Još dok je prije rata službovao u Splitu, kao pripadnik MUP-a Hrvatske, Mehdin Hodžić je tragao za crnim labudom. Težio je za nečim što je posebno, rijetko i lijepo. Sredinom 1992. godine Hodžić napušta ugodan život u Splitu i vraća se u Tuzlu, u kojoj je rođen 1957. godine, jer je predosjećao oluju u Bosni. Atletski građen, inteligentan, pun snage koju je oplemenio borilačkim vještinama, Mehdin se odmah nakon uključenja u Patriotsku ligu svim žarom posvetio formiranju specijalnih jedinica, uporedo radeći na njihovom naoružavanju.
Poslije pada Bijeljine Mehdin Hodžić i Hase Tirić, sa jedinicom, dobro naoružanom i opremljenom, odlaze na područje Sapne i Teočaka u namjeri da prvo pomognu Almiru Ništoviću u odbrani Kule-Grada, a onda i da mobilišu narod ovog kraja. Do Kule-Grada nisu stigli, ali su se u Nezuku sastali sa Hajrudinom Mešićem i njegovim borcima.
Tada su se ova trojica udružili i formirali zajedničku komandu. Komandant je bio Mehdin Hodžić-Senad, zamjenik Hajrudin Mešić, pomoćnik Hase Tirić. Narednih dana oni će voditi žestoke bitke sa četnicima na širokom prostoru Teočaka, Sapne, Nezuka, Vitnice, Međeđe. Miniranjem brane u Đulićima i prijetnjom da će je dići u vazduh, Senad je uspio da zaustavi prodor četnika sa tenkovima iz Karakaja prema Đulićima. Nažalost, kratkovido rukovodstvo sela Đulići i Klisa, dva dana kasnije, potpisuje lojalnost četničkoj vlasti. Četnici stižu u ovo selo i vrše pokolj nad Bošnjacima.
Jedinica pod Hodžićevom komandom tada je izvršila prodor ka selima Zaseok i Nezuk. Ali, četnici dovlače jake snage u želji da unište ovu jedinicu. I zato će na slobodnim zvorničkim i teočanskim prostorima narednih nekoliko dana borci pod komandom Mendina Hodžića voditi bitke na život i smrt. Jer, ova slobodna teritorija bila je u totalnom okruženju. Ali, ratnici sa Mehdinom, Hajrom i Hasetom na čelu, uspjeli su da odbiju više žestokih četničkih napada, a zatim da u kontranapadima oslobode više sela, te tako i naoružaju nove borce koji su im stalno pristizali.
Četnici, međutim, u selu Kobilići 5. maja vrše novi masakr. Pobili su 17 Bošnjaka i njihove leševe poredali u obliku polumjeseca i zvijezde. U selo istog dana stiže Senad sa borcima i poslije višesatne borbe, otjera četnike i spasi preživjele mještane.
Posljednja dva dana života komandanta Mehdina Hodžića protekla su u velikim bitkama, u kojima je ovaj prekaljeni ratnik pokazao nevjerovatnu hrabrost i prisebnost, odigravši važnu ulogu u odbrani zvorničke i teočanske enklave. Devetog maja Hodžićevi borci, u paklenoj bici, oslobađaju jako četničko uporište Baljkovica. U toj bici, međutim, teže je ranjen kapetan Hajro.
Narednog dana, 10. maja '92. godine četnici kreću u opšti napad na Teočak. Sapnu i Nezuk. Bila je to, zapravo, bitka za Zaseok, u kome su se nalazili Komanda i borci Mehdina Hodžića. U jednoj šumi nalazili su se, takođe, ranjenici i izbjeglo stanovništvo. Već na početku bitke teže je ranjen i Hase Tirić, koji se zajedno sa Hajrudinom Mešićem liječio u poljskoj bolnici u šumi. Na ratištu je sa borcima, tako, ostao samo komandant Hodžić. A četnici su napadali sa desetak tenkova i više transportera. Obruč oko naših boraca, ranjenika i civila se stezao, a četnici su putem megafona pozivali borce da se predaju.
Ali, ulazeći dublje u selo, četnici nisu znali da su, zapravo, ulazili u klopku koju im je pripremio Mehdin Hodžić. Tada su se začule naše "ose" i već je nekoliko tenkova izgorjelo. Onda je Mehdin Hodžić naredio kontranapad i naši su razbili četnike. Zaplijenili su i prvi tenk i samohotku. Tako je, zahvaljujući komandantu Mehdinu Hodžiću i njegovim borcima, prvi put sačuvan narod ovog kraja, cijela slobodna teritorija Teočaka i Zvornika.
Nažalost, u smiraj bitke, poginuo je i junak Mehdin Hodžić Senad. Četnički snajperista pogodio gaje tačno u srce. Bilo je to u predvečerje 10. maja '92. u selu Zaselak. Istog dana ukopan je na mjestu gdje je i poginuo.
Mehdin Hodžić je.kao komandant jedinice imao tajni znak "Kapetan Labud". Kada je poginuo, Hase Tirić i njegovi borci, kao uspomenu na njega, svojoj jedinici su dali naziv "Crni labudovi".
