Nakon oslobađanja Bosanskog Petrovca, naši borci nisu dozvoljavali četnicima predah. Nastavili su da ih tjeraju. Svima se tada žurilo prema Ključu. Žurilo se i dvojici ratnika koji su, naoružani, stajali na Putu Avnoja i zaustavljali vozila koja su jurila - prema Ključu. Vozač jednog autobusa, u kome su bili borci 501. slavne brigade Petog korpusa Armije RBiH zaustavio je vozilo i primio tu dvojicu mladića. Mladići su ušli u vozilo, pa odmah, kako je bila gužva, sjeli našim borcima u krilo. Vožnja je nastavljena. U neko doba komandir čete je počeo vozaču da daje misteriozne znake da zaustavi i pri tome gladio svoju bradu.
Naši borci su tada stupili u neobičnu akciju i zarobili dvojicu ratnika koji su maločas ušli u njihov autobus.
- Braćo, šta to činite?! Mi smo srpski vojnici - reagovala su dvojica mladića.
- A mi smo borci Petog korpusa - objasnili su im domaćini.
Istog dana i na istom putu takođe je stopirala grupica boraca, ali za Bosanski Petrovac. Napokon, kada su "ustopali" neko vozilo, shvatili su da su u klopci. I to su bili četnici koji su krenuli u Petrovac po stvari.
Nisu znali da su već izgubili i Petrovac, a kamoli stvari.
I general Atif Dudaković imao je zanimljiv susret sa četnicima kod Laništa. U jelovoj šumi našli su se on i njegovi pratioci oči u oči sa nepoznatim borcima.
- Ti si Turčin! - rekao je Dudaković jednom od tih ratnika.
- Nijesam, vjere mi, ja sam srpski specijalac - odgovorio je srpski specijalac.
Borci Petog korpusa i četnici pomiješali su se i za vrijeme bitke za Čojluk. U opštem haosu koji je nastao, jedan od četničkih komandanata dao je svoju motorolu starješini 511. slavne brigade Edinu Eziću naredivši mu: "Od sada mi ti odgovaraš za Čojluk".
Ezić je, zaista, bio komandant jedinice koja je oslobađala Čojluk.
Kada su naši oslobodili Petrovac, Krupu, Ključ, Lušci-Palanku i Kulen-Vakuf, došlo je do kratkotrajnog zatišja. U pozadini je ostalo mnogo razbijenih četnika koji su tumarali Grmečom, ili se skrivali po seoskim kućama. Neki su se predavali, a neki napadali da bi došli do hrane. Kod Lušci-Palanke tako je grupa Generalštaba naše Armije, koja se ovdje nalazila na terenu, zarobila tri četnika, koji, ipak, nisu pružali otpor.
U selu Benakovac, jednog četnika je zarobio borac Mensud Čizmić. Do Bihaća ga je dovezao na motoru. Bila je to neobična slika. Četnik je sjedio naprijed, podignutih ruku, a Čizmić pozadi, vozeći.
Inače, svaki zarobljeni četnik imao je istu priču - da radi u logistici, da nije Srbin, nego Jugosloven, da mu se sestra udala za Bošnjaka i slično.
"Uuu, kud ćeš Jugosloven. To ti je gore nego da si Srbin. Mi u Korpusu imamo Srba, ali Jugoslovena nemamo", komentarisali su to naši borci.
Naši su zaplijenili mnogo četničkih dokumenata i četničkih ratnih dnevnika. Jedan četnik u svom dnevniku tzv. Republiku Srpsku naziva baš tako, "takozvana". On najednom mjestu postavlja i pitanje: "Zasto je pala takozvana Republika Srpska? "I odgovara: "Zbog krađe i korupcije!"
General Mladić je 12. oktobra ove godine, kad su združene snage Armije i MUP-a napredovale prema Prijedoru, na to pitanje možda imao drukčiji odgovor. Jer, toga dana naši su ga uhvatili kako panično traži da se mirom zaustavi Armija BiH, "jer propade sve".
Krajišnici ne mogu pričati o ratu, a da ne spomenu i borbu protiv Abdićevih autonomaša. Pa, nije red da i ovaj tekst prođe bez autonomaša. I ovdje je, opet "glavni junak" jedan četnik. Naime, u Abdićevim logorima u Velikoj Kladuši, a to su bili logori u kokošinjcima, odnosno u njegovim peradarskim farmama, neka vrsta "supervizora" bio je neki četnik Božo. Zatočene Bošnjake i Hrvate tukli su stražari autonomaši, ali, i taj Božo, kad bi mu se prohtjelo. Ali, kako je za Božu bilo isto, Bošnjak zatočenik ili Bošnjak autonomaš, on bi, s vremena na vrijeme, tukao i stražare.
Sve dok u Kladušu nisu stigli borci Petog koipusa.
Na kraju, da se vratimo ponovo u Bosanski Petrovac. Tog dana kada je grad oslobođen, dogodilo se i ovo. Dvojica naših boraca bahnuli su u neku kuću i probudili nekoliko mladića.
- Ma, pobogu brate, što nas budite? - rekao je jedan bunovni ratnik. Dva borca Petog korpusa su se izvinila i otišla. Nešto kasnije, kad su već bili odmakli od Petrovca, jedan od njih reče: - Pa, ono su bili četnici, a mi ih ostavismo da spavaju!"
- Ama, ja se ne vraćao zbog dvojice četnika. Ne mogu daleko -odgovori drugi.
Bili su četnici i nisu otišli daleko.
