Peti Genocid

Peti genocid nad Bosnjacima dolazi nakon Berlinskog Kongresa 1878 godine, na osnovu cijih odluka dotadasnje autonomne knezevine Srbija i Crna Gora sticu potpunu nezavisnost i gdje prosiruju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno prosiruje:Niskim, Topickim i Vranjskim okruzima a Crna Gora u Hercegovini. Mada su se Srbija i Crna Gora na Berlinskom Kongresu obavezale da ce postivati slobodu vjeroispovjesti Muslimana, to se na zalost nije dogodilo.Muslimani su pobijeni i protjerani u Beogradu, Sabcu, Uzicu, Sokolu, Nisu, Pirotu, Vranju a svi njihovi kulturni i vjerski objekti su poruseni.

Peti genocid nad Bošnjacima traje od 1874. do 1878. godine, opet na tlu Srbije i Crne Gore, te u Hercegovini i Krajini. Pobune Srba zbog tzv. čiflučenja nasilnim putem, te velikih nameta države kroz vanredne poreze i prireze, spojene sa stalnom i sistematskom propagandom iz okolnih država (Austrije, Srbije i Crne Gore), kulminiraju u protivljenju vanrednim nametima 1874. godine, iz čega izravno započinju ustanci u Krajini i Hercegovini 1875. poznati kao hercegovački i krajiški ustanci Srba. Organizirani i predvođeni izvana, naoružani i dobro vođeni, ustanici su ubrzo zapostavili svoje prvobitne ciljeve, a akcija pobunjenih Srba svela se na paljenje kuća i sela, na pljačku i ubijanje bošnjačkoga stanovništva po graničnim krajevima Krajine i Hercegovine. Austrija je te ustanke iskoristila da ustvrdi kako je stanje kršćana u Bosni nepodnošljivo i da pokrene raspravu o budućnosti osmanske vlasti u njoj, a u vezi s cijelim tzv. istočnim pitanjem. Na osnovu odluka Berlinskog kongresa (1878) Srbija i Crna Gora postaju nezavisne države s pravom velikog teritorijalnog širenja na račun Bosne. Iz svih tih novozaposjednutih područja prognano je sve zatečeno bošnjačko stanovništvo, unatoč obećanju da će se poštovati njihova vjerska i druga prava. Za samo nekoliko godina u tim je krajevima nestalo Bošnjaka, zajedno s više stotina džamija i drugih spomenika islamske kulture.

plbih.org