Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, van zemlje živi više od 1.350.000 osoba koje vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine što u odnosu na broj stanovnika u zemlji predstavlja jednu trećinu njene ukupne populacije.
Istovremeno, Svjetska banka procjenjuje da je 2005. godine broj emigranata sa prostora Bosne i Hercegovine iznosio 1.471.594 osobe što procentualno čini 37,7 posto ukupne bosanskohercegovačke populacije.

Tako brojno iseljeništvo u najvećem dijelu je rezultat ratnih sukoba na teritoriji bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine devedesetih godina 20. vijeka. Većina njih van zemlje su se našli kao izbjeglice da bi vremenom regulisali svoj boravišni status kroz sticanje dozvole boravka na osnovu rada, spajanja porodica, studiranja i slično ili na osnovu sticanja državljanstva zemalja prijema.
Iseljavanje iz Bosne i Hercegovine je, nažalost, nastavljeno i u postratnom periodu. Veliki broj mladih ljudi, naročito obrazovanih, napustio je zemlju. Prema podacima UNDP, između januara 1996. godine i marta 2001. godine Bosnu i Hercegovinu je napustilo 92.000 mladih ljudi.
U inostranstvu studira i veliki broj studenata iz Bosne i Hercegovine. Tako je njihov broj 2006. godine iznosio 11.319, a u najvećem broju su koncentrisani u Hrvatskoj, Njemačkoj i Austriji.
Osim brojnosti, iseljeništvo je važno i zbog potencijalnog priliva finansijskog i ljudskog kapitala u zemlju. Različiti oblici kapitala koji se vraća u zemlju porijekla uključuju novčane doznake dijaspore, stručnost, nove društvene, kulturne i političke vrijednosti što može pomoći društvenom i ekonomskom razvoju zemlje.

Bosanskohercegovačko iseljeništvo je obrazovano i stručno. Prema istraživanju koje je Vijeće bh. organizacija Australije provelo 2005. godine, 19 posto bh. iseljenika u ovoj zemlji posjeduje univerzitetsku diplomu, a još četiri posto diplomu postdiplomskog studija. Slično je i u SAD gdje, prema podacima Poslovne asocijacije Bošnjaka Sjeverne Amerike, 13,65 posto bh. iseljenika posjeduje univerzitetsko ili više postdiplomsko obrazovanje. Pozivajući se na podatke Svjetske banke, Međunarodna organizacija za migracije u svojoj nedavno objavljenoj publikaciji donosi podatak da postotak emigracije visoko obrazovanih osoba iz BiH iznosi 28,6 posto. U istoj publikaciji je navedeno da bosanskohercegovačko iseljeništvo u zemlju šalje gotovo dvije milijarde američkih dolara godišnje što čini oko 20 posto ukupnog bruto društvenog proizvoda u BiH.

Ovo Bosnu i Hercegovinu svrstava na peto mjesto među 20 vodećih zemalja u svijetu prema obimu novčanih doznaka migranata u odnosu na bruto društveni proizvod. Ispred BiH su: Tonga, Haiti, Moldavija i Lesoto.
Radi poređenja, vrijedi navesti da je novčana pomoć dijaspore u Srbiji činila 13,8 posto bruto društvenog proizvoda ove zemlje u 2006. godini7, dok je hrvatska dijaspora iste godine u bruto društvenom proizvodu Hrvatske učestvovala sa tri posto.
Pitanje bosanskohercegovačkog iseljeništva je u isključivoj nadležnosti države Bosne i Hercegovine (član III, tačka 1, stav f. Ustava Bosne i Hercegovine), odnosno, riječ je o podijeljenoj nadležnosti na državnom nivou između Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice i Ministarstva vanjskih poslova. Članom 12 Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine utvrđeno je da je kreiranje politike Bosne i Hercegovine prema iseljeništvu u nadležnosti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, a članom 8 istog Zakona da je podsticanje, razvijanje i koordinacija saradnje sa iseljeništvom iz BiH u nadležnosti Ministarstva vanjskih poslova. Još neke institucije na državnom nivou imaju dio nadležnosti koja se ne sastoji u direktnoj nadležnosti za iseljeništvo, nego u rješavanju pitanja od značaja za iseljeništvo kao naprimjer Ministarstvo civilnih poslova BiH u dijelu koji se odnosi na pitanja obrazovanja uopšte, a posebno pitanje dopunskog obrazovanje djece u iseljeništvu, pitanja u vezi sa državljanstvom, ispravama i slično.
U okviru Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice ustanovljen je Sektor za iseljeništvo, koji je manji sektor sa manjim brojem zaposlenih, dok u okviru Ministarstva vanjskih poslova ne postoji nikakav poseban organizacioni dio koji se bavi isključivo bosanskohercegovačkim iseljeništvom.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice u okviru svojih nadležnosti za iseljeništvo, između ostalog, prikuplja podatke o iseljeništvu iz Bosne i Hercegovine, podstiče različite oblike udruživanja i saradnje iseljeništva i njihovih udruženja i pruža pomoć u njihovom radu, te radi na informisanju iseljeništva o pitanjima od važnosti za ovu kategoriju građana.
Polazeći od ovih nadležnosti, Ministarstvo je pripremilo i štampalo ovu publikaciju koja daje opštu sliku o stanju bosanskohercegovačkog iseljeništva po zemljama, što uključuje njihovu brojnost, boravišni status, organizovanost, dopunsko obrazovanje i informisanost.
U publikaciji je obrađeno 17 zemalja u kojima boravi veći broj građana Bosne i Hercegovine i građana koji vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine a to su: Australija, Austrija, Belgija i Luksemburg, Danska, Holandija, Hrvatska, Italija, Kanada, Norveška, Njemačka, SAD, Slovenija, Švedska, Švicarska, Velika Britanija i Irska. Publikacija je nastala na osnovu podataka kojima raspolaže Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice prikupljanim tokom svog rada kao i na osnovu podataka dobijenih od diplomatskokonzularnih predstavništava BiH u inostranstvu putem Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Podaci su većinom prikupljani u drugoj polovini 2006. godine, te tokom 2007. i 2008. godine.
U publikaciji nisu obrađene zemlje za koje Ministarstvo ne posjeduje zvanične podatke (poput Francuske sa oko 5.000 bosanskohercegovačkih iseljenika), kao ni zemlje sa manjim brojem bh iseljenika poput Španije (2.000), Češke Republike (1.692) Izraela i palestinskih teritorija (1000), Jordana (850), Turske (690) i druge zemlje gdje je broj bh. iseljenika još manji.
Publikacija, također, ne sadrži ni informcije o organizacijama iseljenih građana Bosne i Hercegovine čije organizacije su registrovane u Bosni i Hercegovini. Ovdje se misli na organizacije poput Saveza Mlada dijaspora Bosne i Hercegovine koji je osnovan 2007. godine a koji već postiže odlične rezultate u svom radu, a posebno na polju povezivanja mladih iz dijaspore sa mladima u Bosni i Hercegovini i dobre saradnje sa institucijama Bosne i Hercegovine na različitim nivoima vlasti.
Cilj ove publikacije je da institucijama vlasti i široj javnosti pruži sliku o položaju građana Bosne i Hercegovine koji žive u inostranstvu. Nadamo se da će publikacija imati i svoju praktičnu korist time što će pomoći državnim dužnosnicima prilikom posjeta inostranstvu, te da će potaći organizacije građana Bosne i Hercegovine u inostranstvu da dopune i ažuriraju podatke kojima raspolaže Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.

plbih.org