Konjicija naglašava daje predsjednik Izetbegović insistirao da Sefer ostane načelnik Štaba, tako da on, faktički i nije smijenjen.
Konjicija objašnjava da Predsjednik nije sam donio odluku o smjeni, nego se konsultovao, a i Predsjedništvo je imalo kvorum i odluka je bila legalna. Prema pribilješkama profesora Konjicije, vidi se da je Predsjedništvo toga dana naredilo novom komandantu Deliću da sredi stanje sa Cacom i Ćelom. Posebno je na tapetu bio Caco, a, kako kaže Konjicija, Sefer je tražio da se Caco preda sudu. Konjicija dodaje daje on lično imao nekoliko primjedbi na Seferov način rada i ratovanja.
Zamjerio mu je što "nije bliže borcima" i što u ratu stvara "mirnodopski Štab" sa kabinetima, ađutantima i slično, te mu je naveo primjer Zukova koji se u Drugom svjetskom ratu u najvećim bitkama, nalazio dva kilometra od prve linije fronta.
Još je na jednoj sjednici Predsjedništva zamjerio Seferu što stalno ističe sebe govoreći: "Ja sam stvorio Patriotsku ligu, ja sam stvorio Armiju, ja sam odbranio Sarajevo". Konjicija mu je, veli, odgovorio: "Umjesto "ja" treba da kažeš "mi", jer sam nisi mogao ništa. Dok si ti bio u JNA, mi smo se ilegalno pripremali za odbranu".
Konjicija je pokazao svoje pribilješke sa sjednice Predsjedništva na kojoj je donesena odluka o smjeni na vrhu Armije. Tada je, kaže Konjicija, Sefer bučno reagovao što je obaviješten pola sata prije sjednice Predsjedništva o smjeni, te što nije konsultovan Štab Vrhovne komande. Predsjedništvo je formiralo komisiju za primopredaju dužnosti koja je odmah nakon odluke o smjeni trebalo da izvrši svoj posao u Štabu.
- Fikret Muslimović, koji je određen za predsjednika Komisije i Jovan Divjak su molili Predsjednika da ne budu u Komisiji, ali je Predsjednik insistirao, sjeća se Konjicija. U Komisiji sam bio i ja.
Konjicija potom iznosi do sada nepoznati detalj da su, "zbog nekih informacija koje su stizale da bi se zbog ove smjene nešto ružno moglo dogoditi", dodatno obezbijeđeni i Predsjedništvo i Stab Vrhovne komande. I on je ponio pištolj, koga je inače nosio tokom rata.
- Kad smo krenuli kod Sefera u Stab, Delić, Muslimović, Divjak i ja, Divjak je rekao: "Profesore, ja ću naprijed", priča Konjicija. "Ne, idem ja!", rekao sam. "Jer, ja idem ispred Predsjedništva, dakle Vrhovne komande, a vi, vojnici, ste potčinjeni Vrhovnoj komandi."
Konjicija kaže da su im malo dobacivali Ramiz Delalić Ćelo, koji se našao u Štabu, i Dika. Ali, Sefer ih je primio korektno. Kad su se okupili članovi Glavnog štaba, kaže Konjicija, održanje onaj mučni sastanak. On je, kaže, tražio da se svako od komandanata izjasni. "Primijenio sam im komunističke metode, iako nikad nisam bio komunista, a oni jesu", veli Konjicija.
U prvom krugu izjašnjavanja, većina je podržavala Sefera i stavljali primjedbe Predsjedništvu što njih nije konsultovalo. Konjicija tvrdi daje baš on, kao član Predsjedništva, a ne Muslimović, napravio taj preokret. Jer, veli, on je rekao komandantima da Predsjedništvo, kao Vrhovna komanda, nije dužno da svoje potčinjene, a to je Glavni štab, konsultuje kad donosi odluke.
"Pitate li vi borce hoće li ili neće krenuti na neki bunker kad im izdate tu naredbu, a znate da neki mogu i poginuti?", veli da im je rekao. Konjicija kaže da bi uvijek, kad bi se za riječ javili komandant Delić ili Muslimović, Sefer bučno reagovao.
U "drugom krugu" diskusije, kaže Konjicija, svi komandanti su podržali odluku Predsjedništva, a Sefera je to još više naljutilo i rekao je da nikako neće prihvatiti ulogu načelnika Štaba, da će komandovati brigadom ili napustiti Armiju, te da u zapisnik nikako ne stavljamo da je on prihvatio mjesto načelnika Štaba.
"Ja sam mu", veli Konjicija, rekao "daje pametnije jutro od večeri" i da ćemo sutra napraviti zapisnik u kome mora stajati da on ostaje načelnik Štaba, jer je to odluka Predsjedništva". U Konjicijinim zabilješkama sa tog dramatičnog sastanka stoji i Seferova rečenica: "Ja odgovaram samo narodu i nebu!"
Kada je oko jedanaest sati noću Konjicija došao kući, telefonom ga je nazvao predsjednik Izetbegović i interesovao se kako je protekao sastanak. Konjicija je obavijestio Izetbegovića da su bila dva kruga diskusije, ali daje na kraju sve ispalo dobro. Alija me, veli on, pitao kako se ponašao Mirsad CauŠević Brada, koji je, inače, bio prvi predviđen kao zamjena Jovi Divjaku u ovoj komisiji. Rekao sam mu da je i CauŠević, kao i svi, na kraju prihvatio smjenu, kaže Konjicija.
Konjicija se sjeća da su se narednog dana opet svi okupili u Štabu da potpišu zapisnik. Muslimović je, veli on, donio zapisnik u kome je pisalo daje Sefer odbio da prihvati mjesto načelnika Štaba.
- Ja nisam pristao da potpišem takav zapisnik. Rekao sam da ga neću potpisati, dok u njemu ne bude napisano onako kako je Predsjedništvo odlučilo, dakle, da Sefer ostaje načelnik Štaba — veli profesor Konjicija. - Muslimović je otišao i nakon sat vremena donio novi zapisnik u kome je pisalo: primopredaja korektno izvršena, Sefer ostaje načelnik Štaba i obećava podršku komandantu Deliću. Još ću reći da je Delić rekao da je on za saradnju sa Seferom i da očekuje saradnju i od Sefera, jer je to u interesu odbrane zemlje. Mislio sam, zaista, da će njih dvojica dobro sarađivati.
