Godine 1991, Bosanska Gradiška imala je 59.974 stanovnika, od kojih su 59,61% bili Srbi, 26,43% Bošnjaci , 5,70% Hrvati, a 8,26% su bili u kategoriji "ostalih". Opština je bila od strateškog značaja zbog toga što je graničila s Hrvatskom, što je omogućavalo vezu sa Srbima u Krajini.
Na izborima 1990. godine, SDS je dobila najveći broj glasova u opštini. Bosanski Srbi su potom preuzeli sve glavne položaje vlasti u opštinskoj vladi i odbili su da dozvole bošnjačkom kandidatu, izabranom za načelnika policije, da preuzme svoju funkciju. Krajem 1991. godine počeli su da otpuštaju nesrbe s posla. Opštinski krizni štab kojeg su sačinjavali Srbi počeo je da funkcioniše krajem 1991, ili početkom 1992. godine.
U proljeće i početkom ljeta 1992. godine, izdano je saopštenje u kojem se od bošnjačke zajednice traži da policiji ili snagama TO predaju nezakonito posjedovano oružje. Policija je potom hapsila muškarce Bošnjake, ispitivala ih i tukla.
Dana 15. jula 1992. godine, koordinisanom akcijom pripadnika 16. brigade 1. KK i lokalne policije, izvršeno je masovno hapšenje 40-50 Bošnjaka. Svi su zatvoreni u školi u Bistrici. Muškarce su ispitivali pripadnici civilne i vojne policije, tukli ih i zlostavljali u školi i u policijskoj stanici u Bosanskoj Gradiški.
Bošnjaci nisu mogli da odlaze ljekarima, jer su svi ljekari u to vreme bili Srbi, a kretanje Bošnjacima iz sela Orahovo bilo je ograničeno policijskim časom. U avgustu 1992. godine, srpske vlasti su Bošnjake iz Bosanske Gradiške primoravale na prisilni rad, a ponekad su ih i tukle. U avgustu 1992. godine, jedna naoružana jedinica Bošnjaka iz zasjede je napala jedinicu bosanskih Srba, koja je pretrpljela gubitke. U znak odmazde, vojnici lokalnih Srba napali su zajednicu Bošnjaka, ubijajući bošnjačke civile, što je kulminiralo ubistvom četvoro civila od strane srpskih snaga, 15. avgusta 1992. godine, u blizini pijace u Bosanskoj Gradiški.
Pripadnici bošnjačke zajednice su na kraju bili prisiljeni da napuste opštinu. Prije odlaska su morali da plate naknadu i potpišu izjavu da svoju imovinu ostavljaju opštini. Prije napuštanja BiH, vojna policija im je oduzela sve lične stvari.
Godine 1992, srušene su džamije u Bosanskoj Gradiški, Dubravi i Liskovcu. Do kraja sukoba, 7.516 pripadnika nesrpskog stanovništva prisiljeno je da napusti opštinu.



