Nastavljajući svoju priču kako je postavljen za komandanta bosanske armije, armijski general Rasim Delić kaže da se 5. juna 1993. godine odmah javio predsjedniku Izetbegoviću.
- Predsjednik mi je tada rekao daje od ljudi čuo o meni sve najbolje, da me, eto, zna koliko me zna i da ja treba da budem komandant - veli general Delić. - Predložio sam predsjedniku Izetbegoviću da ja ne budem prvi čovjek, jer je rizično u ratu mijenjati prvog čovjeka. Pitanje je kako će to poslije funkcionisati. Jer, uspostave se relacije u sistemu rukovođenja i komandovanja. I predložio sam da ja budem drugi ili treći čovjek. Ovo sam ponovio kad nas je predsjednik Izetbegović pozvao 8. juna, zajedno Sefera i mene. Međutim, predsjednik Izetbegović je bio za promjene i od mene je tražio da to prihvatim, daje to obaveza, dužnost.
Delić kaže da mu predsjednik Izetbegović nije naveo razloge promjena na vrhu Armije, ali da mu je spomenuo deblokadu Sarajeva. Delić je, tvrdi, odgovorio Predsjedniku da, ako je deblokada Sarajeva razlog njegovog dolaska na čelo Armije, on to ne može obećati, jer, da se za to "moraju stvoriti vojničke i sve druge pretpostavke".
- Sefer Halilović tu odluku nije prihvatio, ja bih rekao, vojnički -nastavlja Delić. - Rekao je da ja nisam zaslužio, da nisam učinio toliko da bih mogao biti na čelu Armije. Ja nisam čovjek koji bi oponirao u tom momentu. Stvar je bila Predsjednika da procijeni jesam li ili nisam. Mada sam ranije Sef eru Haliloviću, kada je pitao šta sam ja to uradio za tih godinu dana borbe, napisao pismo u kome sam naveo sve šta sam ja uradio za godinu dana, koliko je do tada trajala borba - u odnosu na sve druge, uključujući i Štab Vrhovne komande. Pitanje je šta je Štab Vrhovne komande tada mogao raditi, izuzev slati papire. A ja sve što sam radio, radio sam u ime Štaba Vrhovne komande.
Delić nije dao na uvid to pismo. Rekao je:
- Ne, ne! Ja ću ga objaviti kad budem pisao ono što sam ja radio.
-I neovisno od ovog Seferovog protesta - nastavlja Delić - održana je sjednica Predsjedništva, mislim u 16 sati, na kojoj je uvedena nova funkcija - komandanta Armije i odlučeno da ja budem postavljen za komandanta.
Tada je izvršena smjena i na čelu MUP-a. Umjesto Jusufa Pušine, postavljen je Bakir Alispahić.
Poslije te sjednice Predsjedništva, dogodila se drama. Naime, Predsjedništvo je formiralo komisiju u sastavu: Fikret Muslimović, Abdulah Konjicija i Jovan Divjak, koja je imala zadatak da odluku Predsjedništva sprovede u djelo i da se izvrši primopredaja dužnosti između Sefera i Delića. Iste večeri održan je sastanak užeg dijela Štaba Vrhovne komande kome su prisustvovali, pored Članova Komisije, te Delića i Sefera, još i Meho Karišik Kemo, Sulejman Vranj, Mustafa Hajrulahović Talijan, Rifat Bilajac, Vahid Karavelić, Zićro Suljević... O tom dramatičnom sastanku razgovarao sam sa gotovo svim učesnicima. Fikret Muslimović je smatrao daje tada, u stvari, pokušan puč. Sefer, pak, da se željela samo skrenuti pažnja, da se tako ne radi i da je o ovoj odluci trebalo prethodno konsultovati Glavni štab, ali da nije dovedeno u pitanje izvršenje odluke Predsjedništva.
A Šta kaže Rasim Delić?
- Taj sastanak počeo je u neprijatnom tonu s primjedbama zašto nije konsultovan štab Vrhovne komande da treba izvršiti smjenu - veli general Delić. - Negativna konotacija je počela dobivati prizvuk... da li izvršiti tu naredbu ili ne. Mislim da je taj negativni stav potrajao sve do diskusije Fikreta Muslimovića, koji je skrenuo tok diskusije i odlučno bio za to da se provede naredba Predsjedništva. Ja ne sumnjam da bi ona bila provedena, ali je način diskusije bio problematičan. Fikret Muslimović je nastupio oštro, vojnički, tonom koji je jasno govorio da je naredba -naredba Vrhovne komande, Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da o njoj nema diskusije i da je treba ispoštovati. Odmah je, zatim, izvršena primopredaja dužnosti između Sefera i mene.
Delić smatra da to nije bio pokušaj puča, jer je, kaže, puč "mnogo ozbiljnija stvar nego što je diskusija pojedinaca". Mislim, zaključuje Delić, daje bila riječ "o nepromišljenoj diskusiji i, ja bih rekao, ponekad, i o nepoštovanju institucije Vrhovne komande".
Sa ove dramatične sjednice Glavnog Štaba još jedan detalj je svima ostao u sjećanju. U jednom trenutku, naime, Sefer se okrenuo Fikretu Muslimoviću i rekao mu: "Sve si mi ti ovo spakovao!" Muslimović, blijed, zakleo se djecom da nije.
Poslije dramatičnog sastanka, između Sefera, koji je zadržao fbjcikciju načelnika Glavnog štaba, ali izgubio prvu poziciju u Armiji, i komandanta Delića primopredaja dužnosti je izvršena korektno. Baš tako i piše u zapisniku o primopredaji. I još piše da je Halilović obećao punu podršku komandantu Deliću, ali da je rekao da će, zbog nezadovoljstva, načinom na koji je smijenjen, podnijeti ostavku na funkciju načelnika Glavnog štaba, te daje zatražio nekoliko dana odmora.
Sefer mije kasnije mnogo puta govorio daje napravio veliku grešku što tada ostavku nije podnio. On je, tekođe, tvrdio daje njega i Delića 8. juna '93. predsjednik Izetbegović pozvao pola sata prije sjednice i obavijestio ga o smjeni. Delić to negira i kaže da je između tog susreta sa Predsjednikom i sjednice Predsjedništva prošlo više sati.
Narednog dana predsjednik Izetbegović je naveo tri razloga za smjene Sefera i Pušine. Prvo, "imali smo utisak da se njih dvojica ni o čemu ne mogu sporazumjeti". Drugo, "što je u zadnje vrijeme u Armiji BiH bilo očitih promašaja, koji su ostali nerasvijetljeni". Predsjednik je spomenuo nedavno stradanje boraca u Sarajevu i ranije na Igmanu. Zaključio je da se "počelo gubiti povjerenje vojnika u starješine: ne znaju da li ih vode u pobjede ili ih vode u smrt ili, u najmanju ruku, u vrlo rizične situacije". "Treće, osvježavanjem institucija novim kadrovima možemo samo dobiti." (Vidi šta Sefer Halilović kaže o ovom događaju u svojoj knjizi "Lukava strategija".)
